Salvador Dali je jednom napisao knjigu pod naslovom „Ja sam genije.“ Primjer kako se izraženo a napisano shvaća ne na ispravan način već prema predrasudama i naučenom a sve pod prijetnjom „biča“. On je bio genijalac. I svoj. Genijalci naravno nisu ljudi koji posjeduju iznimnu inteligenciju. Inteligencija, kao i sve, (ali baš sve), može biti od pomoći ali nije nužna.

Genijalci su ljudi koji su sačuvali svoju prirodu, svoju narav, oni koji iz svega izvlače za sebe najbolje i oni koji točno osjete što treba činiti. Genijalci su ljudi koji su sačuvali vlastiti zdrav okoliš, oni koji se u održanju i razvoju sebe služe vlastitom zdravom pameću. Stečenom i dotečenom.

 

Naravno da bi svatko pri zdravoj pameti mogao biti genijalac. I naravno da to nije. A nije zato jer se ne ponaša a ni ne djeluje na sebi urođen i prirodan način. Dakle, nešto glumi. Svi su dakle rođeni kao genijalci a vrlo rijetki genijalcima ostaju. Rijetki ostaju svoji. Ljudi najčešće glume neku ulogu u nekoj predstavi prema nečijem scenariju. Drek od života.

 

Ostati svoj, to znači velikom brzinom rješavati se nametnutog. Ostati svoj znači održavati vedrinu oko sebe i uspješno otklanjati sve maglice i suvišne sumaglice što se navlače. Sistem „svejedno mi je“, kao i sistem „briga me“,  dva su dobra rastjerivača magli i sumaglica, ali samo magli i sumaglica i ničega drugog. Savršeni sistemi u borbi protiv reproduciranja teorija, filozofija, soljenja i dimova. Čemu magla služi i koje dobro od nje dolazi osim da bi nam zorno na prirodan način predočila zamagljenja, nije mi poznato. Ali mi je jako poznato da se ne može genijalno stvarati i živjeti pod nametnutim teretima.

 

Pod nametnutim teretima bilo čega, (a bilo što uključuje sva nekonkretna znanja) ne može se biti ništa. A posebno se ne može biti svoj. A najmanje se može biti genijalan. Naravno da znanje nije sranje. Ali znanje postaje sranjem kada nam je nametnuto i kada se od nas očekuje da jedno znanje slijedimo. Znanje, na bilo koji način nametnuto, znanje koje usmjerava i stvara obrazac, gore je od najgore noćne more. I toga se treba rješavati. Što je teško i sve teže.

 

Zato danas više nema ratnih heroja a ni genijalaca. Salvador Dali je bio jedan od posljednjih a meni poznatih. Danas svi robuju nekom znanju ili nečem bilo čemu. Sasvim protuprirodna stvar. Strukture (sve strukture svih vrsta), konačno su porobile jedino što čovjek ima a to je njegova priroda i jedino sa čime raspolaže a to je zdrava pamet. Gotovo je.

 

(Izgovoreno u dahu, zatvorenih očiju i smrknuta lica, sve da bi se dočarala dramatična situacija. Genijalno. )

 

izvodim formulu i pitanje: količina genijalaca u društvu proporcionalna je sa slobodom i zdravom pameću istog društva a obrnuto proporcionalna sa... znate li sa čime i koliko genijalaca poznajete. I koje godine je ukinuto ropstvo?