Vjerujem da i vi imate takve dane...
U takvim danima sve nekako počinje s buđenjem.
Mučite se, na rubu svijesti vam je da se morate probuditi, ali nikako se ne uspijevate probuditi.
Proplamsaji svijesti o buđenju vam kidaju paučinu sna, ali san se svejedno nekim čudom nastavlja, istina izobličen trenucima prekida, ali se ipak nastavlja kao opravdanje ne-buđenja.
I dok se san i java bore za vašu pažnju, ipak se nekako probudite.
Umorni, kao da i niste spavali, prvo malo sjedite u krevetu i onda teških nogu krenete u novi dan.
Radite samo neodgodive stvari, jer ništa vam se ne da.
Nemate ni volje, ni snage, ni motivacije.
Sutra će biti bolje...!!!
bglavac
edin.kecanovic
