Upisao:

magicus

31. listopada 2013.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1095

PUTA

OD 14.01.2018.

Nagrađeni u TEMI MJESECA za listopad 2013 g...

Tema mjeseca listopada 2013. - Život i Smrt

1. MOJE ISKUSTVO SMRTI

29.10.2013. 00:28h Upisao: bglavac

Predivna priča...djetinje iskustvo kratke kliničke smrti...i svjesni izbor povratka u martirij (patnju, težak put, skoro mučeništvo) iz želje za pomaganjem drugima...Hvala Božice za ovo ispričano iskustvo, sada bolje razumijemo tvoje djelovanje u svijetu i sav tvoj iscjeliteljski rad...ti si izabrala svoju misiju...

2. Dijalog iza ponoći (sestra Smrt...

26.10.2013. 08:40h Upisao: wendy.tanja

Dijalog sa Smrću su vodili mnogi mistici i mnogi umjetnici...ali dijalog, jer s njome nema cjenkanja...Smrt je neumoljiva jer se čak i ona povinuje višem Zakonu...vrijednost ispričanog dijaloga je u tome što nas sve poziva da češće budemo svjesni svoje smrtnosti, jer bi nas ta vrsta svjesnosti učinila boljim ljudima...

3. Život i smrt

25.10.2013. 10:19h Upisao: Una

"Pitam se nije li strah od smrti, strah od praznine.Nije li smrt ona konačna praznina kojoj se moramo prepustiti,a od koje cijeli život bježimo."

Una se bavi najakutnijom temom modernog svijeta, tabuiziranjem smrti i razlozima za taj tabu...Svoje vrlo zrelo promišljanje zaključuje i posrukom svima nama...

"Živjeti sada najbolja je priprema za smrt.Samo ćemo u jednom trenutku otploviti,pustiti se praznini ,niti za čim ne žaleći,jer smo živjeli život."

4. Balans je važan

19.10.2013. 17:29h Upisao: med.mlijeko

"Balans je važan Nađi balans i znat ćeš kako dalje..."

Treba postavljati pitanja i med.mlijeko upravo to i čini...

"Kako sam sve više istraživala svoje duhovno, tako sam i došla do zaključka da je smrt zaprvo točka prijelaza. Kuda? Možda u neki bolji život? Ili ovaj ispočetka? (tj. imat ćemo drugu priliku da ispravimo ono što smo u prošlom životu krivo učinili?) Možda nas sam Bog reinkarnacijom navodi da se više posvetimo svojoj duhovnosti, duhovnoj svjesnosti, svjesnosti sebe - duhovnog bića koje boravi u ovom fizičkom tijelu?"

Njezina promišljanja su zrelija od njezinih godina i baš zato su tako vrijedna...

"I život i smrt su procesi, ciklusi koji se događaju. Kao što proljeće probudi prirodu, tako dolazak duše na ovaj svijet u obliku rođenja budi nove osjećaje. Kao što zima donese mrtvilo i hladnoću prirodi tako nas i smrt bližnjih opustoši.

No iza svake smrti, dolazi život, kao što iza svake zime dolazi proljeće. Balans je važan! "

5. Odiseja života i smrti

13.10.2013. 17:57h Upisao: Ljubica

"Toga trena iz moje nutrine,valjda duše osjetila sam odlazak – kao da se jedan dio odlomio i otišao. Nemoguće riječima opisati."

　Još jedan bolan gubitak, jedno dramatično osobno iskustvo...

"Susret sa smrću, taj osjećaj i odlazak energije smirujuć je ujedno i bolan Govore da je energija majke i djece nerazdvojna dok je majka živa. Iskustvo mi to potvrđuje.

Ne može se zaboraviti, ali to je postao dio sjećanja koa sva ostala.Koliko su bolna toliko su lijepa jer mi uvijek iznova otkriju dio nedovršene slagalce.

Zašto ovo pišem? Zato jer mislim da je smrt mir, spokoj, sve najljepše što mi ne možemo pojmiti. Nikako ružna spodoba u crnom sa kosom i ćime već ju ljudi prispodobe i opisuju. Trebamo samo prihvatiti, odžalovati jer to je neizbježno nama ljudima.

Moje iskustvo odlaska energije, oslobođenje i praznina pomješana sa tugom."

No poruka nama koji ostajemo nakon takvih gubitaka je uvijek da moramo naučiti živjeti s tim...tu poruku nam je i Ljubica dala...

"Mogu reći da smrt i ja nismo na Vi, hoda samnom, bdije nadamnom i čeka me kao i sve nas koji i ne misle kao ja. Jer ona je dio nas i naše energije. Ne treba je se bojati, treba ju poštivati jer doći će i sve nam razjasniti."

6. vrijeme je...

12.10.2013. 18:03h Upisao: ShadowOfSoul

vrijeme je...

I tako, dok sam pomilovala meka krila crnog anđela, u meni se prelomila svjetlost na tri dijela i nestala.

Iz neskladnog sklada u krugu rotiram jednu te istu misao, jedan trenutak.

Sa usana, suhih kao život, ne silazi riječ.

Ne želim više riječima, tim lijepim zavodnicama, dati ni daha života.

Nekom brzinom polako sam zakoračila u novi svijet sjena, drugačiji od prethodnog, ali opet moj svijet.

Lijepo je opet biti na poznatom terenu, uz poznate elemente rasipanja daha i zatvaranja duše do kraja zatvaranja.

Vrijeme mi je zatvoriti dušu i pustiti je da se odmori.

Previše je davala.

Umorila se.

Uzrok svemu je hladna voda kojom sam oprala lice i te osjetljive oči, dok se kroz ovaj ranojesenji dan tiho razlijeva plazma kroz krvnu smjesu i odlazi do svog ekvinocija.

Vrijeme je za polazak.

A bit će još lijepih trenutaka.

Vrijeme je odmoru.

Moj susret s Njom uvijek je bio kao glasnik, uvijek sam bila neki anđeo smrti, koji javlja o nečijem odlasku.

Prvi put kad sam javila da je jedna duša otišla na Onaj Svijet, bila je djevojka od 17 godina, koja se bacila sa nebodera, kćerka kolege sa posla… bila je u dark pokretu, nazvanom “Crna ruža”

Oduvijek su mi se putevi ukrštali sa Njenima, oduvijek me birala da pronosim glas o tome, koga je odvela – bilo u bijeloj boji sna ili u glasniku anđela smrti.

Ne znam zašto me odabrala, zašto uvijek dobivam te poruke, odnekud zapisane i proslijeđene…

Je li mi vrijeme da se odmorim od toga da budem Njen glasnik, još od davne 1985. godine kad mi je prvi put povjerila taj put i uputila me da idem tim putem?

Kasnije su zaredali bijeli snovi, o tome sam pisala.

Bojim li je se?

Da. Bojim je se, ali i ne – jer mi je poznata, uvijek nađe način da proslijedim Njenu poruku.

Moj susret s Njom je bio u davnim vremenima, prije moje povijesti, u nekoj dalekoj prapovijesti, kad me odabrala i u ovoj inkarnaciji da joj služim kao glasnik smrti.

Ali pitam se jedno: tko će javiti vijest kad Ona dođe po mene?

Hoće li Ona odabrati neku drugu dušu da ide ovim putem, kojeg je namijenila meni?

Do sad sam ovakvih vijesti prenijela jako puno, što uživo, a što kroz bijele snove.

Je li mi vrijeme da se odmorim od toga da budem Njen glasnik ili mi je vrijeme da odmorim u sebi sebe?

Fascinantno je kako je ShadowOfSoul kroz svoje "bijele snove" postala kanal "Crnog glasnika". Snovi su kod nje ono mistično mjesto gdje se dodiruju dva svijeta, svijet živih i svijet mrtvih, a ona kao graničar na tom prijelazu prenosi poruke "Neumitnosti"...

7. ...put pod noge?...

10.10.2013. 00:17h Upisao: Elyca

Serija "uslikanih" koraka na putu kojim svi koračamo...svi idemo od Života ka Smrti...a Elyca nam filozofski kroz fotozapis poručuje da...razmišljali mi o Smrti ili ne...sa svakim načinjenim korakom sve smo joj bliži...

8. O njoj se usudim reći samo ovo:

8.10.2013. 15:52h Upisao: cune

O njoj se usudim reći samo ovo: Tema mjeseca - Život i Smrt

Ako je Postojanje Sve Sada:

Ako je Čovjek dio Postojanja,

Je li uopće moguće govoriti

O njegovom, ili bilo čijem „kraju“?

Ako je Postojanje strukturirano od Svijesti

Nisu li i Život, Svijest i Postojanje

Kao Istina istovremeno?

Ako je Istina, koliko svjesnosti toliko življenja

Može li u beskonačnosti Postojanja

Biti bilo čega što liči na konačno?

Pa niti vlastitog života?

Metafizička poruka, poetski i istovremeno filozofski izrečena...nema se što dodati...treba pokušati doći do takvog poimanja, shvatiti ga i prihvatiti...

9. Moj život i moje suočavanje sa...

3.10.2013. 18:52h Upisao: magy

"Moj život i moje suočavanje sa smrću Nismo imali velebne spomenike (iz kojih trava ne raste), ali smo imali jedni druge i zajedno se i radovali i tugovali.

Kod mene se život i smrt prepliću od malena."

Ne sluti li ovo vječnu i neraskidivu vezu između dva svijeta...i Smrt možda i nije Kosac koji žanje Živote...prije je stvarno Lađar koji prevozi Duše...

10. Kanistar, kefa, metla i groblje....

30.10.2013. 14:15h Upisao: ljubicica

Baš je lijepo da se briga za druge odražava i kroz ovakav vid brige oko nečijeg zanemarenog groba...iako bi o zanemarenim grobovima trebali brinuti komunalci pod čijom ingerencijom su i groblja...ovo je lijep običaj...i dobar način karmičkih iskupljivanja...

"Prvo bi prošetale grobljem u potrazi za onim najoronjelim grobom, napuštenim i obraslim u korov i prionile se poslu. Bio bi to pravi užitak poslije dugotrajnog uređivanja, od sablasne slike napuštenosti, pretvoriti vječno počivalište neke posve nepoznate osobe u pristojno mjesto , ukrašeno cvijećem i podkresanim tujama, oribano od dugogodišnjih naslaga blata i mahovine..te zapaliti svijeće i izreći par umirujućih riječi molitve…Vrijeme kao da bi stalo u tom momentu, ni hladnoću ne bismo više osjećale….dapače …neka bi nas toplina obavila cijele..u tišini oko nas koju bi jedino prekinuli koraci nekog posjetioca slićnih namjera."

Pripreme jela i pića za "Dušice" su stare koliko i svijet. Stari Grci nekada, Židovi i dandanas, pokojniku stavljaju novčiće na zatvorene oči pokojniku, da ima čime platiti "prijevoz" na onaj svijet...Pogrebni običaji pravoslavaca, a i mnogih drugih naroda uključuju donošenje hrane i pića na groblje...o pokopu, za "sedminu"...za četrdesetnicu...

"Flaša vina za njihovu okrijepu kad navrate, tacna puna kolača, malo sira i slanine i kruha ako ogladne, i svijeće, dušice što bi cijelu noć gorjele…Često bi puta noću ostala budna i u pripremi da „uhvatim dušu“ na djelu kako se hrani i napaja, ali bi me san prevario te bih samo klonula glavom na mekani jastuk, umotana debelim poplonom i uljuljkana pucketanjem drva u peći."

Ovo je samo varijacija gore nabrojanih običaja i ipak se odvija u kući..

Briga za nečiji zanemareni grob je lijep običaj koji teško da je još igdje očuvan...

"Život i smrt se doista isprepliću, zar ne? "

NAGRAĐENI AUTORI

bglavac

Una

ShadowOfSoul

ljubicica

bglavac

KNJIGA: ČUDESNO SJEME

AUTOR: SLAVOMIR CUNE MILJEVIĆ

Isječak iz knjige

…I dan-danas se sjećam mnogih od tada ponuđenih rečenica.

„Veoma je važno znati u svakom trenutku gdje se nalaziš! Ne smiješ se tek tako prepuštati senzacijama i osjećajima trenutka. Tvoje sadašnje 'Ja Jesam' mora uvijek biti u stanju osvješćivati situaciju. Lako se zaluta, a teško se pronalazi put nazad“ – često su u meni odjekivale njegove riječi.

„Mnogo je na ovom putu straha i lutanja. Strah je prirodni dodatak svemu. Problem je jedino u tome što mu tvoja svijest ne smije dopustiti da preraste u paniku. U njoj je tebe i uma sve manje. Skoro do potpunog utrnuća. Dimenzije su bezbrojne. Začas se upadne u vrtlog ili procjep između njih iz kojega najčešće nema povratka.“

„Zar to pravilo ne vrijedi samo kada su u pitanju astralna putovanja?“ – upitao sam ga, pokušavajući se sjetiti primjera iz jedine pročitane Castanedine knjige iz istog područja.

„U meditaciji bi trebalo biti drukčije? Mnogo sigurnije i manje rizično?“

„Da, ta pravila uistinu vrijede kada je u pitanju obična meditacija. Ali ja nisam na nju mislio. Govorio sam ti o putovanju svijesti. O njezinu širenju. O rastu napona osobnog polja svijesti. Govorio sam ti o prelasku iz jednog u drugo, našem umu veoma često potpuno nepoznato i nedoživljeno stanje svijesti. Riječ je o onom velikom ali nepoznatom novome“ – uslijedio je njegov odgovor i nastavak objašnjenja.

„Meditacija je, na neki način, tek mašta. Kao proces, kao stanje i kao oblik manifestacije naše osobne svijesti. Ona je, u biti, mnogo više izrazom dubine našeg osobnog polja. Što se više krećeš u meditaciju, to se otkrivaju njegovi sve noviji i sve dublji slojevi. Oni su ti koje često znamo nazivati i maštom. Ona se pojavljuje kao dokaz naših mogućnosti da na osnovi vanjskih podražaja, vlastitom sviješću kreiramo što god u tom polju želimo.“

Ne čekajući moju reakciju ili logično pitanje, što mu je i inače bio običaj kad god bi se upustio u objašnjavanje nekog pojma ili područja, nastavio je ulijevati riječi u moj znatiželjni um.

„Svi kroz nju dosegnuti slojevi, slike ili spoznaje, na taj način postaju i sve više realni. U tolikoj mjeri da ih Um konačno i prihvaća kao vlastitu sliku realnosti. Međutim, ta slika ni u čemu ne odvaja meditanta od njegova prethodnog stanja. Ono ostaje isto. Istina, obogaćeno je novim spoznajama; njima mu je promijenjena i dotadašnja struktura, ali cjelina slike i dalje ostaje neupitna.“

Potom je podigao glas.

„Svi ti slojevi mašte postaju tako sve realniji! Poput najrealnije doživljenoga sna u fazi neposredno prije buđenja. Postaju tako stvarni da se čak i onda kada smo na ovoj strani ne može pomisliti kako je sve doživljeno isječkom samo naše kreacije. Da su i oni, kao mnoge od nenadano nadolazećih misli, tek mašta. No samo to i ništa više! Putovanje kroz proces širenja svijesti ipak je nešto drugo. Čini se manje rizično od astralnog putovanja i odvajanja od fizičkog tijela, ali često nije tako. Zahtijeva mnogo više znanja i mnogo više treninga. Onog u osvješćivanju i širenju dosega svijesti!“

„Što je širi obrazac svijesti i što mu je viša frekvencija, to je i Realnost realnija“ – potvrdio sam.

„Realnost je uistinu ono što smo sami na neki način prizvali. Zapravo, moglo bi se reći: što smo naučili primati“ – dodao sam.

„To može biti stupica, no meni se čini kako je ona istovremeno i jedino moguće rješenje za izlazak iz nje.“

Očigledno još uvijek nisam uspio u potpunosti se uključiti na njegovu valnu duljinu razmišljanja, jer su uslijedila nova upozorenja.

„Nije važno možemo li nešto ili ne možemo! Važno je da u vlastitoj nakani uspijevamo! Važno je da naš voljni moment dođe do punog izražaja. Praktične realizacije još i više.

Vjeruj mi, pravila putovanja za obje strane više su nego rigorozna. I u meditaciji, i u putovanju svijesti“ – odgovorio mi je na nepostavljeno pitanje.

Ako upadneš u stupicu; ako makar na trenutak 'Ti Svijest Ja Jesam' zaboraviš da je sve mašta ili iluzija trenutka u kojemu se nalaziš, onda je već ta činjenica ne samo zaustavila tvoje putovanje ili meditaciju… ona ju je zauvijek promijenila činom da te automatski zna odbaciti prema površini.

Na nju se nikada nećeš vratiti u istu početnu točku s koje si krenuo u zaron.

Proces je poput rijeke čija te matica nosi sve dalje od mjesta na kojem si ušao u vodu.

Ne preostaje ti ništa drugo nego da po tko zna koji put tražiš mjesto odakle ćeš se moći vratiti u polaznu točku svijesti.

DONATOR: AUTOR KNJIGE - SLAVOMIR CUNE MILJEVIĆ!

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=72371

Una

ZBIRKA POEZIJE: PITANJA BEZ ODGOVORA

AUTOR: JANKO RAZUMIĆ

cool lines

Recenzija pjesama Janka Razumića

U pjesničkom prvijencu Janka Razumi ća dvije su uočljive sadržajne sastavnice : hvalospjev Ozlju,ozaljskim velikanima ( Zrinski, Frankopani, SlavaRaškaj ), ozaljskom čovjeku, ozaljskom krajoliku ižal za prošlošću poduprt prosvjedom protiv zlehudeljudske sudbine. No ta pesimistična prosvjedna crta,često ublažena pitanjima na koja nema odgovora,proteže se kroz obje sastavnice:

jednako onom prvom, patetičnom herojskom ilisentimentalnom i ovom drugom, problemskom,naivno filozofskom, koja vijuga među prikrivenomsrdžbom i pobunom, rezignacijom i suicidnimbijegom. Toliko pitanja pjesnik nameće sebi ičitatelju, da bi zbirci pristajao i naslov «Pitanja bezodgovora.« N o time bi nepravedno bila zanemarenadruga motrišta. Ponajprije pogled na one vedrije,optimističnije proplamsaje : kao što je vjera unezaborav umjetničkoga stvaralaštva, npr. početnikrug pjesama o Slavi Raškaj, i domoljubnosamožrtvovanje (Obični ljudi) te vrijednost otpora tuzi i sili (Horvatska domovina).

Nezaobilazno je i motrište usmjereno na izraz.

Kao svi prvijenci ni Razumićeve pjesme nisu bezpogrješke. Sjećam se Puškinova stiha« Mrzim ruskijezik bez pogrješke «. Nije time veliki romantiknavijestio rat gramatičkoj ili leksičkoj normi, negousiljenosti, nestvaralačkoj uporabi jezika, svjestan da i negramatički, nenormativni izraz može biti jači isugestivniji od otrcane riječi ili od normomizglačanog, izlizanog oblika. No jezična pogrješkamora imati svoje pjesničko opravdanje, estetskirazlog. Razumiću se omakne pokoja jezičnapogrješka, a čitatelj je katkad u nedoumici kako da ju shvati kao pjesnički dobitak ili kao pucanj u prazno.

Uspio mu je učinak ostvaren grafički, odmakom odpravopisa. Pjesma Kuća s crvenim prozorimazavršava sa začuđenim promatračima « hiže « naSlavinu crtežu koji pojma nemaju da stoje predNAŠOM SLAVOM Moglo je i ovako : pred NašomSlavom,ali pravopisna norma ne priznaje velikoslovo u zamjenici našom. Završna sintagma napisana bez pravopisne pogrješke bila bi pred našom Slavom.

A zašto sve velikim slovima? Da se istaknedvoznačnost :

«Slava Raškaj je naša« i« Slava Raškaj je našaslava ». Velikim početnim slovom N, S uzveličana j enaša umjetnica, a kontinuirani verzal izazivaasocijaciju i na drugo, metaforično značenje : « našuslavu«, diku ozaljsku i hrvatsku.

Nadobudni autor morao je brusiti svoj izraz kloneći se pjesnički neučinkovita ponavljanja istih ili sličnih riječi, izraza i srokova, ne robujući rimi pod svaku cijenu, tragajući za izvornim, svojim pjesničkim izričajem. I vodeći računa o ritmu prije svega. Meni osobno bilo bi draže da je pesimistički ugođaj češće začinjen makar i gorkim humorom, kako se očituje u pjesmama Pijetao i Muški svit. A mjesto raspjevanoga stihotvorja, katkad je ugodnijepročitati lirske sličice predstavljene s tek nekolikostihova kao u Šumi i Kišama.

Prvu zbirku Janka Razumića svakako valja pozdraviti jer plamti snažnim osjećajem ljubavi prema Ozlju i Hrvatskoj, prema prirodi, ljepoti, ljubavi, općem dobru i pravdi. To je misaona i osjećajna osnova svih njegovih pjesama. Zajednička im je potka tradicionalna verzifikacija, osnovni ton, rječnik i stil, u kojem se naziru tek neznatni tragovi modernoga pjesničkog izraza.

prof dr. Stjepko Težak

cool lines

DONATOR: AUTOR JANKO RAZUMIĆ

https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96269

ShadowOfSoul

GRAFIKA

Ljubica Pecigoš: Putovanje u nepoznato (Brodica), Grafika 24×30 cm