Najbolji primjer za to je prosinac 2007. godine. Dekorateri većine izloga uz svečano ukrašene jelke posegnuli su za figuricama božanskih krilatih glasnika. Sretali smo ih u poklon –galerijama, parfumerijama, čak i u izlozima frizerskih salona! Božić 2007. godine bio je u znaku anđela...

 

Komentirajući to anđeosko čudo s nekolicinom poznatih, najviše me se dojmila jedna gospođa koja me upitala: «Znate zašto anđela ima toliko u posljednje vrijeme? Zato što ih očajno trebamo!» Uslijedila je razmjena mišljenja o sadašnjem trenutku i složile smo se oko toga da smo toliko uronili u materijalni svijet, a zanemarili duhovni da anđeli nemaju drugog izbora nego se javljati u bezbroj oblika. Svaka ta malena figurica kao da nam šapće: «Pogledaj me, sjeti se, i ti si duhovno biće, tvoje srce teži Bogu i duhovnom kao što ptica leti nebu...»

 

Kad god sretnem anđele svom na putu, u bilo kojem obliku, uvijek čujem njihov poziv i sjetim se da sam duhovno biće, poželim porazgovarati s vlastitom Dušom i zaroniti u tišinu blaženstva i ispunjenosti... Onda me neki zvuk, osoba, poziv, brzo vrati u sadašnjost i okrene prema svakodnevnim problemima, gužvi, poslu i planovima. A ja se bavim anđelima! Oni su moj posao i centar života! Koliko puno snage i koncentracije treba da ostanem u anđeoskoj svjetlosti i radosti, svakoga trenutka! Kako je tek ljudima koji ih slabije čuju, ne razgovaraju s njima, ne mole se? Sigurno je strašno teško...

 

Zato nam trebaju figurice, sličice, molitve – da nas podsjete na naše duhovne zaštitnike i vodiče. Trebaju nam jer često nemamo snage, nade, radosti, jer nas i pogled na sliku anđela može ispuniti toplinom i veseljem.

 

Iako figurice ponekad predstavljaju uspavane anđele, sličice znaju biti tamne ili tužne (jer anđele prikazujemo kakvi smo mi sami), mene uvijek najviše raduju slike starih majstora s kojih me gledaju buckasta krilata dječica i pozivaju na veselje. Zgodni su i mali zlaćani anđeli s instrumentima – oni sviraju i pjevaju u slavu Božju. Ukusi su različiti, ali vjerujem da figurice i slike trebaju odražavati kvalitetu i bit anđela – to su veselje, ispunjenost, blaženstvo, bezuvjetna ljubav...

 

Moje otkriće u 2007. godini su maleni anđeli slikarice Ljiljane Marincel. Na malom platnu od svega par centimetara, autorica je uspjela utkati svjetlost, čistoću, nedužnost, ljubav, zaštitu, pristutnost... Ti maleni, zlatom posuti anđeli, došetali su samnom u 2008. godinu, donijeli mi obilje radosti i ideja za druženje na anđeoskim radionicama i inspiraciju za nove projekte. Hvala im na tome!

 

Na kraju želja da anđeli i u vaša srca unesu radost, blaženstvo, sigurnost i prate vas gdje god bili!

 

Copyright © Željka Tokić, Angels Centar Zagreb, HTA