ZLATKO ŠULENTIĆ

Rođen: 16. ožujka 1893. u Glini

Umro 9. srpnja 1971. u Zagrebu 

Hrvatski slikar Zlatko Šulentić bio je slikar ugođaja, pejsažist i portretist.

Počeo je slikati u ranoj mladosti začudnom kvalitetom i senzibilnošću, koja je svojstvena njegovu kasnijem radu.

Odlučujući susret za rano umjetnikovo razdoblje bio je susret sa slikama Miroslava Kraljevića i modernijim shvaćanjima umjetnosti.

Jesen iz 1914., iz koje zrači senzibilnost, neposrednost i osjećaj za boju, pravo je remek-djelo i pokazatelj svega što će kasnije biti sastavni dio njegova zrelog slikarstva.

Drugo razdoblje njegova stvaranja omeđeno je granicama Proljetnog salona i težnjom za slikanjem duhovne strane.

Na tome je i Šulentić izrastao.

Rekao je kako ga je uvijek zanimalo samo ono što je pozadina stvarnosti.

Opća je osobina tih slika živi kolorit, ekspresionizam tako često prisutan u Šulentićevu djelu.

U vrijeme pune životne snage predaje crtanje u školi, a poslije na Akademiji te se nije mogao potpuno posvetiti svome radu.

Godine 1930. odlazi u Pariz, gdje je naslikao jednu od svojih najboljih slika Place de Tertre, upotrijebivši pritom samo nekoliko boja, s modernim osjećajem za prostor.

1947. godine odlazi u mirovinu, što je za njega pravo oslobađanje. Od 1964. do 1968. godine Šulentić je radio za samostan franjevaca na Ksaveru u Zagrebu.

Slika Propovijedi na gori njegov je posljednji autoportret. Religijska je umjetnost izvor iskrenih osjećaja i istinskih inspiracija i u drugim njegovim radovima: na primjer na freskama Rođenje Kristovo i Bijeg u Egipat koje se nalaze u crkvi majke Božje Bistričke.

'Pogled iz Tkalčićeve'

Podne 1939

Sv. Donat 1949

S. Giovanni i Paolo,Venecija, 1935.

Đipanski bor, 1967

 

 Autoportret, 1963.

 Banka, 1932.

 Samoborski kraj, 1938.

Iza kazališta I, 1952

 Moj otac, 1925.

 

Portret Andreje Wendler-Vojta, ulje na platnu, 1946.