UPRAVO SADA

 

Upravo i baš sada, Cjelina svoje tajanstvene skute širi

davninama zamotane u tmastim dubinama nestajanja;

sada se, netom rođena, tirkizna iskra života u oku raširi

nudeći dovoljno otvorenom, zadnju odluku prihvaćanja

 

Upravo sada slapovi svijesti brzace Postajanja porađaju

kapljice pršte po ispucanim usnama usamljenika i tragača;

mnogi se, skriveni u sebi, tuđe vrijednosti pronaći nadaju

tragajući za zadnjom brazdom čudesnog sjemena Sijača

 

Upravo sada tanani Osjećaj postaje sjemenom spoznaje

za one koji su svojim slutnjama mreže samih sebe ispleli;

samo se u olovnoj šutnji najsvetija oda životu prepoznaje,

nudi se onima koji zbog svoje greške nisu drugog razapeli

 

Upravo sada ptice spavaju u zjenici oka, umornog od tuge

ne znajući da je u svakoj od ljubavi jedan koji manje voli;

u Sada se mogu ugraditi sve davne neodbolovane poruge

dok se u i najmanju suzu, mirom mogu uliti najveće boli

 

Upravo sada, dijete shvaća da mu je Nedohvatno najbliže,

svjesno prava tražiti ga bez kapljice straha i grama srama;

samo odrastanje kroz zaborav, neprelazne prepreke podiže,

bojeći se, tražiti Bogove da se s njime ponovo vrate igrama

 

Upravo sada, buduće uz minulo u jednoj jedinoj točki drijema;

sadašnjost je buduća prošlost za klas u kojemu zrna ne niču,

u svakom je sadašnjem koraku lista mogućih ciljeva skrivena,

sa svakim se sadašnjim slovom nove riječi Spoznaje sriču

 

Upravo sada, mnogi od sanjara halapljivo sanjaju buđenja,

ne znajući da im je Sudbina poklonila biti vizionarima ljepote;

kao što poneki pjesnik zaboravlja da je izraz njenoga čuđenja

i da mu je jedini smisao rađanja nikao, tek nakon zadnje korote

 

Upravo sada Moć raste, vrijedeći jedino ako se s nemoćnim dijeli

da bi i on rastao u vlastitom svjetlu kao svjetionik na kraju svijeta;

u Sada je mnogo prosjaka ljubavi od prebogate trpeze ogladnjelih

i letača visokog neba koji se usprkos krilima, plaše vlastitog uzleta