Ususret Danu planeta Zemlje

HRANA, PREKRASNA HRANA

Hrana s grana i vegetarijanska hrana iz organskog uzgoja danas su ekološki imperativ.

Veliki problemi proističu iz malih djela. Globalno  zatopljenje i nesigurni izvori hrane veliki su problemi, a rezultat su sitnih akcija koje poduzimamo svakog dana.

I obrnuto, velika rješenja kriju se u malim djelima: ako kupujemo, vozimo se, jedemo, pijemo i svakodnevno živimo a da pritom ne vodimo računa o globalnom zajedništvu, na najboljem smo putu destabilizacije fino ugođene ravnoteže našeg rodnog planeta. S druge strane, obraćamo li pozornost na to što činimo i kako to obavljamo svakog dana, pridonosimo blagostanju našeg cijelog ekosustava.  

Suočeni s ogromnim izazovima ovog vremena, lako je obeshrabriti se i potištiti, osjetiti se nemoćan: „A kako bih se ja to mogao suprotstaviti takvim golemim krizama kao što su klimatske promjene, potrošačko divljanje, glad i društvena nepravda?“

„Odgovor je i jednostavan i zbunjiv,“ rekao je E. F. Schumacher. „Svatko može dovesti svoju kuću u red.“

A uvođenje reda počinje od naše trpeze, naše kuhinje, našeg vrta i naših kupovina. Drugim riječima, od naše hrane.

Prvi korak prema očuvanju cjelovitosti, stabilnosti i ljepoti biotičke zajednice je da svaki dan, svaki tjedan, svaki mjesec i svaku godinu jedemo samo dobru, svježu, domaću, organsku i ukusnu hranu. Da bismo to postigli, moramo početi poklanjati više pažnje na cijeli proces uzgoja, distribucije i konzumacije hrane. Koliko god bili zaposleni, nemamo li dovoljno vremena za vrtlarenje, kuhanje i zajedničko blagovanje s našim obiteljima, prijateljima i gostima, tada u biti nemamo vremena za življenje, nemamo vremena za očuvanje ljepote našeg planeta.

Jedemo svaki dan, a jedva da znamo kako je uzgojena naša hrana ili odakle potiče. A onima, koji žive brzo, koji kupuju gotova jela u supermarketu, usput u pečenjari, na željezničkoj stanici na putu kući ili zagrizu neki sendvič u tramvaju ili vlaku, hrana je samo gorivo za tijelo. Ali onima, koji su ekološki osviješteni i duhovno svjesni, hrana je sveta, a služi jednako i okrepljenju duše kao i našeg društva.  

Prema autorima Upanišada, život postoji zbog toga što hrana postoji pa stoga uče da ne omalovažavamo hranu niti prema njoj pokazujemo ravnodušnost. Hrana je preduvjet svekolikog života; tijela, uma, duše i duha. Hrana je važnija i od Boga. „Ne možete slaviti Boga na prazan želudac,“ rekao je pjesnik Kabir.

Da bi zorno pokazao kako i umne sposobnosti, a ne samo tjelesna snaga, ovise o hrani, filozof Uddalaka zatražio je od svog sina Shvetaketua, velikog znalca Veda, a uz to jako ponosna na svoje mentalne sposobnosti, da gladuje petnaest dana.  Pred kraj ta dva tjedna, zamolio je Shvetaketua da recitira iz Veda, ali on to nije mogao. Oslabili su mu i pamćenje i mentalne sposobnosti. Zatim su Shvetaketuu dali jesti nakon čega mu se oporavilo i pamćenje i umne sposobnosti pa je ponovno mogao recitirati stihove iz Veda.

Ova priča pokazuje koliko je hrana važna ne samo za tjelesno nego i za duhovno zdravlje pa stoga, prije nego što se bacite na biznis, politiku, znanost, tehnologiju i sve drugo što vas zanima, sredite odgovarajuće svoje hranidbene sustave. A počnite s odabirom hrane koja je cjelovita, prirodna i uzgojena tako da se ne šteti Zemlji.   

S porastom svjetskog stanovništva i sve većim prijetnjama klimatskih promjena, vegetarijanska prehrana se nameće kao ekološki imperativ. A sve više bismo našeg jela trebali dobivati od drveća; velike količine ulja, voća, orašastih plodova, kao i lijekova, mogu i trebaju poticati s nasada biljnih trajnica, a to su voćke i drugo drveće. Tako možemo smanjiti pritisak na zemlju te istodobno postići odgovarajući omjer ugljika u tlu i drvetu. Stabla su naši anđeli posljednjih dana. Drveće garantira sigurnost opskrbe hranom, sigurnost voda i postojanost klime. Drveće je naša jedina istinska prehrambena polica osiguranja.

Stoga je dobro obratiti više pažnje na to kako obrađujemo svoju zemlju, uzgajamo stoku, kuhamo svoja jela i kako u njima uživamo sa drugim ljudskim bićima. Ponekad u tome uspijevamo, ali najčešće ne, pa iz toga proizlazi da pridonosimo razaranju cjelovitosti, stabilnosti i ljepote naše biotičke zajednice na Zemlji.

                                                                                                Satish Kumar

(Satiš Kumar je ikona svjetskog ekološkog pokreta i jedan od osnivača Schumacher Collegea za transformativno učenje i održivi život. Ovo je njegova uvodna riječ u temu Budućnost hrane u travanjskom izdanju časopisa Resurgence)