Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član magicus

Upisao:

magicus

OBJAVLJENO:

PROČITANO

586

PUTA

OD 14.01.2018.

Nagrađeni u TEMI MJESECA za svibanj 2013 g...

Nagrađeni u TEMI MJESECA za svibanj 2013 g...
Razočaravajuće malo vas se odvažilo pisati na ovu prevažnu temu....kao da se to tiče nekog drugog, a ne nas...ako šutimo sad....teško da ćemo se imati pravo žaliti kasnije...čini se da mi tek trebamo naučiti - usuditi se govoriti - nisu GOVOR samo demonstracije i referendumi...

Tema mjeseca svibnja 2013.g. - DUŠA EUROPE

Približava se dan ulaska Hrvatske u Europsku Uniju. Podijeljenih osjećaja i nadanja pitamo se što nas očekuje u zajednici naroda?

 

 

 

Uz našu temu mjeseca DUŠA EUROPE - GOVOR, dr. Slobodan Lang

Danas i ovdje ja vas pozivam da ne mislite kroz novac, dozvolite si pravo da budete ljudi, da pustite suzu, da želite činiti dobro i da poručite svim državama i narodima, svakom domu i svakom mladom čovjeku. Ne bojte se! Trebamo vas da zajedno stvaramo Europu DOBRA, da učite, radite, imate djecu, radujete se budućnosti.

From: Slobodan Lang

slobodan.lang1@gmail.com

Sent: 17. svibanj 2013 19:05
Subject: Lang

Pozdrav, i molim komentar, nadopunu i više ....

Dr. Slobodan Lang

..................................................

Svi stvarajmo Europu DOBRA

Govor pripremljen za prvi istup u parlamentu Europske Unije, koji danas poklanjamo svakom članu bilo kojeg parlamenta i svakom čovjeku, a posebno mladima, nezaposlenima i nesretnima da ga izgovore poboljšaju i šire.

Mi smo sasvim nevažni – ali udruživanje u Europu DOBRA je presudno.

Odmah počnimo zajedničko stvaranje Europe DOBRA, od prvih ljudi svih vjera i uvjerenja, znanja, umjetnosti, zdravlja, ekologije, medija i politike, do svih naroda i država, svakog grada i sela, institucija, udruga i organizacija, diljem Europe, do svakog doma obitelji i pojedinca, treba ispuniti vizija pojedinačnog i zajedničkog, djelom, znanjem, umjetnošću, gospodarstvom, vjerom i čovječnošću – počnimo život stvaranja DOBRA i ostvarenja boljeg svijeta.

Svi, a posebno mladi Hrvatske, cijelog Balkana i Europe, su me zadužili da vam prenesem, da se Europu ne ujedinjuje i ne gradi, t.j. ruši na strahu mladih pred budućnošću, poticanjem nasilja, socijalne nesigurnosti i mržnje.

Kolonijalna Europa je počinila strašna zla, ubijanja, ropstva, pljačke, otežavanja razvoja i oduzimanja slobode diljem svijeta. I zbog toga se danas i ovdje do kraja skrušeno ispričavam, nesretan sam i prihvaćam odgovornost da se to više nikada ne ponovi. Kao znak ovakvog opredjeljenja, predlažem da se odmah raspiše natječaj za podizanje spomenika tako sitnom a toliko ogromnom Gandhiju. Predlažem da natječaj obuhvati ravnopravno svu djecu i sve umjetnike svijeta, i da izbor mjesta podizanja, bude također dio natječaja. A kada jednom dignemo spomenik, počnimo pravo stvaranje DOBRA u nama samima i našim djelima.

Ipak znamo, da nitko ne može učiniti toliko zla drugom, koliko svatko sam sebi. Svaka država i cijela Europa, mogu učiniti sebi više zla nego ikom drugom i itko drugi. Današnja politika Europe ne stvara DOBRO. Nosioci odgovornosti, osmišljavanja, usvajanja i provođenja politike, možda ni ne žele činiti zlo, vjerojatno su i sami zbunjeni i nesretni, pa i uplašeni pred budućnošću. Vjerujem da je tako. Ali znam da nisu dovoljno željeli, vjerovali, maštali, učili, pokušavali i organizirali stvaranje Europe DOBRA.

Vjerujem da je malo ljudi među prvim i uglednim ljudima Europe, koji redovno pozivaju u svoje domove i odlaze u domove siromašnih, bolesnih, stranih, nesretnih ... Prvi ljudi Europe ne znaju plakati. Najveći dug Europe su suze.

U lipnju 2011, Barack Obama je Angelu Merkel odlikovao Predsjedničkom Medaljom Slobode. Na svečanosti u Vrtu Ruža, ona je ispričala o trenutku kada je podignut Berlinski Zid: “Imala sam 7 godina. Do srži me potreslo vidjevši da su odrasli, pa tako i moji roditelji, zaprepašteni i počeli plakati. Obitelj moje majke je odvojena zidom.” Istog dana ja sam sa 44 godine prošao kroz zid i proveo noć sa ženama Istočnog Berlina. Na moje divljenje da su one nenasilno ujedinile Europu, te žene i majke su mi rekle “Doktore, mi smo to učinile za budućnost naše djece, a nas se za 20 godina neće ni spominjati.” A ja danas govorim u ime ovih divnih žena i u njihovo ime tražim da stvaramo Europu DOBRA.

Ja sam Hrvat i Židov, a kroz ratove devedesetih na Balkanu, kroz deset godina sam neprekidno izlagao život da bih danas i ovdje vama mogu reći da smo spasili živote tisuća Albanaca, Bošnjaka, Hrvata, Roma, Srba, Židova i svakog ugroženog. Za njih smo izlagali vlastite živote i tražim da vi danas izložite sebe i odreknete se lažnog morala, sebičnosti i moći -       da se založite za mlade danas za budućnost Europe.

Na početku ovih ratova, u ljeto 1991. godine molio sam pomoć od g. Henry Kissingera. On mi je rekao da tadašnja Europa, ne poznaje Balkan, dopušta predrasude i nema dovoljno čovječnosti da bi spriječila rat i stradanja. Rekao mi je da nam je jedini realni uzor iskustvo stradanja, pobune i obrane ljudi u Varšavskom getu. Na tome smo započeli program „Izazov DOBRA.“

Za vrijeme proteklih ratova služio sam Ranjenog Krista, i nisam ga napustio ni dok su mu sudili niti dok je nosio križ. Ranjeni Krist je ostao živ u Zagrebu, Dubrovniku, Mostaru, Kninu ...

Na sammitu u Copenhagenu  u ožujku 1995, molio sam sve šefove država, da zaštite „najtragičnije Europljane,“ da spriječe Srebrenicu. Nisu razumjeli o čemu govorim. Zločinci za genocid su osuđeni. Osuđena je i Srbija što nije spriječila genocid. Ali nitko nije postavio pitanje odgovornosti Ujedinjenih Naroda i međunarodne zajednice.

Kad sam pronašao grupu retardirane djece u Bosni i Hercegovini, djevojčica od 12 godina mi je rekla – „Doktore, mi smo vas svih voljeli, i dok vi niste voljeli ni jedni druge ni nas, ni same sebe.“ Šutio sam i plakao, i prenosim vam njenu poruku – nemojte zaboraviti voljeti druge ljude.

Naučio sam da je stanje gdje se ubijaju oni koji se ne znaju a u rat ih šalju oni koji se poznaju.

U Čehoslovačkoj 1965. godine, prof. Ota Šik je mom ocu opisao kako će pokušati ostvariti slobodu i da neće uspjeti. Na moj upit, zašto onda pokušati, on mi je rekao „Dužni smo budućnosti pokušati.

Moj otac, ekonomist, je u tada još Zapadnoj Njemačkoj, vodio na sveučilištu raspravu kolika treba biti njemačka odšteta. Nakon financijskih procjena njemačkih ekonomista, pitali su njega koliko Njemačka duguje. On je rekao, da sama Njemačka mora odlučiti koliko vrijede izgubljeni životi.

Mladi Europe danas, ne žele imati kolonije, ne žele iskorištavati druge, ne žele mrziti, optuživati, bogatiti se. Oni su umorni od zla i žele biti generacija dobra, žele stvarati novi  život, djecu, obitelj, svoja sela, gradove, države i cijelu Europu.

Svi moćni su u pravu da mladi često nisu u pravu, ali sigurno je da svako društvo koje je protiv mladih postaje u cijelosti krivo,

Danas i ovdje ja vas pozivam da ne mislite kroz novac, dozvolite si pravo da budete ljudi, da pustite suzu, da želite činiti dobro i da poručite svim državama i narodima, svakom domu i svakom mladom čovjeku. Ne bojte se! Trebamo vas da zajedno stvaramo Europu DOBRA, da učite, radite, imate djecu, radujete se budućnosti.

Evo zato smo se udružili u zajednički pokret dobra i nastupili na prvim izborima u Hrvatskoj za parlament Europske Unije. Nismo uspjeli, ali to ni nije važno, jer 6000 ljudi diljem svijeta je glasalo za nas i svaki od njih ima pravo kazati za stvaranje Europe DOBRA. Svi izabrani članovi EU parlamenta iz Hrvatske kao i svi oni koje će zateći mogu iznijeti umjesto nas našu poruku, i učiniti je jačom, boljom i pametnijom. Svi ljudi i države koji još nisu u Europi, su nam potrebni da zajednički i ravnopravno stvaramo Europu DOBRA.

Evo ovim riječima sam se želio obratiti Europi, svojom vjerom, djelom, znanjem, nasljeđem i iskustvom.

Ostavite se novca, nasilja, mržnje, moći i svih lažnih bogova, oni šire strah a ne pružaju sigurnost, ruše a ne grade, oduzimaju sadašnjost a ne otvaraju budućnost.

Suze, znanje, rad, mladi, obitelj, čovječnost i vjera su istinske vrijednosti. Na njima stvarajmo Europu DOBRA.

 

Naravno, GOVOR dr. Langa nije u konkurenciji, ali ga citiramo zbog poruke koju pronosi svijetom.

 

1. kako doživljavam Evropu?

2.05.2013. 14:46h Upisao: srce

Srce živi u državi koja je već i formalno u EU, pa je možda i logično što je ona prva odgovorila na ovomjesečnu temu. No, srce nam zapraavo priča o promjenama u praktičnom životu svih građana i pojedinca poslije ulaska u EU. Nema tu baš puno duše:

"Najlepše mi je bilo kada su nestale granice, mada ih ja nisam puno ni koristila u smeri zapada ali ljudima koji su svakodnevno prelazili je puno olakšalo. Vremenom malo po malo počela sam uočavati promene na bolje. Veća organiziranost, veće poštovanje građana; mnogobrojne majušne svakodnevne stvari koje su pre iritirale su nekako počele da se ispravljaju. Na šalterima, gradskom prevozu, ambulantama, apotekama, marketima, privatnim radionama...."

Ili to i jest ta zajednička duša, barem tako je u njezinoj završnoj poruci:

"Ukratko, vezani smo evropljani jedni za druge u mnogo čemu. Svako je odgovoran da sačuva svoje pismo, kulturu, zastavu, grad,...a ta rampa, koja je postojala do sada neka se podigne za sve one ljude dobre volje koji žele videti, raditi, odmarati se ... u nekoj drugoj zemlji a da ne moraju misliti zašto im je odbijena viza i ulazak u nečiju zemlju. O onima koji nekome slabo misle, za njih neka brinu institucije."

 

 

2. Duša Evrope

19.05.2013. 22:34h Upisao: Zaratustra

Zaratustru moramo citirati u cijelosti:


Duša Evrope

Zanimljivo je promišljanje o tome što je to Duša, ili Duh Evrope. Da li to danas još uopće postoji, ili je to samo prisjećanje na neka sada već prošla vremena ? Pada mi na um Nietzscheova misao, kada je rekao – Zar ljudi ne znaju da je bog mrtav! Da parafraziram velikog filozofa – zar ljudi ne znaju da je Evropa mrtva ? Nažalost, gledajući današnje procese u suvremenom svijetu, a dakako i u Evropi izgleda da je tome tako.

Evropa je umrla, ili bolje rečeno, ubijena je točno pred stotinu godina kobnim hicima u Sarajevu u lipnju 1914. godine. Meci koji su lišili života nadvojvodu Franza Ferdinanda, potencijalno velikog reformatora Evrope, ubili su njen duh, iako to dotičnog momenta nije tako izgledalo i nitko to iz ondašnje perspektive nije mogao shvatiti.

Duša Evrope se stvarala tisućljećima, od civilizacije antičke Grčke, preko vladara tada poznatog svijeta Rima, kroz čitav Srednji vijek, kojeg mnogi smatraju mračnim, iako to nije bio. Srednji vijek je udario kršćanske temelje Evropi, koji su do danas dio njenog kulturnog entiteta. Nažalost svjedoci smo da negirajući svoje kršćanske temelje, ili korijene, suvremena Evropa zapravo negira i dokida samu sebe. Već je u 6. st. sv. Benedikt iz Norcije pokušao udariti temelje kršćanske i univerzalne Evrope, i moramo priznati da je u tome uspio. Srednji vijek je doba univerzalnosti, svi intelektualci tog vremena govore latinski , to je jezik kulturne Evrope. Obrazovan čovjek srednjeg vijeka se mogao bez poteškoća kretati cijelim kontinentom i komunicirati univerzalnim jezikom sa svim intelektualcima svog vremena bez obzira u kojoj se državi našao. Studenti su išli od jedne do druge univerze i svagdje su mogli studirati jer je bio prisutan duh evropskog univerzalizma. Zar je to mračni srednji vijek ? Pogledajte samo kip Isusa s pročelja katedrale u Amiensu, kojega nazivaju „ Lijepi Bog“, ili nasmiješenog anđela u katedrali u Chartresu, to nije mračni srednji vijek, to je ljepota univerzalnog duha gotike, također jednog od stilova kojeg je Evropa podarila svijetu.

A onda u 15. stoljeću, u doba quattrocenta, takva eksplozija slobodne ljudske misli koja se desila u Italiji, a posebno u Firenzi, nikada više nije zabilježena u povijesti ljudskog roda. Ne zovu badava renesansu – Otkriće čovjeka. Univerzalni genije- Leonardo da Vinci je rekao – „L uomo e modello dell mondo-Čovjek je uzor svijeta“ – ima li igdje takvog pokliča slobode i duha univerzalnosti, a ne zaboravimo da ga je svijetu podarila Evropa.

Najveća koncentracija ljudskih umova, dostignuća na području svih umjetnosti, znanosti, je zračila svijetom upravo iz Evrope, ili s evropskog kontinenta. To je stvaralo Duh Evrope, evropejstvo, onaj civilizacijski domet, koji nigdje do tada nije dostignut. Jest da je Evropa konglomerat različitih naroda, kulturnih tradicija, jezika, običaja, ali sve ih ipak povezuje jedan „stil života“, osjećaja i zajedničke pripadnosti. Evropski gradovi imaju posebnu dušu, nisu unificirani kao megalopolisi novog svijeta. Metropole drugih kontinenata su velike, bogate, lijepe, ali su zapravo isprazne. Svaki evropski grad ima svoju posebnu dušu, elegantni i uzdržani London, veseli i boemski Pariz, grad svjetlosti, kako ga ne bez razloga nazivaju, sjajni Beč, sa svojim specifičnim stilom života koji je postao i pojam pod nazivom „Gemutlichkeit“, bučni mediteranski Rim, gdje se antika i suvremenost prožimaju na svakom koraku, i tako dalje, i tako dalje.

Evropa je živjela svoj san do početka 20. st., a onda je spletom nesretnih okolnosti evropski duh ubijen i počeo je odumirati, a taj proces traje još i danas na početku 21. st. Iz povijesne perspektive zanimljivo je pogledati, ali nije niti danas jasno kako je taj kontinent, ili bolje rečeno kulturalni pojam, jer Evropa nije samo zemljopisna kategorija, mogao iznjedriti i svijetu podariti dvije najkrvavije i najmonstruoznije ideologije u povijesti čovječanstva – komunizam i nacizam, koje su krive za desetke milijuna nedužnih žrtava. Teško je shvatljivo kako je zemlja poput Rusije, koja je svijetu dala Čajkovskog, ruske avangardne umjetnike, Dostojevskog, Tolstoja, mogla dati i jednog Staljina, kako je Njemačka, domovina Beethovena, Kanta, mogla iznjedriti karikaturu poput Hitlera. Gdje je tada ostao zapretan pod pepelom duh Evrope, jer ne zaboravimo da su se dva najkrvavija rata u povijesti ljudskog roda vodila upravo u Evropi i ovdje su imala svoje žarište. Da li je tada Evropa bila tvrđava blagostanja i civilizacije ? Upravo su ove dvije monstruozne ideologije krive za silan odljev intelektualne elite iz Evrope, što nikada više nije nadoknađeno.

Nakon završetka II svjetskog rata počinje obnova Evrope, ali samo polovično. Istok još čitavih pola stoljeća ostaje iza željezne zavjese, te je i dan danas još civilizacijski , a i privredno, uništen. Međutim, treba imati na umu da i zapadni dio kontinenta, koji se razvija u slobodnom svijetu, zapravo biva uništen. Zbog niza objektivnih okolnosti na djelu je „Amerikanizacija“ starog kontinenta. Amerika koja je iz rata izašla kao privredna i vojna velesila beskrupulozno nameće svoj stil života Evropi. Evropska kultura iz dana u dan propada, engleski postaje univerzalni jezik, preplavljeni smo duhom jedne ustvari „kaubojske“ nacije. Evropljani postaju površni konzumenti američkog stila života koji im je ustvari stran. Iz dana u dan smo bombardirani brzom hranom, neprirodnim radnim vremenom, konzumerizmom, plitkim i površnim TV serijama, petparačkim romanima, instant psihološkim priručnicima, internetom, zabavnim, ali besmisleno ispraznim elektroničkim igračkama. U današnje vrijeme je malo tko od mladih generacija sposoban pročitati koji ozbiljan roman, udubiti se u psihološku literaturu koja ozbiljno raščlanjuje probleme suvremenog svijeta i čovjeka; draži su nam ekspres priručnici, koji na nekoliko stranica nude sva rješenja. Pogledajte samo kino repertoar, strahota – od horora do raznih mističnih idiotarija; ako se u prvih nekoliko minuta ne ispuca barem kvintal municije i ne razlupa stotinjak automobila film nema prođu. Kada zaigra kakav evropski film, koji ima poruku, traži angažman gledatelja i promišljanje o nekom problemu – gledatelje u dvorani možete nabrojati na prste ruku. Čitanje ozbiljne literature, hvala ne, dajte nam samo što kraću i brzu informaciju, poželjno sa što više senzacionalizma, začinjenu erotiziranim ili „krvoločnim“ slikama , ako se u naslovu ne spominje barem koji masakr ili silovanje novine namaju prođu. Misice i razne kvazi ličnosti ispunjavaju sve novine; važno je tko je s kime bio u kojem klubu, koliko se kojoj zadigla suknja dok je sjedala, gledam nedavno jedne novine koje pretendiraju na status ozbiljnog tjednika, a ono unutra studija o tome da li se nekoj manekenki na fotografiji vidi rub gaćica, ili ne. Gdje su više ozbiljni komentati u novinama, prikazi znanstvenih dostignuća, nema. Nije bitno. Preplavljeni smo gomilom podataka o raznim „celebritijima“, a pitam Vas, kada ste zadnji put u časopisu uspjeli pročitati razgovor s ozbiljnom znanstvenicom koja je napravila svjetsku karijeru ? Ima jedna naša, uspjela je doktorirati na čuvenom Max-Planck institutu, spada u sam vrh znanstvene elite Evrope. Njeno ime vam namjerno neću reći, potrudite se saznati ga. E, to je ta površna amerikanizacija Evrope, uništavanje duha Evrope, kulture, znanosti, elitizma, sve mora biti instant, fast-food, da bismo to konzumirali u trku, sa što manje napora.

Druga velika kataklizma koja je doprinijela propasti duše Evrope je bila polustoljetna podijeljenost kontinenta željeznom zavjesom. Zapadni dio je amerikaniziran sa svim lošim posljedicama konzumerističkog stila života. Istočni dio je intelektualno uništen nasilnom komunističkom ideologijom, koja je u začetku brisala svajku želju za propitkivanjem, jer intelektualac je prirodni neprijatelj totalitarne ideologioje. Nije beznačajno da je istok kontinenta i materijalno uništen i osiromašen. Ljudi iza željezne zavjese su čeznutljivo gledali prema Zapadu, mislili su da je to tvrđava mira, blagostanja i civilizacije. Tada na pozornicu povijesti dolazi zaista veliki lider Mihael Gorbačov, koji shvaća neumitnost razvitka povijesti i pušta da padne Berlinski zid, simbol podijeljenosti Evrope. Gorbačov je reako da tko ne shvaća neumitnost promjena, vrijeme će ga pregaziti. I točno je tako. Ali i do danas je ostao taj jaz između istoka i zapada Evrope, podijeljenost je suviše jaka u svijesti ljudi, tek će odlaskom generacija koje su živjele u podijeljenoj Evropi s pozornice svijeta taj ponor biti premošten. Nameće se pitanje, da li ? Jer i iluzija o Zapadu i zapadnom stilu života se urušila u svijesti mnogih Evropljana. Liberalni kapitalizam uništava u ime profita sve pred sobom. Važno je samo zaraditi, uništiti intelektualnu elitu Evrope jer intelektualac je potencijalno opasan, on promišlja, a liberalnom kapitalizmu ne treba čovjek-mislilac, njemu treba čovjek-konzument sveg mogućeg bezvrijednog smeća što mu se svakodnevno servira, jer samo to garantira potrošnju, a slijedom toga i proizvodnju.

A sada dolazimo do još jednog problema. U ime što veće proizvodnje, što masovnijeg izbacivanja novih proizvoda pred konzumente, kapital odlazi u zemlje „Trećeg svijeta“, vodeće evropske kompanije koje su nekada bile sinonim evropske kvalitete, tehnološkog napretka, prebacuju svoje pogone u daleke i siromašne zemlje, gdje je jeftina radna snaga. Poznato je da u tim zemljama ljudi rade gotovo robovski za bijedne nadnice, a liberalni kapitalisti trljaju ruke, jer uz minimalne troškove mogu izbacivati na milijune komada nekog proizvoda na tržište. U matičnoj evropskoj zemlji najčešće ostane samo upravna zgrada, a proizvodni pogoni su tamo negdje. Već pomalo smo svjedoci bumerang efekta. Ljudi tih dalekih zemalja nisu glupi, dapače su vrlo radišni i inteligentni te ubrzano usvajaju znanja i tehnologije, razvijaju vlastitu proizvodnju, otvaraju radna mjesta u svojim državama i Evropi nameću svoje puno jeftinije proizvode koji ju preplavljuju. A radna mjesta u Evropi se gase iz dana u dan. Što će za koji decenij ostati od Evrope, nekada lučonoše znanosti, umjetnosti, inovacija, svjetionika svijeta ?

Evropa još ima dušu, ali ta duša je umiruća. Zadnji je čas da ju se pokuša spasiti. Ako Evropa propadne privredno, propast će i kulturno. Najžalosnije je da sami olako dopuštamo eutanaziju Evrope i evropejskog duha u svakom pogledu.

Odlična opservacija Zaratustra, no, ako je Duša besmrtna, onda ni Duša Europe ne može umrijeti. Prolazi mijene i metamorfoze, što je neminovno.Možda je u povijesnom hodu bila ponekad i zavedena, ponekad i silovana, ta, mitsku Europu je zaveo i silovao sam Zeus na početku i preživjela je to. Sveti Benedict je zaštitnik Europe i za nadati se je ipak renesansi europskog Duha.

 

 

 

3. Moje viđenje Europe

21.05.2013. 22:51h Upisao: EHO

EHO nam posve iskreno, u svojoj već poznatoj maniri kaže:

"O Europi sam prije mislila idealizirajući je.Gledala sam na Europu iz pozicije provincije.Sve je tamo bilo bolje,ljepše,glamuroznije,sjajnije,elegantnije,finije

Ljudi su mi bili drugačiji,posebni.Kad sam prvi puta išla van granica Jugoslavije u Trst,Graz, Beč, bila sam jako uzbuđena,kao da idem u svijet iz bajke,izmaštani svijet,u nešto meni nedostižno."

Od čežnjivosti do ushita:

"Kad smo postali samostalni,a Europske zemlje nas priznale,bila sam ponosna.Kad se počelo govoriti da ćemo i mi ući u Europsku uniju bila sama sretna i ushićena,oduševljena jer ćemo i mi postati dio Europe,dio tih divota koje sam voljela.Bilo mi je to čak i nemoguće zamisliti da ćemo se i mi naći među tim velikim zemljama."

Od ushita do ravnodušnosti...???

"Sada kad je ulazak u Europsku uniju pred nama…to je samo mjesec i pol,ja sam odjednom postala ravnodušna.Kao da me sve to oko ulaska više ne zanima i ne tiče me se.Nekako kao da sam odsanjala san i sad je sve gotovo.(Mada sam ipak malo znatiželjna da vidim što će se događati nakon 1.7 kad pređemo tu povijesnu granicu.)Više nemam velikih očekivanja,želja ni radosti zbog tog ulaska.Nadala sam se da će se najbolje iz Europe prožeti s najboljim od našeg.Razočarala sam se u tome.Iz Europe k nama dolazi samo njihovo smeće,proizvodi koji oni skidaju s polica jer im je istekao rok trajanja,ili nisu po njihovim standardima i ekološkim kriterijima.Za to vrijeme sva naša proizvodnja propada.Sve ono što smo znali i mogli proizvoditi to je nestalo u raljama privatizacije i kriminala.Ono što je naše autohtono,posebno ,uniformirat će se.Proizvodit će se naveliko i progutati i uništiti i ono malo našeg što je još ostalo.Sva ta normiranost, meni je zastrašujuća.Kažu da svi paradajzi moraju biti jednake veličine,sjajni i bez mrljica.Tako i voće."

I na kraju, ravnodušnost se pretvara u razočarenje:

"Umjesto raznolikosti sad vidim da je cilj Europe sve iznivelirati, i proizvode i nas same.Da sve bude jednako,da ništa ne strši.Upravo suprotno od onoga čemu sam se nadala.

Ona ljepota koju sam nekada gledala diveći se, od nas će biti još dalja i još nedostižnija, nego u vrijeme moje mladosti."

Ako je ljepota u duši i jedinstvenosti, u dopuštanju i uvažavanju te jedinstvenosti, onda su i Zaratustra i EHO u pravu. Onda nas taj pesimizam treba zabrinuti.

Poslušajmo dr. Langa; stvarajmo Europu DOBRA.

 

 

 

NAGRAĐENI AUTOR

 

Zaratustra

 

NAGRADA

 

 

SIJAČI ČUDESNOG SJEMENA Slavomir Cune Miljević



Knjiga koju vrijedi pročitati

P o g o v o r

Čovjekova težnja da razumije i spozna suštinu postojanja rijetko se negdje toliko nedvosmisleno očituje, koliko u ovoj knjizi.

Temeljna pitanja poput smisla života i postojanja, ovdje su dosegla svoj “crescendo“ u vidu autorovog briljantnog uma, koji aktivno sudjeluje u stvaranju nove paradigme u procesu samospoznaje. Ovdje se govori jezikom novog doba, jezikom kojim su fizičari prvi progovorili, ali se sve više rabi i izvan znanstveno etabliranih sustava. Danas je sve većem broju ljudi taj izričaj prihvatljiviji, jer živimo u vremenu i okruženju gdje su energija, valovi, frekvencije i vibracije, dio naše svakodnevice.

U ovoj knjizi pratimo zbivanja iz autorovog života, čiji vremenski okvir obuhvaća otprilike dvije godine. To bi, osim grupice ljudi i nekoliko lokacija gdje su se održavali grupni sastanci, bila i jedina referentna točka povezana s “našom“ vremenskom i prostornom dimenzijom. Sve ostalo spada u kontekst proširenih dimenzija svijesti, do u detalje opisanih.

Ovo je iskrena priča duhovnog tragaoca, sa svim svojim usponima i padovima, sumnjama i ushićenjima, da bi se na kraju (knjige, ali ne i procesa) iznjedrio novi plato razumijevanja, koji autoru i nekima od nas, može poslužiti kao mjesto predaha za proces integracije tek stečenih uvida i odskočna daska za daljnje putovanje u visine ili dubine (ovisno o kutu gledanja) svijesti, ili kako to autor voli reći, za dosezanje kritične mase kao preduvjeta promjene na svim razinama postojanja.

Ovo je duboko filozofsko djelo koje se temelji na duhovnom iskustvu. Kao takvo, ovdje “filozofsko“ nema konotaciju – “umovanje, umovanja radi, “ već je to jedini čovjeku dostupan način spoznavanja prirode svijeta. Sjetimo se Demokrita i ostalih grčkih filozofa, koji su samim domišljanjem otkrili prirodu materije, naslutivši nedjeljive čestice atoma. Tek tisućljećima kasnije moglo se to i empirijski dokazati.

Ovdje nam autor govori o svijesti kao osi univerzuma i o zavojitom procesu čovjekovog osvještavanja te osi. O procesu, koji na zaslonu svijesti izoštrava sve jaču spoznaju o tome da onoliko koliko smo uznapredovali, kako pojedinačno tako i kolektivno, na putu osvještavanja prirode postojanja, tolika nam je i količina slobodne volje na raspolaganju.

Autor nam poručuje da svakim našim izborom mijenjamo sebe i svijet oko nas. U kojem će se smjeru odvijati promjena ovisi o tome hoćemo li birati na način da uopće ne znamo da biramo ili ćemo to činiti svjesno. Uvelike je još uvriježeno vjerovanje da drugi biraju za nas i da drugi određuju našu stvarnost. Na toj razini svjesnosti to se tako i doživljava, ali je to još uvijek naš izbor. Svjesno birati znači biti u potpunosti osviješten da smo mi ti koji donosimo odluke i da smo za njih, također, odgovorni. Hoće li te odluke proizlaziti iz straha ili će one proizlaziti iz ljubavi, ovisi o stupnju naše osobne i kolektivne osviještenosti.

Autor nam, također, poručuje da svaki uvid, svaka interakcija s drugim bićima, svaki događaj, ostavlja neizbrisiv trag i zauvijek nas mijenja. Naše energetsko polje više nije posve isto. Intenzitet promjene ovisi o koherentnosti energetskog obrasca koji na nas djeluje. Oni, koje će sadržaj ove knjige privući, ne mogu biti inkompatibilni energetskom obrascu svjetonazora kojeg ona nudi. Da će temeljito biti uzdrmani i zauvijek promijenjeni, o tome je suvišno i govoriti. Predivno je znati da imaju izbor, a time i odgovornost, da to učine ili ne!

Maja Cvjetanović Laboš

Donator je sam autor, Slavomir Miljević Cune

Na ovom linku pogledajte sva njegova izdanja: https://www.magicus.info/hr/magicus/
tekst.php?id=72371

 

Čestitamo Zaratustra!

Za preuzimanje nagrade javi se našoj Maji na majalabos@gmail.com

Svima ostalima više sreće u sljedećoj temi mjeseca

 

 

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U OŽUJKU...

OŽUJAK...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je blagdan sv. Josipa. Sretan imendan svima koji nose to ime. Lp

    19.03.2024. 08:03h
  • Član bglavacbglavac

    Sretan vam dan žena , drage moje žene. Lp

    08.03.2024. 06:52h
  • Član iridairida

    a najavili su nam olujno vrijeme..., ali hvala ti, i tebi ugodan dan...:-)))

    04.03.2024. 14:15h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Nagrađeni u TEMI MJESECA za travanj 2013 g... Nagrađeni u TEMI MJESECA za lipanj 2013 g...