SDP ili HDZ? HSLS ili HSS? Laburisti ili nacionalisti? Nezavisni ili ovisni? Crveni, plavi, crni...

Oduvijek sam smatrala da mi je građanska dužnost poći na izbore. Nisam ih propuštala osim ako nije bila viša sila - daleko putovanje ili gripa. A danas? Danas se pitam čemu sve to kad je sve totalno neizvjesno. Paradoksalno.Idemo u EU koji se raspada. Nema više ni lijevih ni desnih stranki. Sve je to isto. Ali da li je sve to jedno? JEDNO u onom našem smislu povezanosti svega sa svime. Ovdje i sada. Je li moguće da su sve stranke i sve liste ZEN? Bez prošlosti i budućnosti, izdvojeni od svega, uronjeni u sve. Mora da sam silno umorna kad moje političko ja ovako razmišlja! Mora da ono biološko ja suflira iz pozadine: nemoj u nedjelju nigdje ići! Pa me pita. Kamo ćeš voziti po magluštini u dolinu kad je doma na brdu sunce? Pa kori.I nisi sa cuckima bila u šumi već nekoliko dana! Pa me mami.Zar ti ne fali šuškavog bakrenastog lišća pod stopalima, crvenih plodova šipka koji te hvataju trnovima, gacanja po kasnojesenskim gredicama, ubiranja brokule i kelja? Pa mi daje gotovo rješenje. Sve ćeš to već vidjeti na televiziji! U biti, kad razmislim, vjerojatno će me osjećaj dužnosti natjerati da se maknem od doma. Nekad, kad sam bila igrač na pozornici svijeta, ništa mi nije bilo teško. Danas, kad sam promatrač u velikoj igri, biram što ću gledati i konzumirati. Stoga se unaprijed ispričavam svima koji od mene očekuju da ću žrtvovati nedjelju u prirodi. Ako ipak dođem glasati bit će to samo stoga što sam tako osjetila. Već odavno ne slijedim konvencije nego srce. I uživam u slobodi koju sam si osvojila.