Jučer je ekipa odlučila krenuti do Samoborskog gorja.

Andrea, Boris, Damir, Mladen i ja dogovorili smo se za početak posjetiti Vilinske jame, mjesto udaljeno od centra Samobora nekih pet minuta autom.Po samom dolasku dočekala nas je domaćinska atmosfera, psi, krava i bik.Uz drvene stolove i klupe, zelenu poljanu, poželjeli smo pogledati  u Osho Zen karte, da vidimo koju temu nam je na izletu za istražiti.

 

 

 

Krenuli smo šljunčanim puteljkom, koji nam je kao i uvijek nudio usputne doživljaje

 

 

Ekipa u  "supermarketu" - štand sa kupinama:)

 

Vođeni smo bili malim potokom uz čiji je rub rasla doslovno prašuma.Ogromni listovi i svakojaka paprat...

 

 

Veličina lista u usporedbi sa dlanom

 

Mravinjak

Kojim putem krenuti?

Boris proučava karte

 

Put do spilje bio je pun korpiva i kupinovog trnja

 

 

 

Paučinasti čuvar pećine

 

Ulaz u Vilinske jame

Spilja je niti velika, niti mala, osim velike prostorije, sa desne strane nazirao se malen ulaz, kroz  koji se ekipa provukla u susjednu dvoranu

 

 

 

 

 

 

Malo ljudskog kolorita u pećinskoj tami

.

 

 

Pogled iz spilje i put nizbrdo

 

Zaigrani naranđasti leptiri ispratii su nas do auta

 

I odluka je pala da posjetimo Samobor ...

Na ovom dijelu puta pronašla sam nešto zanimljivo, ali to će biti zaseban članak ako mi slike uspiju.Do tada, na redu je Samobor:)