Danas je dragi moji, Svjetski dan zahvalnosti. Svakog dana dajemo i primamo male ili malo veće znakove koji nam ukazuju na nečije obraćanje nama. Primamo zagrljaje, poljupce, osmjehe, riječi… sve nam to donosi toplinu u srce, u našim lijepim i manje lijepim danima. Malo nam toga treba da nam zagrije srca, tako malo.

Postoje ljudi sposobni prenijeti nam osjećaje i razgaliti nam dušu putem gitaar, putem topline glasa, gestama, putem ispjevanih riječi. Hvala im što su nam osvijetlili put izravnim i jasnim svjetlom a na svoj način. Bilo koji ljudi, hvala vam. Hvala i svim vašim načinima.

Postoje prijatelji koji znaju izvući iz nas naše nepoznate djelove, krhkosti koje su često iza snage. I njima hvala.

Teško se zahvaliti svima i svemu. Postoje i riječi koje se primaju za otkucaje našeg srca, ostaju tamo i titraju sa svakim našim otkucajem. Titraju u našem životu. Te riječi izgovaraju ljudi koji mogu ispuniti riječima praznine, raznijeti nejasnoće i izroditi u nama nove osmjehe među suzama.

Svima njima, spomenutim i nespomenutim, svima vama, koji ste ušli na neki način u moj život, svima koji su se zaustavili u njemu na kratko kao i onima koji su ostali duže i dugo, svih grlim zagrljajem velikim. Grlim istim zagrljajem i one koji su prošli i uzeli ono najbolje od mene sebi.

Male nas stvari približuju jedne drugima iskrenije nego velike. Male jednostavne stvari koje daju nove boje i okuse našim životima, onome koji daje kao i onome koji prima. Kao i one stvari koje oživljuju naša lijepa sjećanja i daju novi smisao našem životu.

Ali, za sretne trenutke potrebne su posebne osobe. Zato, hvala svima vama koji ste posebni.

Postoje razni hvala. Oni koje moramo reći, oni koje osjećamo i oni iz srca. Hvala svima koji podnose i cijene sa strpljenjem sve moje i svake tuđe a i bilo koje osjećaje. Postoji i hvala koje osmišljava moje vrijeme, moj život... i tko zna što još ne.

Hvala svima koji su pridonijeli i osmislili moje vrijeme, moj život i moj smisao. Hvala mojim prijateljima, hvala onima koji me smatraju neprijateljem, hvala svima vama.

Osjećaji su uistinu mnogi i raznovrsni. Hvala svim tonovima glasa, pogledima, pokretima koji su ostali urezani u moja sjećanja. Otići u sjećanja je kao otploviti u prošlost, kao priče koje su ispričane, kao ispovjedi koje smo izrekli. To su magični trenuci. Hvala svim magičnim trenucima. Hvala svima na svemu. Hvala, hvala i hvala….

 

Poklanjam vam ovu molitvu

Poklanjam vam  osmjeh

Koji u mir će vas odvesti

Koji će vam do srca stići

Sagledati ću svaki korak

Koji može uznemiriti

I više ništa postojati neće

Što duhovi prošlosti izazvati mogu

A što mir sam nije

Nema više netrpeljivosti

Postoji samo ovaj veliki mir

Mir koji pomiruje

I koji iznad svega

Zahvaljuje tebi Bože.

(hvala i tebi care....)