NEDOSTATAK DUŠE

 

 

Taj propovjednik bio je jedan jako neobičan čovjek.

Ljudi bi drhtali kad bi ga vidjeli.

Nikada se nije smijao.

Bio je uporan u svojoj asketskoj praksi,
jer je vjerovao da se do spoznaje dolazi nanošenjem bola samom sebi.

Svi su znali da često posti i da se slabo oblači zimi.

 

Jednog dana povjerio se je jednom Zen Učitelju ovim riječima:

“Živio sam život pun odricanja i bio vjeran stavovima svoje vjere.

Ali nešto mi uvijek nedostaje, a ja nikako ne mogu shvatiti što je to.

 

Znaš li ti?”

 

Učitelj ga je pogledao, onako okoštalog i suhog, i rekao:

 

“Znam……DUŠA.”