Riječi ima mnogo i u riječima je sve. Zato ponekad vrijedi vrtjeti riječi i vrtjeti oko riječi. Jednu riječ ili joj priključiti još po neku. Moguće to donese neke zaključke. A da bi vrtjeli oko riječi i riječima, potreban nam je razlog. A riječ, ona je uvijek dobra. Loše ionako ne postoji, postoji ono što je za nas loše. Za nekog drugog to nije. Kao i sa vinom. Nekog napije malo vina a nekog drugog ni pet litara ne opije. Nije vino zato loše što ga netko ne podnosi. Dobro je kako za koga. A važan je razlog pijenja.

Razlog je uvijek dobar. Nama. Čak i kada je naše djelovanje svima u najmanju ruku čudno ili loše, naš je razlog, pravi razlog. Najveće dobro koje postoji, to je razlog. Dobro kasnije ne mora biti dobro, ali u začetku, dobro je i kao takvo zauvijek zadrži tu esenciju. Pa i onda kada nas odvede do paklenih situacija. U svakom zlu, kako kaže narodna, uistinu ima nešto dobrog. Kao i što je svaki put u pakao popločen dobrima namjerama. Dobrim razlozima. Konkretno, razlog zbog kojeg živimo. I radimo to što radimo. Ima li većeg dobra i ima li većeg razloga od života? Dobrog života. Najveća potraga koja postoji, potraga je za razlogom. Dobrim razlogom. I najveća tajna koja postoji, razlog je. Dobar zalog za sve… Ništa drugo osim samog razloga, dobrog razloga, nikada nije razlog niti će ikada biti.

Jednom sam kao mali sakupljao stari novac, značke i markice. Još i danas imam te albume. Sve je lijepo uredno složeno i stoji točno tamo gdje je prije podosta godina ostavljeno. To je bio period koji me naučio razmjeni. Kompletirao sam vlastite albume na način da sam drugima pomagao da kompletiraju svoje. I uživao u tome. Od tada znam da se razmijeniti može gotovo sve. Znam jer sam razmjenjivao svašta. Moje usluge, znanje, novac, valute, krv, znanje pa i moć. Moć na način da bi nešto što sam stekao radom i što mi je donijelo položaj od kog sam eventualno mogao imati koristi jednostavno proslijedio nekom. I zauzvrat dobio poštovanje. Ili bilo što drugo.

To me naučilo da ne možeš dati a da ne dobiješ. Pa i nogom u tur kao povratno dobro. Ili nezahvalnost. Ili po glavi. Sve i sve jedno te isto. Ništa loše i ništa dobro. Sa razlogom ili bez razloga. Glavno je dobiti i što god se dobilo sa nekim odmakom u vremenu sve ustvari postaje isto. Ili ništa. Čemu onda svi ti procesi, sve te razmjene ako na kraju ustanovimo da je sve to ništa? I čemu sva kombinatorika u razmjenama?

Čovjek će sve učiniti zbog dobrog osjećaja. To je razlog. Razlog je dakle sam po sebi dobar osjećaj. I dan danas, da bih se dobro ili loše osjećao, potrebni su mi razlozi. Zato razlozi i zato pomaganje. I moje pravo na razloge kao jedne od najvećih dobara koje postoje. Meni i svoje. Melje se mnogo i tajnih je kombinacija riječima sve manje. Osobnih razloga je sve manje a sve u cilju opće a ne osobne ekonomije.  I sve smo bliže danima kada će se šutjeti. Ili će nas netko pričepiti. Njegovim razlogom. A krajolike sloboda ostavljamo polako iza sebe. Za naše nas razloge više nitko ništa neće pitati. Oni će izumrijeti u gore spomenutoj tišini i u ništa se pokopati. To će biti.

Ovdje je riječ naravno, kada se sve sažme, bila u pomaganju drugima. O razlozima pomaganja drugima da bi sazreli kao društveno biće. Nogom u tur kao blagoslov... To je jedini način. Za sada.