Kao i uvijek do sada, okupilo se veselo društvance ,Boris,Damir,Sandra,Sanja, Vanja i ja, te smo krenuli na duži izlet koji je ovoga puta potrajao i do noćnih sati.Preko Strmopeći,do Šumareva groba,planinarskog doma Runolist, natrag do žičare gdje smo bili sparkirani.Neću puno duljiti s riječima, slike su uvijek rječitije, barem kada je riječ o doživljajima u prirodi.

 

Ekipa u pokretu

 

Uz ovaj zagrljaj pala je i pjesme:nećemo noćas doma, nećemo do zore;)

Uz pjesmu idu i plesni koraci

Dok jedan pleše, drugi podučava

Nakon poduke potreban je odmor, pa svatko odmara na svoj način

 

Usputne šumske ljepote

Tko to mene gleda... ET vanzemaljac:)

 

Saturnovi prstenovi:):):)

 

Srca kao putokazi da idemo u pravom smjeru

 

Lišajevi kao šumske ruže

 

Zagrljaj upućen svima koje nema tko zagrliti, preko malog osušenog stabla koje samo što se ne sruši

Pogled u nebeski svod

Uzvraćeni pogledi odozgora

 

Klimavi most koji vodi do Šumarevog groba

 

 

Gdje nas je dočekala Molitva šume

 

I prekrasan izvor pitke vode

 

 

 

 

Te umjetno jezerce, više bara:)

 

Navratili smo do planinarskog doma Runolist, okrijepili se te krenuli dalje

 

 

Priupitali karte Arhanđela Mihaela što nam imaju za poručiti

U koje je zavirila i leptirica zaogrnuta jesenjim ruhom

 

 

 

Nakon ovog leptirastog dodira,putem nas je počeo  pratiti sumrak, kod žičare smo sjeli, dočekali mrak, gledali zvijezde,pričali viceve i uz smijeh krenuli do auta

 

I još jednom Molitva šume kao završetak ovog druženja a ujedno i kao poziv za jedno skorašnje, novo...