Razdvajanje stare od nove Zemlje…kataklizme i katastrofe…uzašašće u 5. dimenziju…evakuacija u svjetlosne brodove Galaktičke federacije…iz materijalnog u manje materijalno, iz gustog u rjeđe…

Drugi tvrde da materijalne promjene neće biti…samo ćemo se u sebi promijeniti na duhovnom planu…neki na bolje, drugi na gore. Jedni će lebdjeti poput duhova i živjeti od solarne energije, oni drugi zgrabit će sve što se zgrabiti i zgrnuti dade.

Kako će biti i hoće li biti vidjet ćemo, nitko to ne može stoposto tvrditi. Ipak, iz sadašnjeg možemo izvući neke pretpostavke o budućem. One nam se mogu nametnuti posve realno u beta stanju kao rezultat umnog napora ili nam doći kao slika i uvid u theta stanju mozga.

Tako sam se i ja jutros probudila iz thete - u groznom stanju.

Između sna i jave Sunčeva me zraka dotakla po licu kao da mi govori „ne strahuj“, bila je to samo mora, samo jedan od mogućih scenarija budućnosti. Nakon zastrašujućeg polja punog leševa kojim sam koračala, žuta brezova grana u okviru prozora bila je poput otkrivenja. Svijet je još tu i priroda je još tu. Ali ne zadugo. Vizije su budućnosti crne.

Kako sad vidimo nova će Zemlja blagostanja biti sitna ali teška kuglica onih što drže novac i kapital. A mi ostali bit ćemo sirotinja u devastiranom okolišu stare Zemlje. Gnoj i đubrivo novih nasada, nafta i plin novih civilizacija koje samo čekaju da se materijaliziraju. Lešinari i domaći supovi goste se na planinama leševa. Prekrasan ekološki ukop poput onih koje prakticiraju Parsi na svojim kulama tišine! Oglođu ti meso do kosti i prerade u želucima. Novo gnojivo je tu. Dragocjeno za Zemlju.

A duša? Što će naše duše? Kamo će one? Postoje li doista čistilišća, rajevi i paklevi? Ili je to samo prebujna mašta ljudskog roda? U mnogim religijama koncept duše niti ne postoji. Onako kako ga ja shvaćam duša je nešto razvijeniji i individualiziraniji oblik duha. Spirit.

Čini se da na Zemlji ni nema duša, samo duhovi Zemlje. A ona prava duša, prva i jedina, to je naša Gea. Mi smo samo njezina nedorasla dječica, sitni dušćići s kojim se mati Kali često okrutno poigrava. Ili se nama tako čini jer težimo visinama a padamo nisko, natrag u naručje velike Mati. Prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti.

Život jede život da bi preživio. Tlo je priređeno. Očekuje sjeme. Veliki kozmički sijač zdrobit će krutu kuglu nove Zemlje i zamahom ruke dopustiti vjetru da sadržaj raznese.

Novi ciklus može započeti. Uhranjeni, bogati, oholi, gramzljivi – sjeme su novog poretka.

P.S. Pojma nemam zašto sam tako crno raspoložena.