Kalendar događanja

Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

PROČITANO

342

PUTA

MOBY DICK ILI ISTINA NEMA GRANICE

Tako knjiga Moby Dick može poslužiti onima koji se bliže prototipu čovjeka kakav je bio Ahab; onima koji se mogu prepoznati po tomu što: - stoje sami u ovom svijetu, usprkos mnoštvu koje ga nastanjuje...


 

Knjiga Moby Dick, Hermana Melville-a nije ono što se misli, nije čak ni tip knjige za koju se smatra…

Čovjek, more i kit - Ego, svemir i iluzija.

A sve ostalo je sve ostalo.“ 

Prema Jed McKenna

Poznati američki roman od preko 500 stranica s nevjerojatno detaljnim i opširnim opisima kitova i kitolova nije tragična priča o sumanutom kapetanu Ahabu koji zbog osvete juri bijelog kita po svjetskim morima i vodi u smrt, ne samo sebe, nego i cijelu posadu broda.

Ali ne samo da je u pitanju duhovita knjiga, s brojnim filozofskim motivima i biblijskom simbolikom, nego je to, iza mnoštva velova, priča o čovjeku koji spoznaje da istina nema granica i da sve što ima granice i ograničenja ne može biti istina.

I koji od tada nema mira dok ne probije posljednju granicu, ne sruši i posljednji zid.

Sve vidljive stvari samo su obrazine, maske od ljepenke, ali u svakom događaju u svakom živom činu u svakoj nesumnjivoj djelatnosti iskrsava nešto nepoznato, ali uvijek razložito, izbija lice ispod ružne obrazine.

Ako čovjek hoće da udari, valja da pogodi masku!

Kako će se zatvorenik domoći slobode ako ne provali zid?

Za mene je bijeli kit taj zid što se preda mnom ispriječio.

 Ponekada mislim da iza toga zida nema ništa više.

Ali to mi je dosta.

On me zaokuplja, on me muči, vidim u tome kitu strašnu snagu kojom se nadima i koja dolazi iz neke nedokučive tame…

Ne spominji mi grijeha, ta ja bih i na samo sunce digao ruku kada bi me uvrijedilo.

Jer ako bi sunce moglo vrijeđati onda bih ja mogao udarati, jer je u svemu tome neka poštena igra.

Ali ja nisam rob ni te poštene igre.

Tko je nada mnom?

Istina nema granica!

(Ahab, Moby Dick, H.M.)

Ahabova stanje, koje se u romanu naziva monomanijom gledano izvana izgleda kao ekstremni fanatizam.

Ali gledano unutarnjim očima zrele duše Ahab je prototip čovjeka koji probija iluziju zemaljskog zatvora, ograničenog i odvojenog postojanja.

Njegova borba s kitom se može naći u verzijama borbe čovjeka sa zmajem, meduzom, kerberom - uvijek s nekim čudovišnim bićem koje predstavlja sve ono što dijeli od istine, od istinskog života.

I to biće u borbi uvijek može uništiti samo ono u čovjeku što je od iste prirode, smrtno i nestvarno.

Ta vjekovima opisivana borba je zapravo umiranje ega.

Ahab je u stadiju čovjeka koji je došao do točke zasićenja starim načinom života - kao glumljenjem uvijek iste uloge, u uvijek istom filmu - i spada u one za koje važi – u filmu, ali ne od filma, više se ne mogu poistovjetiti s ulogom koju igraju i žele izaći, sići s platna u stvarni svijet.

Takav čovjek postaje sve jednoznačnije usmjeren, poput sfingina pogleda u daljinu, nezainteresiran i neosjetljiv za scenarij oko njega, za sve uobičajeno.

Jer sve je to već ostavio iza sebe, a ispred je još samo Moby Dick.

Moby Dick kao simbol posljednjeg zida tamnice.

I dok god on postoji, dotle postoji i Ahab i potjera se nastavlja; Plan B ne postoji.

Kao ni budućnost poslije Moby Dicka. To je kraj ega.

Iza je nešto posve drugo.

Ali dok god postoji ego, dok god postoje granice, kome je do istine, mora u tu – kill-or-die - misiju; koja gledano očima onih koji još nisu na toj točki, može izgledati suludo.

To stanje, taj drugačiji način života može se usporediti s neobičnim i misterioznim razdobljem u kojemu se gusjenica pretvara u leptira.

To je proces u kome jedno stanje nestaje da bi nastalo drugo - koje u biti nema puno veze s prethodnim.

Smrt i uskrsnuće, smrt i ponovno rođenje.

Dok transformacija još nije gotova, primjećuju se elementi starog stanja i skoro kao neka vrsta nostalgije za nečim što nestaje; Nečim poznatim koje je pružalo osjećaj sigurnosti.

I Ahab jednom prilikom vadi iz džepa posudu s komadom zemlje iz njegova grada.

Ali nema tu ipak stvarne žalosti za izgubljenim.

Povratka nema i on nikada ne daje ni jedan znak da bi htio drugačiju sudbinu, niti ikada odstupa od cilja.

I nakon jednog susreta s brodom na kojem vlada zarazno veselje, jer je brod pun i vraća se domu na kopnu, Ahab jasno odgovara da njegov brod plovi u sasvim suprotnom smjeru; da je prazan i ide sve dalje od poznatog kopna.

Ahab ne govori puno, a njegove zapovijedi se uvijek bespogovorno izvršavaju.

Snaga koja ga vodi kao da cijelu posadu i brod pokreće u smjeru cilja.

Njihova volja i strahovi tu ostaju nemoćni.

Ahab veliki dio vremena provodi u svojoj kabini proučavajući i dorađujući svoju čudesnu mapu kretanja i zadržavanja kitova tijekom godine, po svjetskim morima i to naročito bijelog kita, zbog kojega je naravno i napravljena.

Ipak, on se ne oslanja sasvim na ta predviđanja i plovi uvijek budan i pozoran pozdravljajući druge brodove i kapetane s istim pitanjem - Da li su vidjeli Moby Dicka, gdje i kada?

A izvor zadovoljstva mu je kada se kazivanja drugih brodova poklope s predviđanjem njegove karte.

Što su ljudi više poistovjećen s ulogama koje igraju, to im se Ahab čini manje razumljivijim, bezosjećajnijim i luđim.

Iako je i Ahab nekada bio obični karakter, kitolovac - kao mnogi u njegovu kraju, jedan od ljudi s poslom i obitelji.

Ali priča počinje kada se on već našao lice u lice s Moby Dickom, levijatanom, vladarom tame i kada je pri kraju borbe koju su gubili krenuo protiv te nemani iz morskih dubina, s običnim, kratkim nožem.

Borba čovjeka i levijatana, u kojoj Ahab ostaje bez jedne noge.

Jer to je borba nakon koje je sve drugačije za Ahaba.

Zapravo već od impulsa u kome je krenuo direktno na kita, ne obazirući se na disproporciju strana u borbi, jasno je da se u njemu nešto novo pokrenulo.

To je bio njegov prvi pokušaj napuštanja Platonove pećine i suočavanja s novom razinom stvarnosti, kome je očito već prethodilo skidanje okova.

Mnogi su ostali osakaćeni u tom opasnom poslu kitolova;

Mnogi i nakon teških i nesvakidašnjih iskustava, tek nešto pognuti nastavljaju igrati svoje uloge.

Nastavljaju promatrati sjene na zidu pećine.

Ali ovo je priča kada stvari postanu bitno drugačije.

Kada dođe do odlaganja jednog dijela jastva, jednog sloja osobnosti.

Nepovratno i bolno.

Nakon prve faze Ahabova preobražaja, nakon određenog razdoblja inkubacije, on se pojavljuje u romanu već kao opsjednuti kapetan Ahab koji kreće u konačnu potjeru za levijatanom.

Mnogi su tumači romana to smatrali tek reaktivnim ponašanjem čovjeka koji za svoju nesreću okrivljuje drugoga, u ovom ekstravagantnom slučaju kita, i kreće u osvetu.

Ali tumačenje bez iznimke ovisi o svijesti tumača.

Opaženo ovisi o onomu koji opaža.

Te tako ni drugi ljudi u romanu ne primjećuju veliku razliku kod Ahaba, iako je on postao potpuno drugačije biće, koje vidi i misli drugačije; što znači da živi u sasvim drugačijem svijetu od njih.

Po prilici sasvim sam.

Ali za uspjeh njegove misije potrebna je maska starog ja i on je nosi i dalje.

On je i dalje kapetan Ahab, da bi dobio brod i posadu i krenuo u naizgled uobičajeni posao kitolova.

No, njega zanima samo jedno, samo jedan kit, bijeli levijatan.

Utjelotvorenje tame i laži i svega onoga što vjekovima sakati ljudske duše i drži ih zarobljenima.

Mnoštvo stvari od prije, sada je zamijenjeno jednom jedinom.

Njena nadnaravna priroda, njene divovske razmjere, šanse za uspjeh, ili neuspjeh, sve to nije bitno, ne razmatra se.

Kurs je postavljen i svaki korak usmjeren je prema cilju.

I kako pisac romana kaže, on sada raspolaže još s tisuću puta većom energijom od one koju je nekada ulagao u nekadašnje poduhvate.

To je monomania, to je usredotočenost.

To je život čovjeka kojeg zaista zanima – što je istina?

Kakva snaga nosi takvog čovjeka, kao da se dugo sputavana želi probiti kroz njega, naslućuje se i u ulomku iz romana:

Uzalud čovjek pokušava učiniti pristupačnim ono što je veliko i duboko – a istina je uvijek duboka…

Spuštajući se duboko dolje, ispod površine gdje se povija korijenje čovjekove veličine i leži sva njegova veličanstvena i strašna suština, srž i bit, ostarjela, vjekovima zatrpana, starina među starinama, na prijestolu smrskanih spomenika i razbijenih kipova!

Tim razbijenim prijestolom kao da se veliki bogovi žele narugati porobljenom kralju koji strpljiv kao karijatida drži povrh ledena svog čela preteški teret prohujalih vjekova!

Ulomak nalik priči o Parsifalu; Tragatelj za istinom, ili bolje neprijatelj neistine, mora se obratiti starom, bolesnom kralju, svom nekadašnjem božanskom obličju, da bi ispunio svoju misiju, da bi ga na neki način kroz sebe oslobodio; postao njegov nasljednik.

I upravo njegov mač, njegova pra-snaga jest pomoć u borbi protiv zablude, tame, levijatana.

Ili bi možda bilo pravilnije reći da je obrnuto?

Da je čovjek njeno sredstvo uz pomoć kojega snaga samu sebe oslobađa ropstva?

A u čijem je ropstvu ta snaga?

U ropstvu zablude.

Zato Ahab svoje oružje krsti u krvi, ne u vodi i ne u ime oca, nego u ima vraga.

Autor je tu rečenicu Ahabova krštenja oružja u ime vraga, ne u ime oca, smatrao motom knjige.

Zvuči kao neki bezbožni, sotonistički obred, ali to se može razumjeti samo imajući na umu da je u pitanju oružje za uništavanje neistine.

Nihilizam.

Totalna negacija.

Jer istina postoji i nju ne treba graditi.

Ne treba je ni braniti.

Ona jeste.

Ona je jedino što jeste.

I Ahabovo je oružje samo oružje protiv svega ostalog.

Ahab ide u svoju bitku naoružan čistom namjerom i dosljednim, nepokolebljivim djelovanjem za koje ni sam nije siguran otkuda mu dolazi poticaj, ali mu je vjeran.

On nosi oružje prekaljeno u krvi i gromu.

U vlastitom nepovratnom preobražaju, kojeg vodi i dovršava silna snaga poput snage groma.

Grom je vatra.

Također negacija i ispit istinitosti.

U njoj sve gori.

Što ne izgori je stvarno.

Njega - istinski život, duha - ne ranjava oružje, vatra ga ne peče, voda ne kvasi, vjetar ne suši. Ono je nepovredivo, nezapaljivo, neukvasivo, neosušivo, vječito, sveprisutno, postojano, prastaro. Ono se zove neotkriveno, nezamislivo, nepromjenjivo.“ 
(Krishna, Bhagavad Gita) 

Ahabova borba nalik je borbi na Kurukshetri iz Bhagavad Gite.

Borbi u kojoj mora nestati što je i tako bilo nestvarno, a ono što je stvarno ni ne može prestati postojati; Kao što Krishna objašnjava Arjuni.

Duša koja s nepokolebljivim i čvrstim mirom podjednako prihvaća tugu i radost, živi ne umirući.

Ono što jeste ne može prestati postojati, ono što nije ne može postojati.

Vidjeti tu istinu znači vidjeti razliku između suštine i oblika, biti i sjene. 
Znaj da se život prostire svuda i ne može nigdje i ni na koji način i nikakvim sredstvima biti umanjen, zaustavljen, promijenjen.

Ali prolazni okviri kojima daje sadržaj, koje produhovljava besmrtnim duhom, beskrajnim i beskonačnim, oni nestaju.

Pusti ih neka nestanu, prinče, i bori se!

Onaj koji kaže, da je ubio, kao i onaj koji misli da može biti ubijen, oni ne znaju!

Život ne može ubiti, niti biti ubijen!

Nikada duh nije bio rođen, i nikada duh neće prestati postojati.
Nikada nije bilo vremena da ga nije bilo; 
kraj i početak su tek snovi!"   
 
(Krishna, Bhagavad Gita)

Unutarnja je to borba velikih razmjera.

Ogoljenje do kosti, u kojoj nestaje sloj po sloj iluzije, lažne osobnosti nastale iz prve potrebe za odvojenošću, posebnošću, jedinstvenošću; izgrađivane svime što je išlo u prilog tomu.

 Svakom refleksijom iskustva kao nečega posebnog, osobnog, „mog“.

Ahab svjedoči o tom procesu razgradnje kada sam za sebe kaže da je samac čovjek na tom svijetu u kojem obitavaju milijuni ljudi, pa opet niti su mu ljudi, niti bogovi susjedi!

Neminovni dio procesa preobrazbe je otuđenje od ljudskosti.

To jest od onoga što se obično pod time smatra.

Ne samo od takozvanih „nižih“ stvari, nego od oba njena pola, dobra i zla.

Na kraju sve nestaje kao u vrtlogu.

Kako završava priča o Ahabu i Moby Dicku?

Baš tako, s vrtlogom.

Mnogi smatraju da je Ahab tragično završio; i cijeli brod i posada - izuzev jednog člana koji priča priču.

Ali Ahab nije doživio neuspjeh.

On je bio apsolutno uspješan u svojoj misiji.

Preobrazba je uspjela.

Leptir je slobodno poletio.

Knjiga završava u sasvim drugoj atmosferi, nezemaljskog mira, u kojoj više nema borbe, nema divljeg Ahaba, nema levijatana.

Ahabova se smrt ne spominje nigdje eksplicitno.

Ego je nestao, kao što nestaje gusjenica da bi nastao leptir.

I to novo koje je istovremeno i prastaro, otišlo je svom elementu, u područje izvan granica, o kojem se ne može pisati.

Ono pak o čemu se nešto može napisati je napisano.

Ono što je uskrsnulo od Ahaba ispričalo je priču, kao da se radi o nekom trećem, o promatraču, nekada sudioniku.

To je preživjeli član posade, koji poput bezazlena novorođenčeta plovim smirenim morem i ni divlje ribe, ni ptice ga ne diraju, sam sebe nazivajući siročetom, on koji na početku knjige kaže - zovite me Ismael.

Tako nam ostavljajući trag; putopis jednog čovjeka koji je okončao svoju borbu s iluzijom, koji ostaje kao svjedočanstvo, kao putokaz u zemlji bespuća, zemlji preko koje se mora proći do istine.

Tako knjiga Moby Dick može poslužiti onima koji se bliže prototipu čovjeka kakav je bio Ahab; onima koji se mogu prepoznati po tomu što:

-  stoje sami u ovom svijetu, usprkos mnoštvu koje ga nastanjuje;

-  otisnuti od poznate obale plove morem života, nezadovoljni, u nekoj nejasnoj potrazi;

-  sve češće u samoći svoje kabine crtaju mapu kretanja neke neobične nemani, jer ona kao da ruje u njihovoj nutrini oduzimajući im mir i zadovoljstvo, tjerajući ih tako da povuku sve svoje resurse kao za neku buduću borbu na život i smrt;

A i tako što su ponekada zbunjeni ili uplašeni, jer osjećaju kako se u njima podiže vatrena plima nekog praiskonskog impulsa, koja može u svakom trenutku provaliti i tko zna kuda ih odnijeti, izgledajući u očima njihova starog svijeta kao ludost.

Njima priča o Moby Dicku i Ahabu može poslužiti kao poziv da otresu strah koji ih možda sprečava da učine sljedeći korak i idu dalje, dok god ima dalje.

Jer, istina nema granica. 

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!

 

 

  TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!

Prijave i info:

Maja Cvjetanović Laboš

majalabos@gmail.com

 098/953 7245

Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!

(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i  putem skype-a!)

https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
 https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.facebook

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 03.02.2018. 05:55h

    Član emilio-iiMerlin0

    Svaki "grozd"......

    ......ima svoju "peteljku" oli se to "ja" samo "trsim"!?

    Ako pak peteljka drži grozd onda bi ona bila i kao neka Država s time da bi opet ta Država bila i ne-ovisna tojest bi Glavni Grad sve pokrivao iznutra?

    Tada bi i pojam Slobode bio kao kada se "mjehur percepcije" u potpunosti Zapečati i u odnosu na vanjske Neprijatelje!

    Naravno da bi iznutra mogli a po toliko i spolja imati i "govor mržnje" ali i opet mi nismo zabrinuti iz onog razloga iz kojega mislimo da jesmo nego nam nedostaje "vinova Loza" ili Veritas.....

    (međutim kada se blokiramo tada se i ne možemo pomaknuti..... jer mi i nemamo "skupnu točku" nego jesmo "skupna točka" a još su tu i "kolektivne bobice"???)

    Ovo bi trebalo uči barem u filozofske rasprave nekih eminentnih egoista ili i besposlenih zidara?!

    *Tolle: Svaka misao je oblik energije i određene misli može preuzeti ljudima na isti način na koji virus može razmnožiti i preuzeti tijelo. Na primjer, osoba koja čita članak na internetu o teoriji zavjere, a onda malo misao dospije u svom umu o tome. Odjednom je potrebno držati na umu i stvara drugih srodnih misli o zavjerama dok taj pojedinac je potpuno opsjednut skupine međusobno povezanih misli. Kao rezultat toga, on ili ona počinje gledati na stvarnost kroz zavjesu od tih zabluda. Ovo je način kako virusna infekcija događa na mentalnoj razini.
    To se događa na milijune ljudi u većoj ili manjoj mjeri. To postaje ekstremna kada je cijela skupina ljudi, kolektivno, nacija ili religija dobiva preuzeo ovom mentalnom zaraze virusom*

    **“Don Huan je tvrdio da smo mi grabljive životinje koje su pomoću sile pripitomljavanja pretvorene u preživare. Mi provodimo svoj život
    - 48 -
    prežvakavajući beskrajni spisak mišljenja o skoro svemu. Misli nam stižu u obliku grozdova; svaka je povezana sa drugom sve dok celi svemir uma ne bude ispunjen. Ta buka nema upotrebnu vrednost zato što je njen praktični cilj da slavi veličinu ega.”**

    ______________________

    ***“Čovek pripada grupi primata. Njegova velika sreća je da može postići jedinstve izražaje svesnosti zahvaljujući svojoj sposobnosti za pažnju i analizu. Međutim, čista percepcija je uvek pod uticajem načina na koji tumačimo. Radi toga, naša stvarnost oblikuje sebe u skladu sa našim opisima.”

    “Cilj čarobnjaka je da opažaju sve što je ljudima moguće. Pošto ne možemo da izbegnemo našu biološku uslovljenost, dajte da onda bar budemo plemeniti majmuni!”

    “Da bi smo usavršili svoje razumevanje”, dodao je, “put pažnje je sve što imamo.”

    Iste večeri mi se ukazala prilika da razgovaram sa njim pa sam ga zamolio da za mene razloži svoje izjave na manje delove. Rekao je da zbog naše biološke uslovljenosti, svi mi funkcionišemo kao opažajna jedinica. Zato nam je moguće da učinimo “čudo pažnje: Opažajno usklađivanje.”

    “Šta znači ‘opažajna jedinica’?” upitao sam.

    “To znači da, pošto smo autonomna bića, naše opažanje može takođe biti autonomno. Ali, nije tako, zato što kada se složimo sa našim bližnjima, svi opažamo istu stvar. Izvanredna sposobnost, koja počinje kao dobrovoljni pristanak usmeren ka opstanku, završava kao vezivanje za naše sopstvene opise.”

    Tvrdio je da je tok Orlovih ispoljavanja stalno nov i zbunjujući, ali ga mi ne vidimo jer živimo za tri koraka pomereni od stvarnog sveta: Naše urođene osećajnosti, našeg biološke interpretacije i naših socijalnih saglasnosti.

    Ovi koraci se ne događaju u isto vreme, ali njihova brzina je nadmoćna prema bilo čemu što možemo svesno odrediti; radi toga, mi uzimamo kao činjenicu svet koji opažamo.

    Zamolio sam ga da pruži neki primer.

    Odgovorio je:

    “Zamisli da u ovom trenutku posmatraš grupu Orlovih ispoljavanja. Automatski, ti ih pretvaraš u nešto senzorno, sa osobinama poput sjaja, zvuka, kretanja itd. Posle toga se umeša pamćenje koje ima obavezu da svemu da značenje i prepozna ih, na primer kao drugu osobu. Konačno, tvoj socijalni inventar ih klasifikuje upoređujući tu osobu sa onima koje poznaješ; ta klasifikacija ti omogućava da je prepoznaš. Tada si se već prilično udaljio od stvarnih činjenica, koje su neopisive, zato što su jedinstvene.”

    “Ista stvar se događa sa svime što posmatramo. Naše shvatanje je rezultat dugačkog procesa prečišćavanja ili ‘skidanja kajmaka’, kako ga je don Huan nazivao. Mi skidamo kajmak sa svega i na taj način prepravljamo svet koji nas okružuje u nešto toliko uopšteno tako da ostaje malo mesta za stvarnost. Iako nam te senzacije pomažu da živimo u boljim uslovima, to takođe koči našu kreativnost i čini nas predvidljivima.”

    - 78 -
    “Kada uskladimo naše skupne tačke, jedina stvar koju dopuštamo u vezi opažanja su one stvari koje se ne suprostavljaju našim unapred određenim predstavama o svetu. Mi smo poput konja koji, pošto su naučili put, više ne uživaju u svojoj slobodi; sve što čine je ponavljanje šeme. To usklađivanje je užasno, to je previše. Razmislite o ovome: Nešto tu nedostaje!”

    Tvrdio je da nas svaka unapred smišljena predstava, čak i nešto tako jednostavno kao što su nazivi koji dajemo stvarima, drži vezanim za razum, jer nas to prisiljava da stvorimo mašineriju suđenja.

    “Na primer, kada kažete: ‘Ja verujem u Boga’, u stvari vi kažete: ‘Oni su mi rekli izvesne ideje i ja sam odabrao da ih usvojim; a sada sam spreman i da ubijem zbog njih’. Tako da vi niste oni koji odlučuju! To rade drugi, to je usađeno rasuđivanje.”

    “Bilo bi savršeno kada bi ste ustanovili svoj život na temelju svog ličnog iskustva. Ako vaša verovanja zahtevaju nešto što je izvan vas, čuvajte se! Sve što vas ne čini slobodnim, zarobljava vas.”

    “Biti usredsređen na pojedinačni aspekt ljudskog popisa ima dva efekta: To stvara od nas stručnjake na tom polju, ali, u isto vreme, to će zamrznuti energetske kanale, kojima je jedini način da reaguju preko izvesnih nadražaja, zatrpavajući našu ličnost idejama i sudovima.***


    **** Karlos je rekao da je naš razum nusproizvod stranog uma i da mu ne trebamo verovati. Za nekoga sa mojim mentalnim sklopom, to je nešto veoma teško prihvatljivo. Kada sam ga upitao o tome, on je objasnio da čarobnjaci ne odbacuju sposobnost razuma da donosi zaključke, već način na koji je nametnut u našem životu kao da je on jedina mogućnost.

    “Razumnost čini da se osećamo kao čvrst komad tako da počinjemo poklanjati najveću važnost konceptima kao što je ‘stvarnost’. Kada se suočimo sa neobičnim situacijama, poput onih koje pogađaju čarobnjaka, mi kažemo sebi: ‘To je nerazumljivo’, i čini se da smo rekli sve što treba reći.”

    “Svet našeg uma je tiranski ali lomljiv. Posle više godina neprestane upotrebe, ego postaje toliko težak da ga samo ‘zdrav razum’(common sense) može ublažiti kako bi se moglo nastaviti dalje.”

    “Ratnik se bori da sruši opis sveta koji je usađen u njega tako što oslobađa prostor za nove stvari. Njegov rat je protiv ega. Radi toga, on se trudi da bude stalno svestan svojih potencijala. Pošto sadržaj opažanja zavisi od položaja skupne tačke, ratnik pokušava svim svojim snagama da olabavi učvršćenost te tačke. Umesto da stvara kult od svojih spekulacija, on posvećuje pažnju izvesnim premisama puta čarobnjaka.”

    “Te premise kažu da, na prvom mestu, samo visok nivo energije može nekome omogućiti da na pravi način rukuje svetom. Na drugom mestu, racionalnost je posledica učvršćenosti skupne tačke u položaju razuma a ta tačka se pomera kada postignemo unutrašnju tišinu. Treće, u našem svetlosnom polju postoje drugi položaji i svaki je pragmatičan kao i racionalnost. Četvrto, kada dostignemo tačku koja uključuje razum podjednako kao i njegov blizanački centar, tiho (nemo) znanje, koncepti poput istine i laži prestaju da funkcionišu i tada postaje kristalno jasno da je prava ljudska dilema imati ili nemati energiju.”

    “Čarobnjaci razmišljaju na drugačiji način nego obični ljudi. Za njih, usidriti pažnju je ludost a učiniti je fluidnom je zdrav razum (common sense). Učvršćivanje skupne tačke u neuobičajenim područjima oni nazivaju ‘viđenje’. Ostati promišljen je imperativ, ali oni su otkrili da racionalnost nije uvek promišljena. Ostati promišljen je voljni čin, dok biti racionalan znači samo učvrstiti našu pažnju na područje kolektivne saglasnosti.”

    “Da li su onda čarobnjaci protiv razuma?”

    “Već sam ti rekao: Oni su protiv njegove tiranije. Oni znaju da nas centar razuma može odvesti vrlo daleko. Apsolutni razum je nemilosrdan, on ne
    - 83 -
    staje na pola puta; zato se ljudi plaše od njega. Kada smo sposobni da se žestoko usredsredimo na njega, on stvara obavezu da se bude besprekoran, jer ne biti besprekoran nije razumno. Besprekorno raditi stvari znači činiti sve što je čoveku moguće i još malo više od toga. Dakle, razum te takođe dovodi do pokretanja skupne tačke.”

    “Da bi postupao po pravilima puta ratnika, potrebna ti je jasnoća cilja, hrabrost da se baciš na zadatak i nepokolebljiva namera. Ako pogledaš oko sebe, videćeš da ‘razumni’ ljudi, u stvari, nisu smešteni u tom centru već na njegovoj periferiji.”

    “Zašto?”

    “Zbog manjka energije. Njihove rupe ih sprečavaju da imaju bilo kakvu objektivnost. Njihova pažnja uvek luta i zbog toga je njihovo opažanje pomešano, nejasno. Oni se kreću poput broda bez kormilara usred morske struje, prepušteni na milost i nemilost svojim osećanjima i bez jasnog pogleda na dve obale – obalu čistog razumevanja s jedne strane i obalu apstraktnog sa druge.”

    “Ono što je potrebno savremenom ratniku je situacija stalnog energetskog priliva, kako bi njegova pažnja mogla da struji između razuma i tihog (nemog) znanja. Kada se kreće na taj način, on je promišljeniji nego ikada do tada, pa ipak on nije racionalno biće. Sa koje god pozicije da nastupa, uvek će gledati suprotnu stranu tako da njegova vizija postiže perspektivu i dubinu. Čarobnjaci tu situaciju opisuju kao ‘biti dvostruk’ ili ‘gubljenje uma’.”

    “Mi možemo doći do tihog znanja na potpuno isti način na koji su nas naši učitelji učili da dođemo do razuma: pomoću indukcije. To je kao držati pod kontrolom obe strane mosta. Sa jedne strane, možete videti razum kao mrežu saglasnosti, koja pretvara kolektivna tumačenja u zdrav razum pomoću carine zabrinutosti. S druge strane, možete osetiti tiho znanje kao jednu nedokučivu, stvaralačku tamu koja se prostire iza kapije ne-žaljenja. Kada su prošli kroz ovu kapiju, drevni čarobnjaci su došli do izvora čistog razumevanja.”****

    ******“Drevni su počeli sa shvatanjem da smo prolazni, ali su sebi dopustili da ih iskvare zavodljive ideje opstanka. Kao rezultat toga, ispunili su se samovažnošću i skrenuli u ekskluzivnost. Oni su bili poput piramida koje su gradili: Vidljivi i privlačni isto toliko koliko su bili tajanstveni i nepristupačni. Radije su se držali odvojeno od običnih ljudi koje su smatrali bezvrednim i neznalicama. Ali, u isto vreme, nisu mogli bez mase sledbenika. Ta kontradikcija je izazvala dugačke ratove za kontrolu nad podanicima i uništila je veliki deo istinskog znanja.”

    “Samovažnost i njeni neprijatni rođaci tajanstvenost i ekskluzivnost, hrane se fiksacijom skupne tačke. Zbog toga su drevni imali veliko interesovanje
    - 110 -
    da stvaraju rigidne tradicije sa ciljem da postignu maksimalnu stabilnost u središtu svojih društava. U stvarnosti, njihove težnje ka duhu su bile veoma pomešane sa njihovim ambicijama za zemaljskom moći.”

    “Novi vidovnjaci su prekinuli sa tim dajući najveći prioritet fluidnosti skupne tačke. Oni su primetili da čim se ta tačka pokrene, ideja tajnosti se menja u idiotizam zato što u svetu energije ne postoje čvrste granice između svesnih bića. Posledica toga je bila da im je postalo najvažnije da se otarase svih nagađanja i naglase praktičnu stranu puta. “

    “Međutim, uskoro su se suočili sa gorkom stvarnošću da ih obični ljudi ne razumeju; nasuprot tome, bili su uplašeni i pokušavali su da ih unište kad god bi ih spazili. Tajanstvenost novih vidovnjaka nije bila motivisana osećanjem superiornosti koje je pokretalo njihove prethodnike, već je usvojena iz strateških razloga. Morali su da pretrpe ekstremno proganjanje i bili su prisiljeni da se zaštite.”

    “Ironija istorije je da je, uprkos opravdanosti njihovih motiva, strategija novih vidovnjaka vremenom dala iste efekte kao i arogancija onih starih. Nakon vekova tajnosti, sva njihova energija je otišla na skrivanje znanja i mnogi su završili zaboravljajući šta je ono što su skrivali.”

    “U sadašnjosti, običaji našeg vremena se brzo menjaju; posledica toga je da se još nešto što se činilo nepromenljivim, takođe menja: Način na koji se prenosi znanje. Danas su naguali prinuđeni da pronalaze nove kanale za energiju, čak i ako to znači iskorenjivanje većine ustaljenih običaja.”

    “Zašto se dešava ta promena?”

    “Zato što su se okolnosti pomerile izvan tradicije. Održati znanje skrivenim nije više životno pitanje. Postoje neki koji će te kritikovati zato što ga otkrivaš, ali niko te neće ubiti zbog toga. Zato je nastavljanje sa praksom skrivanja delova znanja postalo katastrofalno za totalni cilj čarobnjaštva, zato što ti delovi fermentiraju u nama i služe kao hrana duboko smeštenom osećanju važnosti.”******

    *******Mi želimo da stvorimo originalnu sliku samih sebe, ali ta slika završava kao oblikovanje sebe prema isčekivanjima drugih ljudi tako da postajemo imitacije onoga što drugi žele da budemo. Jednom kada su nas oni definisali kao činjenicu, mi moramo da postupamo po određenim šemama ponašanja, čak i kada su nam se smučile ili čak i ako ne verujemo u njih, zato što nas svaka želja za promenom navodi da se sudarimo sa zidom.”*******

  • 03.02.2018. 06:44h

    Član emilio-iiMerlin0

    I'mati i O'ču'hhh.....

    ......*“Od svih darova koje smo primili, samovažnost je najokrutnija. Ona pretvara čarobno, snažno stvorenje u jadnog, arogantnog, opakog đavola.”*

    **.....ili kad pogledate ekstremističkih poruka na internetu, se držati svojih umova i zaraziti ih kao virus zarazi tijelo. Kada se to dogodi oni postaju dio ludo jakom ego kolektivnom vrste. Oni gube dodir s vlastitom čovječnosti jer je njihova cijela identitet je preselio u um i misli struktura, nanoseći im izgubiti empatiju za druge ljude, jer oni ne mogu osjetiti vlastitu dubinu više. Osoba u stisku mentalnog virusa završi nanosi nasilje na pojedince i skupine ljudi koji oni vide kao "neprijatelja". Oni ni ne znaju što rade više.

    To ne znači da ne bi trebali biti kažnjeni. Ne kažem ti ljudi su nevini, iako, istina je ono što je Isus navodno rekao na križu kada je rekao: "Oprosti im, jer ne znaju što čine." To je vrlo duboka izjavu. Oni ne znaju što im je činiti znači ... oni ne mogu osjetiti svoju ljudskost više.**

    ***Karlos je rekao da su sve greške koje se dešavaju kada se sporazumevamo, živi dokazi da je saglasnost koju smo prihvatili potpuno neprirodna.

    “Posle hiljadugodišnjih eksperimenata sa okolnostima koje menjaju naš način opažanja sveta, čarobnjaci drevnog Meksika su otkrili neobičnu činjenicu: Mi ne moramo da živimo u jednoj stvarnosti, zato što je univerzum sačinjen prema vrlo fluidnim principima koji mogu da uzmu skoro beskonačan broj oblika, proizvodeći neizbrojive nivoe percepcije.”

    - 13 -
    “Krenuvši od ove činjenice, zaključili su da je ono što ljudska bića primaju spolja, u stvari mogućnost da učvrstimo našu pažnju u jednom od tih nivoa kako bi smo ga istražili i upoznali. Oblikujemo sebe prema njemu i učimo kako da ga opažamo kao nešto jedinstveno. Tako nastaje ideja da živimo u jedinom svetu, što kao posledicu stvara osećaj bića i individualnog ja.”

    “Nema sumnje da je opis koji smo primili dragocen posed, sličan čvrstom kolcu koji je privezan uz nežno i mlado stablo da bi ga ojačao i podupro. On nam omogućava da odrastemo kao normalni ljudi, unutar društva koje je oblikovano prema čvrstim pravilima. Da bi smo taj opis savladali, moramo naučiti kako da “skinemo kajmak” – tj. kako da napravimo selekciju među ogromnom količinom podataka koji stižu do naših čula. Kad su jednom ti odabrani podaci pretvoreni u “stvarnost”, čvrstina naše pažnje služi kao sidro i sprečava nas da postanemo svesni svojih neverovatnih mogućnosti.“

    “Don Huan je prigovorio kako je plašljivost ono što ograničava ljudsku percepciju. Kako bi smo bili sposobni da rukujemo svetom koji nas okružuje, mi moramo da probudimo naš dar opažanja a to je sposobnost da se osvedočimo u bilo šta. Mi odbacujemo let svesnosti u zamenu za sigurnost poznatog. Mi možemo da živimo jakim, hrabrim, zdravim životima; mi možemo biti besprekorni ratnici, ali se ne usuđujemo!“

    “To naše nasleđe je poput stabilne kuće u kojoj možemo živeti, i možemo da je pretvorimo u tvrđavu za odbranu od ega, ili češće, u zatvor u kome smo našu energiju osudili na propadanje u doživotnom zarobljeništvu. Naše najbolje godine, osećanja i snaga su protraćene u beskrajnom obnavljanju i podupiranju te kuće, zato što smo ozleđeni poistovećivanjem samih sebe sa njom.”

    “U procesu nastajanja socijalnog bića, dete koje raste stiče lažnu predstavu o svojoj važnosti, i ono što je u početku zdravo osećanje samoodržanja završava pretvoreno u sebični vapaj za pažnjom.” ***

    Oli obratite Pažnju i na tele-vizijski "Medij"..... i bitku "za" gledatelje???

    ?A sad, figure ispred zrcala«, najavila je Madame Ludmilla dok  je glazba nastavljala svirati.»Noga, noga, noga!« govorila je, zamahujući jednom pa drugomnogom u ritmu glazbe. Desnu je ruku položila na čelo kao mala djevojčica koja nije sigurna može li napraviti prave pokrete.»Okret, okret, okret!« govorila je potom, okrećući se kao krošnjadrveta.»Guza, guza, guza«, rekla je pokazujući mi golu stražnjicu kaoplesačica kan-kana.

    ....rekao sam mu da me se duboko dojmila melodija i stara prostitutka koja se nespretno okretala u ritmu glazbe. Duboko me se dojmila i spoznaja o bešćutnosti mojeg prijatelja. 

    Pomisli na svako ljudsko biće na Zemlji i bez sumnje ćeš uvidjeti da ma tko bili, ma što mislili o sebi, čime god se bavili,rezultat njihovih djela uvijek će biti isti: besmislene figure ispred ogledala.«?


     

  • 03.02.2018. 07:15h

    Član emilio-iiMerlin0

    Plitko dubokoumlje......

    .....ili ako mi trošimo 90% energije na održavanje stvarnosti svakodnevnice onda bi to u kontekstu "samorefleksije" bilo  = 180 stupnjeva!?

    ###Na primer, tvoji emocionalni usponi i padovi, tvoji energetski otvori. Začepi ih i videćeš kako će se stvari promeniti. Onda, tih osam sati koje provedeš svake noći poput biljke, nesvestan bilo čega. Istraži ih, preuzmi kontrolu i usudi se da budeš svedok. Ako rasvetliš tajne svojih snova, na kraju ćeš videti ono što sam i ja video i više neće biti sumnji u tvom umu.”

    Za trenutak smo ćutali dok su postavljani naši tanjiri.

    Karlos je prekinuo tišinu:

    “Upamti, sumnje su samo buka uma. Ništa vrlo duboko.”

    Uzvratio sam da je sumnja osnova svakog pravog znanja, sudeći prema ono malo znanja što sam stekao na mom putovanju kroz život.

    Ali, on je imao drugu teoriju; on je tvrdio:

    “Toliko se vremena provede u nagomilavanju stvari da postaje nemoguće da se prihvati bilo šta novo. Mi smo voljni da straćimo godine svog života sledći obrazce ili diskutujući sa prijateljima; ali ako nam neko kaže da je svet izvanredno mesto puno magije, mi postajemo sumnjičavi i bežimo u naš spisak unapred stvorenih ideja.”

    “Sa druge strane, predator se bori celog svog života da usavrši svoje lovačke tehnike, uvek spreman za povoljnu priliku i nikad nije zbunjen izgledom stvari. On je pažljiv i strpljiv. On zna da njegov plen može da iskoči iz svakog žbuna i da i najmanje oklevanje može značiti razliku između nastavljanja života ili umiranja. On ne gaji nikakve sumnje.”###

    A-i "jedna vaša odluka mijenja čitavu vašu stvarnost"..... pa bi i nekom sexologu "Moby Dick" mogao biti poziv na silovanje ili bi i dijametralno shvatio "ne" kao Da ali to je valjda i u skladu sa "potrebni su vam drugi da bi vam dali vaše ja" oli kada zamijenimo Izvorni interes sa surogatom???

SADRŽAJ UPISAO

Član mlabosMerlin11 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana mlabos dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

LISTOPAD...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♫♥♥♪♫

    16.10.2019. 13:42h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, help! izgubio mi se članak o promociji

    16.10.2019. 11:26h
  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    01.10.2019. 11:53h
  • Član bglavacbglavac

    Hvala vanessa. Lp

    01.10.2019. 06:17h
  • Član vanessavanessa

    ♥*♪♫♥♥♥♫♥*♪♫♥♥♥♫

    30.09.2019. 14:09h
  • Član vanessavanessa

    Pozdrav Magicusu...mojim prvim virtualnim prijateljima***

    30.09.2019. 14:02h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

MOBY DICK ILI ISTINA NEMA GRANICE SFINGINA PORUKA