Fjaka..dobra je to stvar. Pogotovo kada te uhvati, pa te nepušta kojih par mjeseci...a neke čitav život čvrsto drži. Upravo onako kako ta fjaka djeluje u stilu: sve laganini, tako i ja laganini kroz život...

Kaže mi prijateljica: a jesi hladnokrvna. A što bi trebala biti? Puna lažnog suosjećanja i razumijevanja za neki tračeraj u stilu: tko to tamo peva? A što je danas obukao? Jel pokosio travu? Kupio nove hlače? Samo se isključim. Ne mogu si pomoći xD

To kao da je već postalo..paaaa svakidašnja aktivnost kojom odmaram mozak, misli, dušu...jednostavno je potrebna ta doza hladne ironije među usijanim glavama koje pričaju ni o čemu bitnom. A tko kaže da ja pričam o ičemu bitnom? 

Svi se mi imamo/moramo/pokušavamo izražavati..i izražavamo se na razne načine. Ponekad je dovoljno slušati, no kada vlada nesklad u riječima, pa u rečenicama...pa ispadne nesklad u cijeloj priči meni se više neda vatat konce i pamtit tko šta kako i kada, a tek zašto? Samo odem u neki svoj svijet..

I ne, nikada mi nije problem. Na sahranama se nekad smijem (ipak se treba slaviti novi život, a ne žaliti kraj ovog svjetovnog), na pola predavanja ja gledam kroz prozor i isključim se. Previše pojmova ne stane u moju glavu u roku 4 sata istog predmeta i jednostavno mi dosadi razglabanje o ničemu bitnom koje se ponavlja sa 5 različitih aspekata tijekom ta 4 sata. Pa jesam li ja luda onda?

Zašto da me brine što netko misli o mojoj ofarbanoj kosi (sva sreća pa nisam ispala šarena, NE UOPĆE), o mom višku kilograma, o tome nosim li istu majicu 2 dana za redom, imam li nove nike patike od 700 kn ili one iz china shopa za 50 kn. Ne brine me. I nisam zato hladnokrvna.

Ne mogu vjerovati kako se ljudi doslovno hvataju jedni za druge, na temelju pogleda, krivo izgovorenih riječi, različitih ukusa..kao čičkovi koji su sad malo priljepljeni meni, sutra već nekom drugom, prekosutra nekom trećem.

Neda mi se to...neda mi se imati čičkove. Više preferiram ljude s dušom koji će hodati kraj mene beskrajnim stazama, ukrašenim puteljcima različitim lijepim šumskim cvjetovima i plodovima..

Nikako da shvate razlučiti bitno od nebitnog..a meni se više neda objašnjavat. Svako ima svoj put, svoju stazu...svoj puteljak s nekim cvijetom. Nekad će on biti zelen, nekad crven, nekad žut..a ponekad bijel.