Kalendar događanja

Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

PROČITANO

80

PUTA

Fujiyama – sveta planina Japana

Fujiyama – sveta planina Japana
Japanska kultura se temelji na dubokom poštivanju prirode. Pojave u prirodi bile su te koje su budile umjetnički senzibilitet japanskih umjetnika, a posebno se u tom smislu izdvaja sveta planina Fuji. Gotovo da nema značajnijeg japanskog pjesnika, slikara ili kaligrafa koji u Fujiyami nije pronašao nadahnuće.

Dim s brda Fuji vijoren vjetrom
rasplinjava se na nebu.
Gdje li je smirenje mojih misli što s njime odlaze?

pjesnik-isposnik Saigyo (1118.-1190.)

Japanska kultura se temelji na dubokom poštivanju prirode.

Pojave u prirodi bile su te koje su budile umjetnički senzibilitet japanskih umjetnika, a posebno se u tom smislu izdvaja sveta planina Fuji.

Gotovo da nema značajnijeg japanskog pjesnika, slikara ili kaligrafa koji u Fujiyami nije pronašao nadahnuće.

Japanska umjetnost obiluje djelima posvećenim Fujiyami, a jedno od najpoznatijih je serija drvoreza slavnog Hokusaija poznata kao Trideset i šest pogleda na planinu Fuji.

Smještena po sredini japanskog arhipelaga, okružena s pet jezera u čijim se vodama zrcali, sa svojih 3776 metara Fuji je najviša planina i simbol Zemlje Izlazećeg Sunca.

Vrh koji kao da lebdi u visinama najprije se štovao kao dom boga vatre, kasnije kao boravište šintoističke božice rascvjetanih stabala trešnje Konohane, a od dolaska budizma – kao prijestolje Dainichija Nyoraija, Buddhe Sveobasjavajuće Mudrosti.

Najstariji zapisi na japanskom govore o planinama kao boravištima kamija i predaka i smatraju ih svetim mjestima, a najštovanija od svih planina je Fujiyama, koja se još uvijek smatra aktivnim vulkanom, a uz koju je od davnina postojao snažan kult.

Kult planine

Razvoju kulta planina u Japanu, koji se u određenoj mjeri održao do danas, pridonio je i brdovit i planinski teren koji zauzima preko osamdeset posto područja Japana, kao i mnoštvo vulkana.

To je uvjetovalo prostor ljudskog djelovanja na obalne i nizinske predjele, a planinske visine te osebujnost krajolika nadahnjivali su ljudski um do granica dubokog strahopoštovanja i divljenja.

Život u takvim prirodnim uvjetima u drevna vremena rađa jedinstvenom tradicijom religijskih vjerovanja i običaja vezanih uz planinu.

Tijela umrlih pokapali su u podnožju planina, vjerujući da se njihovi duhovi okupljaju na vrhovima planina.

Planine su stoga smatrane tajanstvenim svijetom duhova kojeg su drevni Japanci štovali izdaleka, ne želeći svojim prisustvom remetiti njihov mir.

Pojašnjenje ovakvog odnosa prema planini možemo pronaći u šintoizmu, izvornoj japanskoj religiji.

Šintoizam se zasniva na štovanju duhova prirode i predaka.

Prema ovoj animističkoj religiji, sva priroda je živa, stanište je kamija, duhova prirode, odnosno svi fenomeni prirode samo su očitovanja različitih božanstava.

Kami znači nešto što pobuđuje strahopoštovanje, a vjeruje se da posjeduje nadnaravnu moć i ljepotu.

Japanci vjeruju da je Fujiyama kami, ali i prebivalište bogova i kao takva od davnina je predstavljala izvor duhovne moći.

Vjeruje se da kamiji najviše obitavaju u području planina gdje pomoću oblaka reguliraju tok vode i da u rano proljeće silaze s vrhunaca kako bi čuvali i održavali rižina polja, vraćajući se ponovno ujesen na vrhove planine (duh planine – yama no kami u proljeće bi postajao duh rižinih polja – ta no kami).

U svrhu dočekivanja i ispraćanja kamija održavane su posebne ceremonije.

Kamiji utječu na ljudsko djelovanje, dok ljudska bića, molitvama i obredima, mogu utjecati na kamije.

U tom je smislu planina kao sveto mjesto imala bitnu ulogu u životima ljudi.

Pritjecanjem kineskih kulturnih utjecaja u VI. stoljeću, posebno budističke i taoističke tradicije, planine su se počele koristiti kao obitavališta budističkih pustinjaka, a nakon toga i kao hodočasnička odredišta članova carske obitelji i vladajuće aristokracije.

Kada Kukai (Kobo Daishiu) 806. godine u Japan donosi ezoterijski budizam i utemeljuje školu Shingon, on se sa svojim učenicima povlači u mir i tišinu planine Koya; ova je škola posebno isticala svete planine kao idealno mjesto za ezoterijska učenja i postizanje prosvjetljenja.

Osim toga, uspon na planinu smatran je metaforičkim usponom na stazu prosvjetljenja.

Tijekom razdoblja Heian (793-1185) budistički su hramovi podizani na padinama i vrhovima mnogih svetih šinto planina.

Vjerovalo se da izvorni šintoistički kamiji ovih planina predstavljaju budistička božanstva, rezultat čega je mirno supostojanje dviju religija i prožimanje dviju tradicija.

Kult planine dodatno je više produbila ezoterijska sekta Shugendo koja je jednostavno šintoističko štovanje planina obogatila učenjima taiozma i budizma.

Pojam shugen odnosi se na posebne magijske moći koje su se stjecale obredima na planini uz pomoć duhova prirode.

Takve osobe su nazivali yamabushi (onaj koji se povlači u planine) ili yama no hijiri (sveti čovjek planina).

Upravo se pod utjecajem Shugenda u Japanu razvio kult sangaku shinko, što bi značilo štovanje planine utemeljeno na vjerovanju da je sveta i da je mjesto duhovne moći jer na njoj obitavaju kamiji, ali i duhovi predaka.

Shugendo je sve do razdoblja Edo, kada mu opada značaj, imao svoje sjedište na Fujiyami.

Postojale su i brojne bratovštine kulta Fujiyame, Fuji ko, koje su razvile posebnu školu slikarstva, Fuji Mandara.

Njihove su slike predstavljale opis hodočašća na planinu Fuji, a imale su za cilj podsjetiti hodočasnike da je hodočašće slika životnog puta i cilja – Čiste zemlje budizma.

Pod budističkim utjecajem vremenom su se i laici počeli uspinjati na svete planine, s tim da je ženama to bilo dopušteno tek 1872. godine.

Prema predaji na Fujiyamu se prvi popeo En no Gyoja, utemeljitelj Shugenda, a među prvima se spominje i princ Shotoku koji je najzaslužniji za širenje budizma u Japanu.

Fujisan Hongu Sengen Taisha

Stari zapisi govore da je u vrijeme sedmog, legendarnog cara Koreija, erupcija Fujiyame uplašila i rastjerala stanovništvo središnjeg Japana koji je bio opustošen dugi niz godina.

Jedanaesti car, Suinin (nema pouzdanih podataka o vremenu njegove vladavine) naredio je izgradnju svetišta u podnožju planine da umiri božicu vulkana tada zvanu Asama-no-okami (Sengen Okami), kamija koji se u to vrijeme najviše povezivao s planinom Fuji. Tako je utemeljeno prvo svetište.

Asama na starom japanskom znači “vulkan”, a svetište nosi naziv Asama jer udomljuje božicu vulkana.

Svetište je izvorno bilo posvećeno božici vulkana Asama-no-okami, da bi u kasnijem razdoblju ta božica bila identificirana sa ženskim šintoističkim božanstvom, mitskom princezom Konohana-no-Sakuyahime, tako da se danas više povezuju uz Konohanu nego uz Asamu-no-okami.

Tijekom vremena podizana su brojna svetišta, a 51. car Heizei je 806. godine naložio izgradnju novog velikog svetišta u Fujinomiyi, na jugozapadnom podnožju planine, na mjestu pete od deset postaja odakle počinje uspon prema vrhu planine.

Otada je Fujisan Hongu Sengen Taisha glavno svetište za više od 1300 svetišta posvećenih božanstvu planine Fuji, a naziva se i “prednjim ulazom” na planinu Fuji (skraćeno se naziva Sengen Taisha ili Asama Taisha).

Sengen Taisha je bilo mjesto gdje su se hodočasnici pročišćavali u vodi planinskog jezerca Wakutama prije uspona prema vrhu, stazom koja završava svetištem podignutim na samom vrhu planine, Fuji Sengen Taisha – Okumiya.

Tu se nalazi niz obrednih mjesta, od kojih je glavno Dainai-in je krater planine Fuji, koji se naziva i Yukyu (Svetište dubina).

Hodočasnici obredno obilaze krater i to se naziva ohachi-meguri.

Oko kratera promjera 500 metara nalazi se osam svetih vrhova koji se nazivaju “Osam Fujijevih Latica”.

Svetište Sengen Taisha uživalo je veliki ugled i carski mu je dvor redovito slao žrtve, dragocjenosti i darivao je mu zemljište.

Isti ugled uživao je u doba samuraja, kada se svetište još više proširilo i renovirana je glavna dvorana. Kada se 1604.

Tokugawa Ieyasu proglasio šogunom, u to je ime sagradio nutarnje i vanj­sko svetište, ulazna vrata i druge građevine.

Također je darovao svetištu područje na planini Fuji iznad osme postaje.

Za vrijeme razdoblja Meiji (1896.), ovo je svetište uzdignuto na razinu “velikog carskog svetišta”.

Danas se u svetištu godišnje održava više od šezdeset svečanosti, od kojih su glavne: setsubun – svečanost posvećena kraju zime, slavi se 3. ili 4. veljače, kojom se protjeruju zli duhovi i moli za sreću.

Svečanost posvećena sadnji riže, 7. srpnja, u okviru koje se ceremonijalno sadi riža u posvećenom rižinom polju koje pripada svetištu.

Svečanost vatre, himatsuri, održava se svake godine da se umiri kami planine Fuji i spriječi erupciju do sljedeće godine.

Fujiyoshida-no-Himatsuri  održava se 26. kolovoza da se umiri kami planine Fuji i spriječi erupcija do sljedeće godine. Svečanost počinje simboličkim iznošenjem božice iz svetišta Fuji Sengen u malo prenosivo svetišta, omikoshi, a završava njenim vraćanjem u svetište. Središnji događaj je procesija ulicama gradića Fujiyoshida u kojoj 30 muškaraca nosi omikoshi. Svečanost kulminira paljenjem velikih baklji, taimatsu. To je ujedno ceremonija zatvaranja sezone uspona na Fuji.

Fuji ideal

Iako je među najčešćim motivima na razglednicama i fotografijama iz Japana, Fujiyamu se ne vidi često.

Najbolje se vidi zimi i u rano proljeće, kada snježna kapa pridonosi njenoj ljepoti.

No, bez obzira na to ili možda upravo zbog te nenametljivosti i samozatajnosti, Japancima je Fujiyama utjelovljenje sabi-wabi estetskih ideala: ona nadahnjuje jednostavnošću i čistoćom svoje pojave, mirnoćom i postojanošću kojom odiše i tako “bez riječi uči odgoju čistog i plemenitog srca”, kako kaže šintoistički svećenik svetišta Sengen.

Svojom uzvišenom i spokojnom pojavom također kao da poziva na odvajanja od svakodnevnih briga i njihovo nadilaženje u duhu budizma.

I danas su brojni hodočasnici koji se uspinju na Fujiyamu da bi prisustvovali goraiku, prvim zrakama izlazećeg Sunca, i tako se okrijepili i obnovili.

Završit ćemo ovaj članak pjesmom pjesnika Akahita iz zbirke Manyoshu (u prijevodu “Zbirka deset tisuća listova”, antologija poezije sabrane u VIII. stoljeću) posvećenoj svetoj planini Fuji.

Otkad se nebo i zemlja
Odijelilo jedno od drugoga,
Tvoj visoki blistavi vrh
Stremi nad zemljom Saruga.
I kad podignem pogled,
Zagledan u nebesa,
Sunce što na nebu kruži,
Pred tvojim sjajem potamni
(Ili se blijedi mjesečev sjaj
Nad tobom odmah ugasi.)
Pa i oblaci bijeli boje se
Da nad tobom lete.
Samo te vječni snijeg pokriva
Svojom bjelinom.
O Fujijama, tvoju ljepotu
Slavit će ljudi dovijeka,
I o tebi pjevat će pjesme
Bezbrojna pokoljenja.

Autor: Marta Šimoković

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!

 

  TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!

Prijave i info:

Maja Cvjetanović Laboš

majalabos@gmail.com

 098/953 7245

Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!

(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i  putem skype-a!)

https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
 https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.facebook

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 22.07.2019. 17:37h

    Član emilio-iiMerlin0

    A ono ili.....

    ....."briga za druge proizilazi iz brige za sebe" bi u krščanskom prevodu značilo "kako sude mogli bi i nama presuditi"!?

    ?Izbijegavajte predmete koji imaju natpis":https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/drzava-vec-4-godine-goni-zagrepcanku-zbog-majice-u-3-ujutro-zaustavio-ju-je-policajac-i-tu-je-pocela-njezina-agonija-nisam-imala-pojma-sto-nosim/9148202/?utm_source=linkerjl&utm_medium=widget&utm_campaign=linkerjutarnji

    *IDENTIFIKOVANJE SA STVARIMA
    Ljudi iz marketinških agencija dobro su upoznati s činjenicom da, ako žele da prodaju ljudima nešto što im nije zaista potrebno, moraju ih ubediti da će to doprineti načinu na koji se vide ili načinu na koji ih drugi vide, drugim rečima, moraju doprineti njihovom doživljaju njih samih. To postižu tako što, recimo, kažu da ćete se isticati u masi ako koristite određeni proizvod, što implicira da ćete tako postati potpunija osoba. Ili mogu da u vašem umu stvore vezu između proizvoda i poznate osobe, ili mlade, privlačne i naizgled srećne osobe. Čak i fotografije starih ili preminulih poznatih ličnosti iz vremena kad su bili na vrhuncu svoje slave dobro služe toj svrsi. Neizgovorena pretpostavka je da time što kupite taj proizvod, putem magičnog čina prilagođavanja, vi postajete kao oni ili bar nešto nalik njima. U velikom broju slučajeva ne kupujete proizvod nego „pojačivač identiteta". Firmirani predmeti su pre svega kolektivni Identiteti koje prihvatate. Oni su skupi, te samim tim i „ekskluzivni". Kad bi svako mogao da ih kupi, onda bi oni izgubili svoju psihološku vrednost i od njih bi ostala samo njihova materijalna vrednost, koja retko kad dostiže i deo cene koju ste platili za njih. Stvari s kojim se neko identifikuje variraju od osobe do osobe i zavise od godina, pola, primanja, društvene klase, mode, kulture koja ih okružuje itd. Ono s čim se vi identifikujete u vezi je sa sadržajem, dok je nesvesni nagon da se identifikujete s nečim strukturalan. To je jedan od najosnovnijih načina na koje egoični um funkcioniše. Paradoksalno, ono što produžuje život takozvanom potrošačkom društvu jeste činjenica da pokušaji da se ljudi pronađu u stvarima ne daju rezultate. Zadovoljenje ega je kratkog veka i vi nastavljate da tražite više, kupujete više, trošite više. Naravno, u fizičkoj dimenziji u kojoj naše površno „ja" obitava, stvari su neophodan i neizbežan deo naših života. Potreban nam je prostor za življenje, odeća, nameštaj, alat, prevozno sredstvo. Takođe, u našem životu postoje i stvari koje cenimo zbog njihove lepote ili kvaliteta. Treba da odamo počast
    svetu stvari, ne da ga preziremo. Svaka stvar se odlikuje Postojanjem, i predstavlja privremeni oblik koji svoje korene pronalazi unutar bezobličja jedinog Života, izvora svih stvari, svih tela, svih oblika. Kod većine starih kultura, ljudi su verovali da sve, čak i takozvani neživi objekti, poseduju duh u sebi, i u tom smislu bili su bliže istini nego što smo mi danas. Kada živite u svetu koji je otupeo od silnih mentalnih apstrakcija, više ne možete da osetite živost univerzuma. Većina ljudi ne živi u pravoj stvarnosti nego u zamišljenoj. Ali ne možemo odavati počast stvarima ako ih koristimo da bismo ojačali svoj doživljaj sebe, tj. ako pokušavamo da pronađemo sebe u njima. To je upravo ono što ego radi. Ego-identifikacija sa stvarima tera nas da se vežemo za stvari i postanemo opsednuti njima, što za uzvrat stvara potrošačko društvo i ekonomske strukture u kojima je jedina jedinica napretka još više. Nekontrolisana težnja ka posedovanju nečega u još većoj meri, težnja ka beskonačnom rastu predstavlja disfunkcionalnost i bolest. To je ona ista vrsta disfunkcionalnosti koju manifestuje kancerogena ćelija, čiji je jedini cilj da se uveća, nesvesna činjenice da će time dovesti do sopstvenog uništenja jer uništava organizam čiji je deo. Pojedini ekonomisti su toliko privrženi terminu rasta da jednostavno ne mogu da se odvoje od te reči, pa čak i vreme recesije nazivaju „negativnim rastom". Ogroman deo ljudskog života protraćen je na opsesivnu preokupiranost stvarima. Iz tog razloga, jedno od najvećih zala našeg vremena je proliferacija objekata. Kada više niste u stanju da osetite svoj život, velika je verovatnoća da ćete pokušati da ga ispunite stvarima. Kao duhovnu vežbu predlažem da preispitate svoju vezu sa svetom stvari putem samoposmatranja, i da posebno obratite pažnju na one koje oslovljavate s ,,moj/a". Potrebno je da budete oprezni i u potpunosti iskreni ako želite da saznate, na primer, da li je vaš doživljaj sopstvene vrednosti povezan sa stvarima koje posedujete. Da li određene stvari izazivaju profinjeni osećaj važnosti ili superiornosti? Da li to što ih ne posedujete čini da se osećate inferiornim u odnosu na one koji imaju više od vas? Da li povremeno spominjete stvari koje posedujete
    ili ih pokazujete kako biste uvećali sopstveni osećaj vrednosti u nečijim očima, a samim tim i u svojim? Da li se osećate ogorčeno, besno ili poniženo ako neko drugi poseduje više od vas ili onda kada izgubite nešto veoma vredno? *

    !Ne opisujte se jer čete se pretvoriti u predmet":https://www.jutarnji.hr/spektakli/domace-zvijezde/foto-na-odmoru-u-rodnom-kraju-hrvatski-reprezentativac-zaigrao-mali-nogomet-u-ljetnom-izdanju-svekolikoj-javnosti-izlozio-raskosne-tetovaze/9147251/?utm_source=linkerjl&utm_medium=widget&utm_campaign=linkerjutarnji

    *IDENTIFIKOVANJE S TELOM
    Pored poređenja s predmetima, drugi osnovni oblik identifikovanja je identifikovanje sa „svojim" telom. Kao prvo, telo može biti muško ili žensko, te polna identifikacija postaje značajan deo ljudskog „ja". Pol postaje identitet. Identifikovanje s polom podstiče se u ranom dobu, i primorava vas da prihvatite ulogu, uslovljeni obrazac ponašanja, koji utiče na sve aspekte vašeg života, ne samo seksualni. To je uloga u koju se mnogo ljudi uplete, češće u tradicionalnijim društvima nego u zapadnjačkoj kulturi, u kojoj je identifikacija s polom počela da jenjava. U pojedinim tradicionalnim kulturama, najgora sudbina koja može da zadesi jednu ženu jeste da ostane usedelica ili jalova, a za muškarca da je impotentan, te da nije u mogućnosti da ima decu. Ispunjenje života se shvata kao ispunjenje polnog identiteta određene osobe. Na Zapadu, fizički izgled u velikoj meri doprinosi načinu na koji se doživljavate: njegova snaga ili slabost, lepota ili ružnoća, osobine koje se mogu uočiti prilikom poređenja sa drugima. Kod mnogih ljudi, njihov osećaj vrednosti usko je povezan sa njihovom fizičkom snagom, privlačnošću, kondicijom i spoljašnjim izgledom. Mnogi osećaju da se njihova vrednost umanjila jer sebe doživljavaju ružnim ili nesavršenim.
    U pojedinim slučajevima, mentalna slika ili koncept o „svom telu" predstavlja potpuni poremećaj stvarnosti. Mlada žena može sebe smatrati debelom i stoga se izgladnjivati, a da je zapravo prilično zgodna. Nije u stanju da vidi svoje telo. Jedino što može da „vidi" je mentalni koncept o svom telu, koji kaže: ,Ja sam debela" ili „Udebljaću se". U korenu ovog stanja leži identifikovanje s umom. Što se ljudi više identifikuju s umom, pojačava se egoična disfunkcionalnost, tako da je primetan drastičan porast slučajeva anoreksije tokom poslednjih decenija. Ukoliko bi obolela osoba bila u stanju da pogleda u svoje telo bez dodatnih predrasuda svog uma ili kad bi bar mogla da prepozna te predrasude i ono što one predstavljaju umesto što veruje u njih, ili još bolje, kada bi mogla da oseti svoje telo iznutra, time bi moglo započeti njeno izlečenje. Oni koji se identifikuju sa svojim dobrim izgledom, fizičkom snagom ili sposobnostima pate kad god jedna od tih osobina počinje da bledi ili nestaje, što je neizbežno. Njihov lični identitet, koji je zasnovan na tim osobinama, u opasnosti je. Bilo kako bilo, lepi ili ružni, ljudi zasnivaju značajan deo svog identiteta, bio on pozitivan ili negativan, na svojim telima. Tačnije, oni zasnivaju svoj identitet na misaonom „ja", koje pogrešno povezuju s mentalnom slikom ili konceptom o svom telu, koje na kraju krajeva nije ništa drugo do fizički oblik koji deli sudbinu ostalih oblika - nepostojanost i neizbežno propadanje. Izjednačavanje fizičkog tela, koje opažamo čulima i koje je osuđeno da stari, vene i umre s „ja", pre ili kasnije vodi do patnje. Uzdržavanje od identifikovanja s telom ne znači da ga zanemarujete, prezirete ili da više ne brinete za njega. Ako je snažno, lepo, krepko, onda možete da uživate u tim atributima i da ih cenite dok traju. Takođe, možete da popravite telesno stanje kroz ispravnu ishranu i vežbanje. Ako ne izjednačavate svoje telo s onim što jeste, kada lepota počne da bledi, krepkost nestaje ili telo postane onesposobljeno, to nikako neće uticati na vaš osećaj sopstvene vrednosti ili identiteta. U stvari, kako telo počinje da slabi, bezoblična dimenzija, svetlost svesti može lakše da sija kroz oblike koji blede. Nisu samo oni ljudi koji imaju dobra ili skoro savršena tela skloni tome da ga izjednačavaju s onim šta predstavljaju. Na isti
    način, veoma lako se možete poistovetiti i s „problematičnim" telom, te telesne nedostatke, bolest ili invaliditet učiniti svojim identitetom. Tada počnete da doživljavate i vidite sebe kao „obolelog" od ove ili one hronične bolesti ili invaliditeta. Doktori i ostali koji vam neprestano potvrđuju vaš zamišljeni identitet paćenika ili pacijenta posvećuju vam mnogo pažnje. Vi se tada nesvesno držite te bolesti jer je ona postala imanentni deo vašeg doživljaja sebe. Ona je postala još jedan misaoni oblik s kojim se ego može identifikovati. U trenutku kada ego pronađe identitet, ne želi da ga pusti. Začuđujuće, ego, koji je u potrazi za snažnijim identitetom može da stvori bolest, što često i čini, kako bi se kroz nju ojačao. *

    =*Ne možete sagledati svemir, niti ga čuti, dodirnuti, okusiti ili omirisati, pa kako onda znate da postoji? Ovo logično pitanje u sebi sadrži fundamentalnu grešku. Osnova svemira je nepredmetnost, tako da on ne „postoji" u uobičajenom smislu te reči. Postoje samo predmeti, oblici. Čak i to što ga nazivamo prostor26 može biti pogrešno jer ga imenujući ga pretvaramo u predmet. Da se izrazim ovako: u vama postoji nešto što iskazuje povezanost sa svemirom, zato i možete biti svesni njega. Svesni čega? Ni to nije u potpunosti tačno, jer ne možete biti svesni svemira/prostora ako ne postoji to čega treba da budete svesni. Odgovor je i jednostavan i dubok. Kada ste svesni svemira, zapravo niste svesni ničega, svesni ste svesnosti - unutrašnjeg prostora svesti. Kroz vas, univerzum postaje svestan sebe. *

    A "prihvačanje" je u suprotnosti sa onim "mača lača i pogiba" ? :*Kroz čin potpunog prihvatanja oblika Sadašnjeg trenutka postižete unutrašnji sklad s prostorom, što je zapravo osnova Sadašnjeg trenutka. Putem prihvatanja postajete prostrani iznutra. Postižete sklad s prostorom umesto s oblikom: to donosi pravu perspektivu i ravnotežu u vaš život. *

    https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/japanci-se-zele-rijesiti-identiteta-gubitnika-iz-drugog-svjetskog-rata-premijer-shinzo-abe-obecao-vratiti-pravu-vojsku/9148358/

    *OSLOBAĐANJE OD TELA-BOLI
    Pitanje koje ljudi često postavljaju glasi: „Koliko vremena je potrebno da bih se oslobodio tela-boli?" Odgovor naravno zavisi i od čvrstine pojedinačnog tela-boli kao i od stepena ili intenziteta Prisutnosti koja je prisutna kod pojedinca. Ali, patnju koju nanosite i sebi i drugima ne prouzrokuje telo-boli već vaše identifikovanje s njim. Ne tera vas telo-boli da iznova proživljavate prošlost, ne drži vas ono u stanju nesvesnosti nego identifikovanje s njim. Stoga bi adekvatnije pitanje bilo: „Koliko vremena je potrebno da bi se oslobodili od identifikacije s telom-boli?" Odgovor na to pitanje glasi: Nimalo. Kada je telo-boli aktivno, znajte da to što osećate predstavlja telo-boli u vama. To znanje je sve što vam je potrebno da biste prekinuli identifikaciju, i proces potpune promene može da počne. Znanje sprečava
    staru emociju da dospe do vaše glave i preuzme kontrolu ne samo nad unutrašnjim dijalogom nego i nad vašim postupcima i kontaktima s drugim ljudima. To znači da telo-boli ne može više da vas iskorišćava i da se obnavlja kroz vas. Stara emocija može da živi određeni period vremena i da se periodično pojavljuje. Takođe, može vas prevariti i navesti da se ponovo identifikujete s njom, i zamaskirati znanje, ali ne zadugo. To što staru emociju ne projektujete na situacije znači da se suočavate direktno s njom unutar sebe. Možda neće biti prijatno, ali vas neće ni ubiti. Vaša Prisutnost je više nego sposobna da je obuzda. Emocija ne predstavlja ono šta ste vi. Kada osećate telo-boli, nemojte prerano doneti zaključak da nešto nije u redu s vama. Ako od sebe napravite problem, samo činite uslugu egu. Znanje treba da bude ispraćeno prihvatanjem. Sve ostalo će ga samo nanovo zamaskirati. Prihvatanje znači da sebi dozvoljavate da osećate sve ono što osećate u sadašnjem trenutku. To je deo „jestva" Sadašnjeg trenutka. Ne možete se protiviti onome šta jeste. Pa, u stvari, možete, ali onda sebi stvarate patnju. Putem prihvatanja, postajete ono šta jeste: beskrajni, prostrani. Postajete celi. Niste više samo deo, jer je to način na koji ego vidi sebe. Vaša prava priroda izlazi na videlo i ona je zapravo jedno s prirodom Boga. Isus ukazuje na to rečima: „Budi vi, dakle celina, kao što je ceo otac vaš nebeski."19 „Budi savršen" - reči koje se nalaze u Novom zavetu predstavljaju pogrešan prevod originalne grčke reči koja znači ceo. Drugim rečima, vi ne treba da postanete celi, nego da budete to što već jeste s telom-boli ili bez njega. *???

    Ali japanci si moraju osigurati "Sushi" jer ako ni nama "Ribar" ne može pomoči....... a kako če oni kao šintoisti??

  • 22.07.2019. 18:18h

    Član emilio-iiMerlin0

    Japanci su tek nedavno.....

    ......"izašli" iz feudalizma!?

    Na vrhu "svete planine" je bio Car kao Vrhovni Šogun?!

    A ta "planina" je strukturirana od Vrha do Dna?

    I' kada se zbrojimo:

    *Neopazivi dio uma se krije u strukturi*

    *Ego je institucionalizovan i zahtijeva neprekidni dotok novih snaga*

    *Čovjekovo postojano držanje slike o sebi osigurano je njegovim beskrajnim neznanjem*

    ______________________________________________________________________________

    = "Uči sine ili češ završiti u kanalu" is *Poštar raznosi poštu jer se boji primanja vijesti*

    "Šambala"..... je nešto drugo i nije na Tibetu???

    Mi u pod-nožju imamo Kerbera a oni Zmajevo oko??

    Oni također...:*In the course of another conversation, doña Lucrecia said, "Like the wise virgins in the parable who got ready for the arrival of their Lord, healers prepare for the greatest of all events: the pending appointment we have with our Death. "To deal with Death,” she said, “you have to reach an extreme state, beyond attachment to this world." She stated that Saint Death[16] was the only counsellor who always told the truth, and that we could all perceive Death if we focused our attention on her. She said that even ordinary people could sense her now and then. "Doctors in hospitals usually know that a person is about to 'kick the bucket' when he or she begins to see dead relatives and friends. That is normal. The proximity of Death breaks their fixation on the quotidian, and even those less prepared can perceive the other world. Our ancestors symbolically represented the passage to the other world by placing a jade bead representing a replica of their lives into the mouths of their dead. Those who had no money to give to the Hound of Hell would have to cross the River of Oblivion by themselves and would never manage to reach the other bank."
    Doña Lucrecia explained that this custom, based on the practice of sorcerers, served to remind the living that dying means sinking into the dark sea of awareness. To escape this fate, one must pay one’s debt to the spirit. Our life experience is what we owe, and the payment consists in unravelling every feeling, and every emotion we’ve had in our lifetime. That can be achieved by means of impeccable and thorough recapitulation. She said: “Instead of collectively remembering the dead one day a year as ordinary people do, sorcerers evoke the day on which they are going to die. That day, which is as real as any other, is much more memorable than any other date one might celebrate. To flow with Death means to become one with it, learn to accept it in such a way that it becomes a friend, so that, when the moment comes for us to set off for the valley of shadows, there will be no fear in us because we’ll know how cross the River of Oblivion. That is the only way to conquer Death. Smiling wickedly, doña Lucrecia glared at us with the eyes of the devil and said in a terrible voice: "I’ve come to take you." We all laughed: the healers with total abandon, and the rest of us with total apprehension. (Her face was fearsome. Crosseyed, she also had a wart on her nose, and some of her teeth were missing. The other assistants had warned me about her, saying that she was crazy and very eccentric.)*

    Kali'grafija......... a možda postoje i Andjeli ili i po zasluzi?

SADRŽAJ UPISAO

Član mlabosMerlin11 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana mlabos dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

KOLOVOZ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    Ahoooj yahoo, pa gdje si ti...?

    22.08.2019. 13:37h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    Dobar dan Magicusi.

    22.08.2019. 11:29h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, hvala ti za odlično tumačenje mog sna, a posebno za drugi komentar - živa istina!

    16.08.2019. 17:32h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Sretan Vam blagdan, uživajte u ovom danu. Lp

    15.08.2019. 07:26h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    draga Majo, želim ti sretan rođendan

    06.08.2019. 13:49h
  • Član mkrmarmkrmar

    Pozdrav svima !

    04.08.2019. 16:44h
  • Član vanessavanessa

    ♥♪♫ ♥*♪♫ ♥L.p

    02.08.2019. 14:00h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Ples Sunca Ivanjski krijesovi