U odgoju djece desetljećima se naglašavalo dijeljenje s obitelji, prijateljima i bližnjima i stavljanje sebe ispred drugih.
Učili su nas da šutimo, prihvaćamo sve što se dogodi i potiskujemo svoje osjećaje. Učili su nas da je etično i pozitivno staviti potrebe drugih ispred vlastitih. Tako su generacije odgajane, tako su se i ponašale.
Kad si dijete, prihvaćaš vrijednosti koje roditelji usade u tebe i njihove lekcije ponavljaš i kasnije u životu.
No, često se u životu događa da si nezadovoljan odnosima s drugim ljudima, da se osjećaš zapostavljeno i nezadovoljno, jedan dio tvoje nutrine se ne osjeća sretan. Zašto je to tako?
Zapostavljanje sebe, svojih vrijednosti i ciljeva obično nije dobro za nas.
Ako osoba toga nije svjesna, njezino tijelo signalizira da nešto nije u redu.
Tek pojavom knjiga o samopomoći i stavljanju naglaska na ljubav prema sebi ljudi počinju shvaćati koliko su svojim prešućivanjem sami sebe gurali na zadnje mjesto u životu. A trebali bi sebi biti prvi.
To ne znači da ne treba voljeti druge ljude, ali ne trebate tuđe želje i potrebe stavljati ispred svojih.

Autorica: Željka Tokić, Zagreb
Duhovna učiteljica, novinarka, spisateljica, životna trenerica, autorica Anđeoskih karata i knjiga
Kontakt za savjetovanje ili kupovinu karata:
e-mail: tokic.zeljka@gmail.com
Telefon: 091/598 21 25
Web: www.leptir-duse.com