TJELESNOM INTELIGENCIJOM DO ZDRAVLJA

Ovih sam dana u snijegu do koljena i širokom lopatom u ruci, otkrila novu tehniku čišćenja snijega; umjesto karakterističnog blago pogrbljenog stava i bacanja snijega lopatom u stranu, počela sam pune lopate snijega izbacivati visoko preko ramena ispruživši pritom ruke iznad glave. Naizgled nelogično, ali samo naizgled. Pokret je sličan onomu koji sa cjepanicom izvode iskusni drvosječe prije nego što s njom udare o panj da bi je rascijepili.

 Susjedi me, naravno, podozrivo promatraju jer im se doimam kao da plešem, a pokret je doista plesni, prepun ritma jer lopata za lopatom snijega leti bez ikakvog napora visoko iznad glave i daleko otraga iza mene.  Nema zadihanosti, nema znojenja, a ruke se noću ne ukoče od rada poput krampova, križa ne bole, nema muskulfibera!

Tijekom takvog izbacivanja snijega pri svakom podizanju ruku osjetim kako mi ugoda prostruju leđima jer dolazi do opuštanja leđnih mišića koji su inače u stalnom naprijed zgrčenom položaju pretjerano istegnuti, a prednji pretjerano zategnuti. Nadam se da sam ovo opisala dovoljno zorno da biste me mogli zamisliti kako lopatom rujem kroz snijeg.

Zašto me se ovo toliko dojmilo da osjećam potrebu pisati o tomu? Zato što mi godi, zato što se ne zamaram, zato što u tom ritmu rada osjećam kako mi svaki mišić u tijelu pjeva odu zdravlju.

Moje je tijelo doista atletsko s dugom povijesti amaterskog bavljenja raznoraznim sportovima između ostalog skijanjem, joggingom,plesom i hatha jogom. Duga je i povijest fizičkog rada: kosidba, zemljani radovi, cijepanje drva, prenošenje teških tereta, čišćenje snijega…

Ne pišem ovo da bih se hvalila svojim zdravim životom jer i ja imam hrpu loših navika, nego stoga što doživljavam razne uvide u prirodu svijeta i univerzuma upravo putem tjelesnih iskustava. That's my way!

Uzmimo, na primjer, starinsku košnju visoke trave dugom kosom; i  taj se posao, nakon što ovladate tehnikom, pretvara u duhovno iskustvo. Ritmičkim zamasima zahvaćate rosno livadno cvijeće koje se pod oštricom samrtno prevali na tlo. Doista, osjećaj je isti koji vjerojatno doživljava Smrt, to oruđe vječnih izmjena rađanja i umiranja. Pogleda uprta preda se, mozga puštenog na pašu, umom vam lete slike bezbrojnih bitaka, rušenja šuma, razaranje…da bi se sve ponovno rodilo, raslo, cvalo i bilo ponovno oboreno poput  rosnih trava u mom vrtu pod oštricom kose. Život proždire život da bi živio!

A onda ples; izračunala sam da sam najmanje pet godina života doslovno provela plešući po plesnjacima, diskotekama, svadbama, slavljima, putovanjima, skijanjima…Ples je meni u prvom redu prilika za tjelovježbu. Bubanj je, na primjer, besramno efikasno sredstvo za brzo uvođenje u plesni trans. Već se nakon nekoliko taktova tijelo sladostrasno uvija, vrti, previja, skače…Pritom je bitna vrtnja u dvije točke: glave u vratnoj kralješnici i karlice. Ovo je siguran recept za ulazak u promijenjeno stanje svijesti što zorno demonstriraju obredni plesovi bezbrojnih „primitivnih“ naroda, a onda i harekrišne, Oshovi sanjasini, derviši, latinsko američki katolici…a i suvremena mladež na house, rave i tehno-partijima.

A i o tim iskustvima mogu govoriti iz prve ruke; plesala sam u majapurskim hramovi, u Oshovom punskom ashramu, na meksičkim fiestama, u njujorškim klubovima, na podmoskovskim zabavama, na alternativnm bubnjarskim eventima … Plesala sam uz sve moguće vrste glazbe – od swing orkestara do podravskih mužikaša s bajsom i cimbalama. I beskrajno uživala. U čemu sam to u biti uživala? Sada znam: ples je davanje dopuštenje tjelesnoj inteligenciji da sredi svoje vibracije, da se „ušteka“ u optimalnu frekvenciju kako bi tijelo na najbolji mogući način odzvanjalo,  tj. rezoniralo s okolinom i okolišem u kojima se čovjek nalazi. Kako bi se uskladilo ili poput nekog glazbala samo od sebe ugodilo  bez pomoći  medikamenata i terapija.

A čovjek je beskrajno sofisticiran sklop najtananijih frekvencija i vibracija počevšl od materijalnih  subatomskih čestica, atoma, molekula, stanica, tkiva, organa preko sustava auričnih tijela koja upravljaju biokemijskim procesima, emocijama, mentalnim i duhovnim energijama. Na svijetu, uostalom, samo mijena stalna jest. Gibanje je život, a mirovanje smrt. Ne ulazim pritom u teorije o životu poslije života koje još  nitko nije primjerom niti potkrijepio niti opovrgao. Govorim o svojem doživljaju i svojem poimanju tjelesnog i duševnog zdravlja ovdje i sada.

Pitam se jesam li u objašnjavanju svojih stavova bila dovoljno koncizna i jasna? U biti mi i nije važno jer sam ovim tekstom pokušala u prvom redu samoj sebi objasniti kako su međusobno povezani  voljno proizvedena stanja blagog transa i tjelesno zdravlje.  Odgovor je jednostavan; tajna je u vibraciji.