Uživam u jutarnjoj kavi, iako sam dobro misli su mi „razbacane.“ Lovim sama sebe da obuzdam navalu razmišljanja o svemu i svačemu, od Adama i Eve pa do danas. To već postaje zbunjenost. U mislima mi „svaštarica“. Trebam li još jake kave da me razbudi, ili da analiziram sebe?

 Da smirim uzburkane misli pogledam što mi poručuju Anđeli.

Prekrasna poruka, neću ju ovdje citirati, reći ću samo ovoliko: Koliko mi ljudi možemo sami sebe PRETOVARITI težinama napretka  civilizacije. Uzdigla sam se iznad tih razbacanih misli sa kojima sam se probudila.

Nisam pobornik gatanja i raznih vrsta proricanja, O tom drugi put, no Anđeli me uvijek prizemlje, vrate u „zakone prirode“ Hvala im. Ali ovo nije tema mog pisanja, već nešto drugo što mi se motalo u toj jutarnjoj „svaštarici“.

 

Da smo rođeni u ono vrijeme u pećini kako bi izgledao jedan dan u našem životu?

Buđenje u pećini, ili vas bi probudio netko opalivši vas toljagom po glavi. Razgovor, doručak, sex, prisnost sa ostalim članovima horde, obavljanje bilo kakvih poslova…e to ne znam … ako sam i živjela nekad tako zaboravila sam proceduru, iako danas naši znanstvenici imaju odgovor na sve…recimo????

 

Možda bi jednostavno izašli iz pećine da si pribavimo nešto za jelo, naložimo vatru da se ugrijemo, a seks onako uz put kako nam dođe, a i da nekog odalamimo ili zagrlimo, onako uz put. Priroda bi nas vodila kroz dan u kome smo se probudili, ako bi znali slijediti zakone prirode, možda je pametnije reći znakove prirode. Riječ zakon u meni budi revolt. Ali sa zakon prirode je sasvim nešto drugo. Priroda sama pokazuje kako se ponašati i (pre)Živjeti.  Pružila bi nam sve što nam treba. I vjerujem bili bi sretni, jer za bolje ne znamo. Kad bolje promislim ovo nije ni tako loše.

Bez brige, obaveza i „pameti“.

 

Ali naš um se razvija, postajemo pametniji, spoznajemo nove mogućnosti koje nas izvlače iz pećine,uz put nam nameću nove nedaće, obaveze, zakone i sve moguće i nemoguće što ide uz to. Uz to prosvjetljenje moguće je upasti u vrtlog iz kojeg vas više nitko i ništa ne može izvući…. Jednostavno plivate nošeni strujama  ne pokušavajući im se suprotstaviti. A one nisu prirodne.  Umjetne su nametnute,a pružaju toliko slasti,  moći. Daju vam mogućnost  da uvjerite ostatak „horde“ u svoja filozofska razmišljanja, djelovanja i ispravnost života. Pokoravate se tuđim zakonima,ponekad namećete  svoje, koga briga za prirodne, Što je u svemu tome Vaše, istinski vaše, jer uglavnom prigrlite tuđe?

 

I na kraju kako to danas izgleda.

To je već malo komplicirano, što i sami vidite.Tu mi opet dolazi na misao poruka Anđela u pomoć. Koliko mi ljudi možemo sami sebe pretovariti težinama ….opet dodajem svoje misli….. napretka,  i gluposti u ime boljeg, ljepšeg i naprednijeg života.

Umjesto „toljage“ probudi vas zvonjava sata. Mrzovoljno dizanje jer prva što vam je u podsvijesti ne sviđa vam se previše. Posao koji ne volite. Susret sa osobama koje vas nerviraju ( a toljagu ne smijete upotrijebiti),obaveze koje morate obavljati kako bi postigli karijeru, održali obitelj jednostavno preživjeli.  To preživljavanje treba biti šik, cool. Mora se ići ukorak sa vremenom i svime onome što zahtjeva život danas, koji pruža blagodati - a koja se cijena plača da se sve to postigne?.. U toj strci uglavnom nitko o tom ne misli. Čak ni oni koji kroz taj put prolaze naoko neopterećeno. Sretniji, zadovoljniji od velike većine. Sve nam je nametnuto, uz put sami neprestano povećavamo  namete i slijedimo tuđe koje potom gledamo sa ljutnjom,možda i prezirom.

 

Znam  da u ovom napaćenom svijetu ima mnogo onih koji su ipak živjeli i žive drugačije nego što sam ovdje navela. Ovo je ugrubo, a moglo bi se o tome raspravljati u nedogled, čak i pojasniti što sam ja ovdje nabacala onako“ naoko“. Što sam u stvari htjela reći… zaboravila sam…..pa zar je bitno!

Sustigle me godine, iako mi nisu bitne, odavno sam ih prestala brojati. Pošto se ne obazirem na vrijeme, jer više nema potrebe za to, ipak se ponekad prisjećam, pritom pitam, zašto čovjek radi protiv sebe. Dali je sve to što nas sustiže stvarno samo igra života.

Počela sam uviđati da mi pitanja daju odgovore.