Učenje
Svako je vrijeme za učenje ono pravo: prve godine života, mladost i zrelo doba.
Svako vrijeme nudi neke svoje lekcije i mudrosti, jer uvijek ima još toliko toga što možete naučiti – o svijetu, ljudima i sebi samima. U ranim godinama uči se kroz igru, poslije se uči odgovornosti i obvezama, pa je radost prilikom učenja donekle zapostavljena. U zreloj životnoj dobi ljudi često zapostave učenje i obrazovanje, iako je vrijeme nakon odlaska u mirovinu idealno za učenje novih stvari, širenje hobija ili ostvarivanje svega onoga što prije niste stigli učiniti.
Kažu da u se mladim danima uči lakše i brže, da mozak radi brže i pamti bolje, no tehnika učenja s godinama se mijenja: kad mislite da nešto morate naučiti zbog obveza na fakultetu ili poslu, to učenje prati pritisak i obično se pri tome ne zabavljate, nego proces učenja shvaćate kao nametnutu zadaću koju treba što prije dovršiti. Osim učenja u školi, na fakultetu i na poslu, prolazite različite životne škole u kojima učite predmete koje vam nisu predavali, polažete za životne ocjene uglavnom bez profesora koji vas nisu uputili, učite iz knjiga koje možda nisu primjerene vama ni životnom ispitu koji upravo polažete. Zbog toga se u životnoj školi nije uopće lako snaći. Ponekad možete pokušati prepisati od nekoga poznatoga, no ako su njegova ili njezina pitanja bila drukčija, odgovori neće vrijediti za vas. A svaka je duša na drukčijem stupnju razvoja i treba naučiti drugu stvar, tako da ćete vjerojatno ispit morati polagati po svome umu i srcu, nadajući se najboljim rezultatima. Nerijetko su životne lekcije praćene velikom boli, jer najbolje se upamti ono što je čovjek prošao vlastitim iskustvom. Ono što doživite, poslije ćete prepoznati kao dio svoga iskustva i vjerojatno nećete morati ponavljati.
bglavac
edin.kecanovic
