U izlogu trgovine s kućnim ljubimcima pojavio se natpis "PRODAJU SE ŠTENCI". Jedan dječak, pročitavši natpis odluči ući u trgovinu i raspitati se.

"Koliko koštaju štenci? " -  upitao je vlasnika trgovine.
"Između 30 i 40 eura" - odgovori trgovac.

Dječak zavuče ruku u svoj džep i izvuče nešto sitnog novca.

"Ja imam samo 2 eura i  37 centi. Mogu li bar, za taj novac pogledati ih? "

Trgovac se nasmiješi i zazviždi, a iz kućice u dvorištu došeta ponosna mama sa svojih pet mekanih loptica! Jedno je štene vidljivo zaostajalo za drugima. Mali se dječak odmah sagne i nježno u ruke podigne šepavo štene.

" Što nije u redu s ovim maleckim? " - upita dječak, zabrinuto i radoznalo.

Trgovac mu objasni da se štene okotilo s jednom kraćom šapicom i da će zato uvijek tako šepati. Dječak je uskliknuo:

" To je štene koje bih volio kupiti!" 

Trgovac reče: " Ovo štene ne moraš kupiti. Ako ga zaista želiš pokloniti ću ti ga"

Na to se dječak rastuži i odgovori: "Ne želim da mi poklonite ovo štene! Ovo štene je jednako vrijedno kao i ostali! Ja želim i hoću kupiti ga po cijeni koliko i drugi koštaju! Dati ću Vam 2 eura i 37 centi koliko sada imam, i po 50 centi svaki mjesec sve dok ga potpuno ne otkupim!"

A zatim, na samo iznenađenje trgovca, dječak povuče nogavicu svojih hlača i pokaže svoju iskrivljenu, invalidnu nogu koju je podupirala metalna proteza, i tiho uzvrati: ''Ni ja nikada više neću trčati, ni skakati. Ovom štenetu je potreban netko tko će ga razumijeti, netko tko će o njemu brinuti i voljeti ga baš takvog kakav je.''

www.ljiljananieder.com