Draga dušo! Kažem ti dušo, jer vjerujem da je naš duh bez spola, bez rase i klase. Našem duhu, Duh Sveti, govori i djeluje u svima jednako.

Istinu Božje riječi, koja je očigledno prolazila neshvaćena pored nas, Duh Sveti, svojim djelovanjem čini vidljivom, razumljivom i štoviše, budi u nama čežnju da je dokučimo, shvatimo i prihvatimo.

Duh Sveti djeluje u nama i mi počinjemo shvaćati ono, što nam Božja riječ govori, a onda opet, pod njegovim vodstvom privuče pažnju, bilo kroz propovijed, bilo čitanjem Svetog pisma ili svjedočanstvom nekog skromnog kršćanina.

Ivan u svom Evanđelju 3:16 kaže:

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” Možda si već i prije čuo taj stih? Sigurno da jesi, ali sada, pod vodstvom Svetog Duha, najednom počinješ shvaćati riječ: BOG.

Sada to prestaje biti samo riječ. Otvaraju ti se vidici.Odjednom ta riječ poprima značenje:

STVORITELJ, SVEDRŽITELJ, SVEMOĆNI! Sada osjećaš njegovu svemoć! Njegovu silnu veličinu, jer je sve stvorio, sve održava i tako mudro upravlja.

On postaje sve većim u tvome shvaćanju, a što je On veći, to ti postaješ manjim!

Postaješ neznatan i još sitniji: zrnce, prah! Tada zamijetiš riječ: LJUBAV!

“Jer je Bog tako ljubio........”

Sada, kada si prihvatio postojanje Boga, žudno prihvaćaš i činjenicu, da je On ljubio svijet. Ako ga je ljubio, htio mu je dobro. Tada si postavljaš pitanje:

“Tko je to “svijet?”

Je li “svijet” ona kamena gromada ili veliko, stoljetno stablo, koje je nadaleko raširilo svoju krošnju, ili je “svijet” vuk samotnjak, koji u gori zavijanjem zove vučicu, ili su to tisuće pčela što se roje u košnici? Što je to: SVIJET?

Tada ti postaje jasno da su svijet ljudi – grešnici.

Naravno grešnici, kakvi drugi, kada drugih i nije bilo? Sveto pismo kaže da su svi sagriješili.

Ako su svi sagriješili, onda je jasno da se tu misli na tebe kao i na mene! Tu su svi ljudi uključeni.

Pošto dozvoljavaš Duhu Svetom da te vodi, shvaćaš da Jaganjac Božji poziva upravo tebe. On poziva tebe osobno, da bi ti rekao:

Gle, ja sam umro za tebe!

Pogledaj rane na mojim rukama koje ti pružam.

Ja sam žrtveno janje. Uzeo sam grijehe svijeta i otkupio ih. Nema više zaduženja!

Dođi i predaj mi svoj teret: grijehe, bolesti, strahove i tugu, jer sam upravo zbog njih bio proboden.

Zbog njih sam umro, da bi ti bio slobodan!

Dođi i primi svoje spasenje!” Ako je ovo doprlo do tvoje svijesti, ako si svojim duhom shvatio veličinu Isusove ljubavi i žrtve, tada ne možeš drugo, nego zavapiti:

“Spasi me, Isuse! Operi me krvlju svojom od svakog grijeha, nepravde i nečistoće!

Pruži mi svoju ruku i vodi me, jer hoću okrenuti svoja leđa grijehu i slijediti Tebe. Budi moj Gospod!”

Tada plačeš zbog grijeha, kajanja i stida. Plačeš, jer te je taknula milost koja ti je ukazana.

Sada ti Sveti Duh svjedoči da su ti grijesi oprošteni, da si dijete Božje!

U tvome srcu raste radost!

Osjećaš da ti je skinut teret; da je Božja ruka nježno i zaštitnički nad tobom.

Ma što se zbilo, nikada više nećeš biti sam i prepušten zlu! Ruka tvoga Gospodina, koga si primio i pozvao u svoj život, bit će tu, da te pridrži, da te podupre i utješi.

Njegova će te Sila, ispuniti, jer sam si nemoćan ali u Gospodu si jak!

Postepeno razumiješ što kaže apostol Marko u svom Evanđelju, u 16. poglavlju, u 16. stihu:

“Tko povjeruje i pokrsti se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.

'' Što te sada sprečava da budeš kršten?

Ako vjeruješ, ništa! Bog hoće da ti, pošto si spoznao svoju grešnost, potpuno svjesno kažeš: DA!

Da kažeš: “Gospode, ja hoću ići za tobom! Hoću biti čist i svet; hoću ići Uskim putom a to mogu samo ako si Ti sa mnom. Jedino u Tebi sam jak jer si Ti nadvladao zlo.

Zato mi daj svoj mir i ispuni me svojom ljubavlju.

Budi moj Gospod - budi moj Bog!