Voliš ga a i mrziš. Istovremeno.

Objasni mi.

Kako je moguće željeti njegova milovanja i njegovu smrt dok srsi te prolaze od njegova pogleda, dok zajedno udišete iste izdisaje u čaroliji koja lebdi.

Sanjate slatki miris koji vam obavija tijela dok u srcu imate tuđu toplinu, toplinu koja ti daje do znanja da sudjeluješ u mislima drugog.

Imati taj osjećaj savršena jedinstva i osjećati mir, onaj zlatni plam i uživati u njegovoj toplini.

Nasmijte se na samu pomisao o vašoj bolesti.

 

Ugledaj njegovo lice kako se oblikuje pred tvojim očima. Ono je savršeno u svakoj sitnici. Okreni se da bi ga promotrila, to je najveća radost. Suoči se sa njegovim očima, zanesi se udarcima iznenađenja što ih izokrenutima vidiš.

 

Zatim slatkoća stopljena sa čudnim drhtanjem.

Opsjednuti ste njome.

Spustite pogled oboje.

 

Ne možete zadržati osjećaj koji izvire iz vaših tijela, onaj što već odavna titra u zraku kao mirišljava pjena.

 

Priušti si čudan osjećaj i ugledaj vlastitu ruku kako se znoji i drhti.

 

Pridržite vjetar  rukama kako bi istina i činjenice ostali sakriveni. Nećete moći izbjeći osvrtanja. Ne uzdržavajte se, ovo je ljubav. San, pogled, radost, osjećaj…

 

Zatim se onesvijestila. U mirišljavom je vjetru kojeg je prema van zapuhnula. Najpraznije srce, težina koja nedostaje. Težina nenadoknadivog gubitka. Pogledi koji nedostaju, radosti kojih nema.

 

U zadimljenom si oblaku, jako brzom vjetru. Okrećeš se sa nadom da ćeš ga ugledati oslobođena nade.

 

Vaš promašeni susret.

 

Udaljavanje zagrljaja kojeg više nećete osjetiti, baš sada, u trenutku kada spoznaja mijenja vaš svijet sna. Je li vrijedilo, je li imalo smisla vidjeti kako se vaši osjećaji paraju, gnječe, prekrajaju?

Duboki osjećaji, oni osjećaji zbog kojih ste se smijali i plakali, osjećaji teški.

 

Pričiniti će vam se.

 

Ali ovo je mržnja, san, pogled, radost, osjećaj, prazno, nedostajanje, vjetar, nadanja. Sve ono što volite, to ćete mrziti sa istom snagom osjećanja. Voljeti ćete vašu mržnju, mrziti ćete vašu ljubav.