1 - Ahimsa - nenasilje. Kao što je navedeno ranije ahimsa je jedan od etičkih principa u samim preduvjetima prakse. Ali nenasilje nije samo prema drugima već i prema samome sebi. No pain no gain filozofiji nema mjesta u jogi. Imamo samo jedno tijelo, ne možemo zamijeniti oštećene dijelove, a joga nije kompetitivna sportska disciplina. Nema nikakvog smisla niti potrebe riskirati povrede forsiranjem. Rekli smo da je to dugoročna praksa i uvijek je bolje i sigurnije napredovati postepeno, sistematično i polako. Nikada nesmije biti bolova tokom ili usljed vježbanja, to je siguran znak da ne radimo na ispravan način i da nešto treba mijenjati. Forsiranje, pa čak i fizičko guranje osobe u položaj, što se nerijetko radi u nekim modernim na zapad fokusiranim joga stilovima, nikako nije preporučljivo.Osim toga u yoga sutri asana je opisana kao opušten i stabilan položaj. Opuštenost i forsiranje ne idu zajedno. I ovdje postoje iznimke od pravila kada će se dozvoliti određena doza napora, no nikad do granice boli.

2 - Disanje. Disanje je osnova joge. Čak i u fizičkoj praksi disanje sačinjava 80% vježbe. Bez kontroliranog disanja joga je samo gimnastika.

3 - Fokus. Kao i disanje mentalni fokus u praksi je sastavni dio vježbe i faktor koji jogu čini jogom. Vježbanje pred TV-om, sa slušalicama u ušima i glavom na radnom mjestu ili obiteljskim problemima i dalje je samo gimnastika, a ne joga.

4 - Vinyasa - ispravan slijed. U svakoj dobro organiziranoj aktivnosti imamo početan položaj i cilj te nastojimo pronaći optimalan put od jednog do drugog - a to je vinyasa. Odnosi se kako na pojedinu praksu gdje različite vježbe kombiniramo prema jasnom slijedu tako i na cjelokupni dugoročni plan napretka.

5 - Viniyoga - ispravna primjena. O tome smo govorili u prošlom članku. Vježbanje treba biti prilagođeno pojedincu, njegovim sposobnostima, ciljevima, interesima i konstituciji umjesto očekivanja da se pojedinac prilagodi nekakvom fiksnom programu.