Samohrana majka troje djece s kreditom u banci jedna je od današnjih kolateralnih žrtvi propasti međimurske tekstilne industrije. Dobila je otkaz zajedno s 80% radnica, drugim riječima, od sto otpuštenih 80 ih je ženskog roda.

Večeras u petnaest do 8h, jedva sam se probila kroz nevjerojatno gusti saobraćaj na putu prema zagrebačkoj Areni kojim sam morala proći na putu kući s posla.

Što se to događa? Zar nastupa Madona da svi hrle na koncert? A onda se prisjetih! Zdravko Čolić večeras pjeva ženama, na njihov Dan!

Nažalost, ne znam pošto su bile ulaznice, samo znam da je Arena morala biti puna sudeći po broju automobila koji su hrlili sa svih strana. Love ima, zaključila sam.

Već duže vremena tražim neku mladu familiju koja mi ne bi plaćala stanarinu u zamjenu za održavanje seoskog imanja u blizini metropole. Razglasila sam ideju na sve strane, glasa ni od koga...

Nikome ne treba vrt, voćnjak, komforna kuća, područna škola u blizini, ZET-ov autobus 11 puta na dan, školski koji vozi odrasliju djecu ugrad...itd. itd. Svi žele živjeti u metropoli pa makar i u špelunki. Takvo je naše doba.

Vratimo se ženama; mislim da su zavedene gradom. Mislim da su daleko od realnosti. I nekad su žene sa sela radile u gradu. To im je bio izvor sitniša - baš za ono što nisu mogle proizvesti same u svom dvorištu.

Neki dan sretnem staru poznanicu iz Podravine. Pitam je kako je, kakvo je stanje. A ona meni odmah u kuknjavu: "Uhuu, te mlade žene nemaju ništa. Baš ništa nemaju a imaju gdje napraviti vrt, imaju dvorište...zemlju. One danas nemaju jednu jedinu kokoš v dvoru!"

Današnjica je puna nelogičnosti i kaosa. Žene, nositeljice života, žrtve su medija i potrošačkog drušva. I žrtva će biti sve dok se ne osvjeste. Dok ne shvate da su obitelj, a ponajprije zemlja, najveće vrijednosti.

Bolje ikad nego nikad - u ovaj pozni čas - čestitam vam Međunarodni dan žena!