Kad vidiš vještice 

Vračao  se  kasno  kući  prečacem. Potok  žubori  a  žabe  krekeću.Nočni je zrak  svjež i ugodan. Kad odjednom neki čudni zvukovi smijeh, što li.Čovjek se sakrio iza drva pa gleda.Pogledaj zaboga,pa to su neke babe.Tu se krevelje i skaču kao koze.Tko su one,pa nisu valjda vještice.Ugledale ga, uhvatile pa ga vuku prema vodi,smiju se.Ho ruk, eto ti ga na. Jadni čovjek se koprca po vodi i blatu a one se grohotom smiju. Jedva se izvukao i dao petama  vjetra.

Pred kućnim pragom žena otvori vrata a on sav prestravljen izusti.Vještice su me bacile u vodu i blato.Razjarena žena dohvati metlu pa udri po mužu.

Dati ću ja tebi vještica pijana budalo!

Ne traži pomoć u noći

Kasno se vraćala kući. Do kuće ima dosta pješaćenja, a put vodi pokraj groblja. Ništa neobično. Svi tuda prolaze. Nitko ti neće nauditi. Godinama prolazi tako i sve je u redu. Ali danas je nešto drugačije. Boji se. Ni sama ne zna zašto ju je obuzela nelagoda. Zastajkuje. Kad ugleda čovjeka kraj ograde. Brzo priđe pa zamoli.

Hočete poći samnom tu kraj groblja, nešto se bojim.

Hoću, hoću, nema problema. I ja sam se bojao dok sam bio živ!