Kod mene je prava rijetkost da stvari dolaze na svoje mjesto i da se kockice slažu. No, ipak uviđam da se to događa. 

Ne znam privlačim li to svojim razmišljanjima ili svojim mislima što ih šaljem u svemir no počelo se češće događati (gotovo 1 -2 puta tjedno) da kažem nešto, pa se baš to desi. I to nenamjerno, neplanirano...nego se sasvim slučajno dogodi to što sam prije sat, dva rekla tek onako, bezveze.

Moja intuicija postaje jaka.  

Puno razmišljam o energijama bića, o vlastitoj energiji i svemiru. Sve naše misli i snaga vjerovanja našeg uma u nešto odlazi negdje, pomiče jednu česticu u cijelom svemiru. No svemir je jaka sila. Kažu da je ispunjen vakuumom, a ipak pokreće tolike planete i galaksije oko zvijezda u pravilnim vremenskim razmacima, po pravilnim putanjama. Nije li da iz ničega dolazi beskonačno? Ako je vakuum ništa...što je tek snaga koju svemir skriva? 

No...čini se da mičem puno čestica u zadnje vrijeme. No što ih više mičem, očito dalje gledam.

Nakon napisanog članka, naletila sam na kineski poslovicu: 

"Planinu će pomaknuti samo onaj tko je prvo pomicao kamenčiće."

A tražila sam nešto drugo....eto...još jedna slučajnost .. :)