Išla sam sinoć do prijateljice...na putu do tamo srela sam djecu koja su se igrala. Bile su to dvije djevojčice i njihov brat. Djeca su stara otprilike 5-8 godina. 

Njih dvije su bile na svojim biciklima...a on je stajao sa strane sa mrežicom u rukama. Bila je to ona mrežica za hvatanje leptira...no on je stavio loptu u nju i mahao njome okolo. Slučajno je pukla. 

Kada je to mlađi brat rekao, sestre su se odmah nadurile, digle nos do neba i krenula na biciklima kući koje je bila udaljena kojih 50-ak metara i vikale su: "Mama će sada biti ljuta! Pokidao si to!"

Dječak je odgovorio: "Nisam namjerno. Žao mi je."

Išli smo svi u istom smjeru...one su projurile ispred mene, a on je išao iza mene. Već su bile ušle u dvorište. Okrenula sam se. On je koračao polako, pognute glave, sa suzama u očima. Bilo mu je žao, iskreno se ispričao. 

Htjela sam otići do njega, reći mu da ne bude tužan, da kaže mami da mu je žao...srce mi se steglo jer sam već čula viku iz kuće. 

Na njegovom licu se vidi ona dobrota djeteta koje nikome ne želi zlo. Želi biti voljen, sretan, pravedan. Nije htjeo pokidati mrežicu, a sada su ga čekale suze, galama roditelja, nadurenost sestri zbog obične mrežice.

Kasnije sam razmišljala koliko je samo dobre djece kažnjeno zbog nekakvih gluposti, koliko je ovaj svijet krut i nepravedan i kako je ta dobrota i nevino dječije srce kasnije iskvareno slušajući otrovne riječi za dušu, za srce, gledajući nasilje oko sebe i poroke koji su "in". 

Nisam roditelj, no mislim da danas malo tko uči djecu pravim vrijednostima. Danas se od roditelja samo može čuti: moj sin/kćer je sada maturirao s odličnim, upisat će taj i taj prestižan fakultet, ima hrpu medalja od ovih i onih natjecanja...itd...

Žalosno je što se rijetko može čuti: "Moj sin/kćer danas je pomogao staroj baki kada je išla iz trgovine"

Ovo je bar neko moje mišljenje temeljno na mjestu gdje živim i gdje sam odgojena. Vjerujem da roditelja ima svakakvih...i boljih i lošijih. Ne sudim nikome, no gledam društvo i sama živeći u njemu, vidim u kojim smjerovima su moji vršnjaci krenuli...a gdje ja..