Sinoć sam rješavala testić emocionalne zrelosti. Naljutio me i naživcirao. Kao prvo, neprovjeren je i zašto ja pobogu idem to rješavati kada i tako i tako nema nikakvih naznaka realnosti tog testa?! Uznemirio me. Rezultat je bio uznemiravajući, također. Test gleda samo s jednog aspekta i vrlo je provokativan. Jer o svakoj rečenici i objašnjenju dalo bi se itekako raspravljati. Naime, po tom testiću ja sebe vidim kao nekakvu žrtvu i baš uživam u toj ulozi. Ono...nije da sam aktivna i proaktivna osoba i samo tražim prilike da ih iskoristim. Heh...a i neka pitanje nemaju veze sa mojom emocionalnom zrelošću. I opet sam tvrdoglava i lupam glavom o zid...i bok zide, šta ima?? Nedostajala sam ti? I ti meni...itekako! 

Zašto se u školi ne uče pametne i inteligentne stvari?  Želim biti pametna i želim znati SVE! I zašto moram ići na drugi kraj svijeta kako bi naučila nešto vrijedno i nadastve inteligentno, nešto što je daleko iznad ovog usranog obrazovnog sustava?! Osim toga, još uvijek se čuju odjeci Crkve protiv seksusalnog odgoja u školi i ta agonija između Milanovića i Bozanića, čini se...nikada neće prestati. 

Mislim da ću uskoro početi pisati i na Srpdexu jer mi svi oni skupa daju motivacije i inspiracije da pišem na jednom takvom portalu.  

I što mi učimo na fakultetu? Dakle, stvari koje su s jedne strane korisne i zaista ima kvalitetnih kolegija...no s druge strane..kao što je moja cimerica rekla, dobiješ prezentaciju i to naučiš i položiš kolegij. Gdje je poanta toga?!?! Nije ni čudo da nemamo posla poslije fakulteta a ni to da diploma danas skoro ništa i ne znači... ali eto, bitno da su na faksu uveli birokraciju i sto papira koje treba skupit za upis na jednu, pa na iduću godinu i tako unedogled...i taman dok se sjete nešto organizirati i napraviti kako spada, prođe im baba s kolačima koliko su neorganizirani i spori.  

I osim što ubijaju kreativnost na svakoj razini obrazovanja, te kreativnoj i inovativnoj djeci koja ne žele učiti, već žele plesati ili pisati ili nešto treće raditi pripisuju kojekakve tablete jer su im ranije pripisali kako boluju od nekakvog poremećaja -.-. Zaprvo, upravo takva djeca imaju talent koji mogu itekako razviti i pridonijeti boljem društvu. No eto...oni gore se prave malo zatucani kao i čitavo društvo - idemo svi zajedno počiniti samoubojstvo budućnosti! 

Da...to je svijet u kojem mi danas živimo. I ne, nikako to sve nije tako crno...sve je izmiješano nekakvim lijepim i svijetlim, vedrim bojama...

No...osim toga svega, mi smo toliko zaokupljeni sobom da ne vidimo dalje od našeg nosa. Uvijek kukamo..nije nam dobro, moglo je i bolje...a nitko se ne pita kako može biti?! I naravno..često nismo svjesni životnih patnji i bolova svojih najbližih. Kakvih problema drugi imaju, možemo samo biti sretni i zahvalni što smo zdravi i što imamo to što imamo. Ne zahtijevati nebesa, nego se malo prizemljiti i biti realni.