Ne pišem često u zadnje vrijeme. Ne znam zbog čega, iako...puno puta sam se našla na portalu, čitajući druge članke poželjela nešto napisati...no kasni sati mi nisu dali snage i tako nisam ništa pisala...

I pitam se zašto ne pišem? Čini se da što više znam imam manju potrebu govoriti. Valjda je to nekakav normalan slijed univerzuma. Što si više svjesniji imaš manju potrebu pisati i davati drugima do znanja da znaš i ne govoriš više očite stvari, kao npr: u podne je dan. 

No, i dalje opažam i zamjećujem okolinu oko sebe. Počinjem se voljeti i osvješćujem dijelove sebe koje sam možda nekada imala, no društvo je učinilo da ih izgubim, gradim se iznova. Potrebno je vrijeme... potrebno je zapravo shvatiti gdje si, jer tek tada možeš krenuti tamo gdje želiš. 

Tražim se. Vodim puno iscrpnih rasprava na temu duhovnosti. Poprilično me to umara psihički, a onda i fizički...čini me sve to nemirnom. Ne želim se više preispitavati, ne želim dopustiti nekome da me natjera da se preispitujem u vezi svojih vjerovanja, postupaka, itd.. To je valjda moja osobna stvar? Zašto ikome govoriti u što vjerujem? Kao da je to nekakvo pitanje smrti ili života. Hahaha, zapravo i je. No osuda ima sa svih strana...slušam svoj unutarnji glas i on vodi me. 

I nekako svi znaju sve, svi su pametni. Pa gdje je problem? Pamet se ne prakticira. E da... treba to sve i primijeniti negdje valjda. 

Stoga, odlučila sam šutjeti, ne baviti se više raznim raspravama o duhovnosti jer je ono za svakoga potpuno drugačije iskustvo, svatko ima potpuno drugačiji pogled na to. Jedni su fanatici, treći zaljubljeni u pisanu riječ Biblije, a drugi opet prakticiraju svoje i poštuju tuđe. I čovječe, ne daj Bože da kažem nekome da sam vegeterijanka zbog duhovnih stavova i uvjerenja. 

Teško je biti individua u masi. Često me to slomi i uvede nemir u moj život. Ne želim biti rob svog mozga, niti rob drugih ljudi. Zašto pobogu ne slušam onu "Nikada se ne raspravljaj s budalama. Spustit će te na svoj nivo i pobijediti iskustvom"?. Ne. Ja uvijek moram ići težim putem. 

Tako sam došla do odluke da ću početi čitati filozofiju. Ne samo o duhovnosti, nego i o drugim pitanjima koja su se provlačila kroz povijest. Također, želim pročitati i Vedske Upanišade. Nekako sam u potrazi za istinom...želim biti na svome i idući put kada netko pokuša uznemiriti moj um želim da na vratima piše "Zauzeto". 

Nekako, tlo pod nogama je otišlo. S njim i ja...i trebam sebe.