Odigraj "Tarot DA/NE"
  1. Naslovnica
  2. Kolumna
  3. Irida
  4. Uskrsna priča
Postani autor na Magicusu! Klikni za brze upute.

Kalendar događanja
Član irida

Upisao:

irida

OBJAVLJENO:

PROČITANO

7467

PUTA

OD 14.01.2018.

Uskrsna priča

Uskrsna priča
Čini se da je Uskrs manje komercijaliziran od Božića....

Čini se da je Uskrs manje komercijaliziran od Božića....

Ispričano je na tisuće Božićnih priča, neke su čak i ekranizirane, dakle, bile su zanimljive i unosne čak i za Holywood...

Dok Božić šljašti iz trgovina kalendarski sve ranije i ranije...Uskrs se zadržao na pisanicama, zečekima,
rascvjetanim granama i proljetnicama...

Kao da ljudima  već stoljećima traje samo Veliki Petak patnje ili onima manje nesretnima Velika Subota iščekivanja Uskrsnuća u neki bolji, sretniji smisleniji život...

Imate li neku Uskrsnu priču, predlažem da je ispričate...

Ako ste doživjeli neko Uskrsno čudo, podijelite ga s nama...

Ja znam da je moja mama za sve blagdane stvarala čuda...iz ničega. Bilo nas je puno, bili smo siromašni, ali su nam blagdani bili čarobni zahvaljujući upravo njezinoj domišljatosti i snalažljivosti.

Tako mi nedostaje,  upravo u ovo pred-Uskrsno vrijeme...

Dakle, imate li neku Uskrsnu priču, predlažem da je ispričate...

 

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 31.03.2012. 14:43h

    Član iridaMerlin42

    USKRSNA PRIČA

    Jedne noći on usne čudan san.

    Sanjao je kako s Gospodinom šeta po prekrasnoj pješčanoj plaži.

    Preko neba treperile su slike njegova života.

    Sa svakim korakom nova slika, a sa svakom slikom

    dva para otisaka na vlažnom pijesku.

    Jedan pripadaše njemu, a drugi Gospodinu njegovu.

    Kad i zadnja slika prošlosti njegove nestade među oblacima,

    osvrne se i osmotri tragove iza sebe.

    Zamijeti kako ih na mnogo mjesta uzduž krivudave staze

    ima samo jedan par.

    Zamijeti također kako se ta mjesta podudaraju s najtužnijim i

    najtežim trenucima života njegova.

    Dugo ga izjedaše sumnja i on se pokoleban na koncu obrati Gospodinu.

    "Gospodine", zausti, "rekao si da ćeš, odlučim li se poći za

    tobom biti uz mene cijelim putem.

    Pa ipak u najnesretnijim vremenima zamijetio bi na toj stazi samo

    jedan par otisaka. Ne razumijem zašto Gospodine.

    Kada mi je bilo najteže, kada sam te najviše trebao, ti bi me napuštao."

    Gospod odšuti trenutak zatim mu blagim glasom odgovori:

    "Sine moj, drago dijete moje, volim te i nikada te neću napustiti.

    I imaš pravo, tijekom kušnji i patnji kroz koje si prolazio kada je

    na stazi života za tobom ostajao samo jedan par otisaka nisam

    hodao uz tebe … Nosio sam te."

     

     

    https://www.fojnica-samostan.com/index.php?option=com_content&view=article&id=181:uskrsna-pria&catid=45:duhovnost&Itemid=56  

  • 31.03.2012. 14:47h

    Član iridaMerlin42

    Ovo bih nazvala kako aplicirati Božić na Uskrs (kopija Božića sa samo drugačijom ikonografijom):  Vecernji.hr - Uskrsna priča sa 2700 svijetlećih pisanica, Regije ...   

    Prije 1 dana – Obitelj Salaj vrata svog imanja otvorit će za posjetitelje od 4. do 9. travnja, sa slobodnim ulazom.



  • 31.03.2012. 15:02h

    Član iridaMerlin42

    O USKRSNOM ZECU (V.Picht)

    o uskrsnom zeki

    Bila jednom mama zečica i tata zec i imali su sedam malih zečića. Nisu znali koji bi od njih mogao biti pravi Uskrsni zec.
    Uzeli su zato košaru punu šarenih Uskrsnih jaja i pozvali svoju djecu.
    «Da vidimo koji će od vas biti pravi uskrsni zec!», rekoše.
    »Ponesite ova jaja djeci.!»
    Prvi pristupi najstariji zec, zvani Dugouško. On uze zlatno jaje pa potrči s njim kroz šumu, preko proplanka, prepliva malo jezero, koje se nalazilo na putu, ponovo na livadu, pa sve do dvorišne ograde kuće u kojoj su stanovala djeca. Ona su za zeku, u vrtu, već pripremila gnijezdo. Dugouško uzme jaki zalet i jednim skokom preskoči ogradu. Ali jao! Nije dobro ocijenio, zalet je bio prevelik, on je prejako skočio, a jaje mu je pritom udarilo u zemlju i razbilo se.
    Žalostan i pokunjen vrati se kući neobavljena posla.
    On nije bio pravi Uskrsni zec.
    Sada je došao red na drugog zečića, zvanog Vrtirep. On uze srebrno jaje, pa potrči s njim kroz šumu. No, čim je stigao u šumu, s grane ga zovne vrana:»Zeko što to nosiš? Pokaži mi!»
    «Nosim jaje za djecu. Zar ne znaš da već dolazi Uskrs?» Dok je on pričao, vrana je zgrabila jaje i odletjela s njim.
    Ni on nije bio pravi Uskrsni zec.
    Došao je red i na trećeg zeca, koji se je zvao Sladibrk. On uze čokoladno jaje, pa hop s njim kroz šumu! Na samom rubu šume, nadomak proplanku, dočeka ga vjeverica i upita. »Zeko, što to nosiš?» «Čokoladno jaje za djecu!» «Mmmm…», reče vjeverica. «Daj mi malo da liznem, molim te!» Lizne ona, lizne zeko, lizne ona, lizne zeko – i u tili čas nestade čokoladnog jajeta. Kada se zeko Sladibrk vratio kući tata ga je počupao za brkove, koji su još bili umrljani od čokolade, i rekao:
    «Nisi ni ti pravi Uskrsni zec!»
    Dođe i četvrti zeko na red. On se zvao Šaro. Uze Šaro šareno jaje, pa s njim kroz šumu. Dođe do ruba šume, preko proplanka, pa sve do jezera. Popne se na brvno da s njim prepliva jezero. Dok je plivao, za
    gledao se u svoju sliku što ju je primijetio na mirnoj površini jezera. No tada – buć!, pade mu jaje u vodu.
    Ni on nije bio pravi Uskrsni zec.
    Peti zeko se zvao Meka Šapa. On uzme plavo jaje, pa s njim kroz šumu. Stigne do ruba šume, prijeđe proplanak, stigne do jezera, prepliva jezero, i tek što je stigao na drugu obalu sretne ga lisica.»Zeko što to nosiš?», upita ga lisica. «Nosim djeci uskrsno jaje!», odgovori zec.»Daj mi ga malo da ga pokažem svojoj djeci!»Lisičići se stadoše igrati s jajem, kao s loptom.
    No, jednom jaje promaši, padne na kamen i razbije se.
    Ni Meka Šapa nije bio pravi Uskrsni zec.
    Predzadnji zeko, Kratkorepić, uze žuto jaje, pa potrči s njim kroz šumu, preko proplanka, prepliva jezero, stigne na drugu obalu, krene livadom prema kući gdje su stanovala djeca, kad susretne drugog zeca. On ga pozove da se s njim poigra.
    Ali usred igre najednom nestade zeca, a od jajeta ni traga ni glasa.
    Ni Kratkorepić nije bio pravi Uskrsni zec.
    Sedmi zeko, najmlađi, zvao se Bjelko.
    On uze crveno jaje, pa potrči s njim kroz šumu.
    U šumi sretne vranu koja ga je zvala:»Zeko kud ćeš?»
    «Nosim jaje djeci za Uskrs!»odgovori teko ne zaustavljajući se. Na izlasku iz šume dočeka ga vjeverica i htjede se poigrati s njim. No zeko joj odgovori da se žuri odnijeti jaje djeci za Uskrs. Sretno stigne do obale jezera. Stane na brvno da prepliva jezero. Kad je došao na drugu obalu, dočeka ga lisica i htjede ga pozvati da pokaže jaje njenim lisičićima. No, zeko joj se ispriča i reče kako žuri djeci da im odnese uskrsno jaje. Trčeći dalje sretne još jednog zeca. Kad ga taj pozove na igru, Bjelko mu reče:»Nije sad vrijeme za igru, žurim djeci, nosim im jaje za Uskrs!», i odskakuće dalje. Ubrzo zatim stigne do ograde one kuće u kojoj su stanovala djeca. Djeca su u vrtu već pripremila gnijezdo za uskrsnog zeca. Bjeliko uze zalet, ni prevelik, ni premalen i preskoči ogradu baš kako treba. U vrtu je našao gnijezdo što su ga djeca za njega pripremila. U njemu ostavi crveno uskrsno jaje.
    On je bio pravi Uskrsni zec.

     

    https://www.pjesmicezadjecu.com/bajke-i-price-za-djecu/o-uskrsnom-zecu-vpicht.html

  • 31.03.2012. 15:16h

    Član iridaMerlin42



































    USKRSNE PRIČE

     
     

    Uskrsni poljubac


    Branko ima tatu i mamu, a k tome i dvije seke. Idu oni svi u crkvu. Mama je često primala i Svetu Pričest, ali tata nikada. Svećenike nije mrzio, ne daj Bože. Ali doći do ispovjedaonice, e to nije nikako išlo. Majka je sve pokušala, ali nije uspjela.
    Približavao se sveti Uskrs. Svi dobri kršćani prije Uskrsa obave svetu ispovijed, a Brankov tata neće. Majka nije znala što će. Potuži se svome župniku i zamoli ga da joj pomogne nagovoriti tatu na ispovijed. . .
    - "Imate li djece, gospođo?" upita župnik.
    - "Imam troje, velečasni. Najstariji Branko ima šest godina", odgovori majka.
    - "Dobro. Pošaljite mi onda Branka s drugom djecom na vjeronauk u ponedjeljak poslije podne."
    Pošao Branko s ostalom poznatom djecom u ponedjeljak na vjeronauk. Završio sat vjeronauka, a župnik; zadrži Branka samoga. Iz džepa izvuče sličicu i dade je Branku.
    "Evo tebi, Branko, lijepa sličica. Ovo ćeš dati tati", reče župnik i pruži mu malu bijelu omotnicu. Ali pazi, Branko", nastavi župnik, ne daj to tati prije nego ti nešto obeća. Mora ti obećati da će ići na svetu ispovijed."
    Kad je predvečer tata došao s posla, Branko mu potrči ususret. Ra­širio je ruke i rekao tati: "Tata, imam nešto za tebe!" Tata je htio uzeti bijelu omotnicu, ali je Branko nije dao iz ruke. "No, no, a što je to?" tobože se srdio tata i htio Branka poljubiti. Branko se ne da poljubiti, nego stalno navaljuje:"Tata, moraš mi nešto obećati, inače nećeš dobiti ove kuverte!" "A što ti to ja moram obećati, sine?" zanimao se tata. "Sada će naskoro Uskrs. Obećaj mi da ćeš ići na svetu ispovijed!"
    Tata nije mogao odbiti. Obećao je Branku da će mu ispuniti želju.Tek je sada dobio bijelu omotnicu. Kada je otvorio kuverticu unutra je pisalo:"Sve najbolje za Uskrs,a osobito čistu savjest, želi Vam Vaš župnik Milivoj." Tati su se caklile oči. Htio je opet poljubiti Branka, ali on je uporno odbijao:"Nema ništa dok se ne ispovjediš!"
    Kad je tata u uskrsno jutro obavio svetu ispovijed i s mamom se pričestio, upitao je Branka:"Hoćeš li me sada poljubiti?" Mama je sretna zaplakala. Tata i Branko su se žarko poljubili. To je bio sretan i veseo Uskrs.

     


    		  
      uskrsnuce  
     

     


    Kako je Isus spalio grijehe starog kovača


    Veliki tjedan za ministrante je svakako najzanimljiviji tokom čitave godine. U crkvi se tih dana svašta događa. Najprije, na Cvjetnicu, procesija s grančicama. Kitice od drijenka i bršljana sami smo si načinili. Stariji su voljeli pred Cvjetnicu kupiti maslinove pa i palmine grančice, ali mi smo više voljeli naš rascvateni drijenak. Zatim smo, pod vodstvom starca Ilije, načinili škrebetaljke. Na Veliki petak smo nas četiri skupine ministranata jurili selom i škrebetanjem zvali ljude navečer na obrede, jer zvona su bila "zaveza­na". To isto činili smo i na Veliku subotu.
    Na Veliku subotu, u 8 sati na­večer, počinju kod nas obredi us­krsnog bdijenja. Mi smo već davno prije naložili pred crkvom vatru i vrzli smo se oko nje. Već smo izdaleka spazili starog Kovača kako polako gaća, noseći pod pazuhom prošlogodišnju kiticu drijenka. Mi smo se gurkali smijući se: "Opet ćemo paliti sta­roga Kovača."
    Djed Kovač bio je oronuo sta­rac, koji je živio sam samcat na dnu sela. Imao je neku malu mirovinu ne znam na osnovu čega. Djeca su ga vrlo voljela, jer je znao pričati sve same neobične zgode, proživljene ili izmišljene, tko bi ga znao. Nije on bio bog­zna kakav bogomoljac, ali nekoliko puta godišnje redovito je dolazio u crkvu. No i njegova vjera bila je nekako na svoj način proživljena.
    Na Veliki petak uvijek bi se ispovjedio i pričestio. Dolazio bi u crkvu u čistu odijelu nekakve iščezle mode. Na Veliku subotu navečer opet bi, došao. Najprije bi neko vrijeme zurio u vatru pred crkvom, a zatim bi bacio svoju kiticu drijenka. Poučavao bi nas svaki put iznova: "Gledajte, dečki, ovako je jučer Isus spalio grijehe staroga Kovača. Pa i sa­mog Kovača je spalio, jer nakon ispovijedi moramo biti novi ljudi. Razumijete li to?" Mi smo, smijući se mangupski jedan drugom, potvrđivali glavama, ali moram priznati da to nama nije bilo oso­bito jasno. Iz toga je došla izreka da ćemo starog Kovača opet "paliti". .
    Stari je Kovač i ovaj put oba­vio svoj vlastiti "obred" uz us­krsnu vatru. Mi smo zatim u crkvenom obredu zapalili veliku svečanu uskrsnu svijeću i nosili je u crkvu. Župnik je tri put uskliknuo sve višim glasom: "Svjetlo Kristovo!" Ljudi su od nas palili svoje svijeće, i crkva je začas bila puna svjetla od titravih svijeća. To nam je uvijek bilo ljepše od električne rasvjete. Ne­kako smo u srcima osjećali da je Isus to svjetlo naše i da je to živo svjetlo, treperavo, kao i naš život.
    Veselilo nas je kad je započeo obred posvete krsne vode, u koju je župnik uronjavao veliku krsnu svijeću. Punini smo grlima odgovarali kod obnove krsnog zavjeta. A kad je na Slavu sva crkva zabrujala od orgulja i glasova, srca nam je preplavila prava uskrsna radost.
    Nakon svega, kad smo se u sakristiji svlačili, nagrnuli ljudi čestitati župniku sretan Uskrs. On nije znao kome da prije odgovori, djeci ili odraslima. No tada se među ljude progurao jedan čovjek i viknuo: "Ljudi, stanite! Ne­sreća na ulici!" Župnik je pitao u brizi: "Kome se dogodila?" Čovjek je odgovorio: "Neki stariji čovjek! Brzo, velečasni!" Župnik je smjesta uzeo sveto ulje i ljubičastu štolu i žurio se za čovjekom na ulicu. Mi ministranti navalili smo za njima na mjesto ne­sreće.
    Na raskršću sela stajao je golem teretnjak s prikolicom. Pod stražnjim kotačima ležao je u krvi stari Kovač. Mi smo se skutrili zajedno, preneraženi kao da nam je umro netko najmiliji. Suze su nam oblile lica. Nije prošlo ni dva sata da nam je starac tumačio kako treba "staroga čovjeka spaliti", kako mora osvanuti "novi čovjek". Sada smo najednom razum­jeli da je zaista stari Kovač "spaljen", tako "spaljen" da ga više uopće nema, ali da je te uskrsne noći osvanuo pred licem uskrsnu­log Isusa "novi Kovač" i da će on zauvijek ostati kod njega - "nov" i živ.


    		  
     

    zec-jaje


    		  
     

     


    Kako je na svijet došao uskrsni zec


    "To nije istina - lažeš!" - rekla je Maja uzbuđeno i podigla šake prema bratu. Ivo je ostao miran. "Ako mi ne vjeruješ, pitaj mamu!" Njegova je sigurnost Maju pokolebala. "Ali, ali, pa i sama sam već vidjela kako uskrsni zečevi trče preko livade", rekla je u nedoumici. "Zečeve! Vidjela si zečeve i ništa drugo, draga sestro!", smijao se Ivo "ili su oni možda, nosili na leđima korpu s jajima ili kist u šapi?"


    "To ne, ali...""No, dakle!" rekao je Ivo i po­tapšao sestru po leđima. "Ne pri­maj to tako tragično. Zečeva zaista ima dovoljno, ali oni ne nose uskrsna jaja. Njih sakri­ju mama i tata." Maja je odobravajući kimnula glavom. Razumjela je. Pa ipak, bilo je lije­po - zamišljati jednu takvu zečju radionicu sa svim tim bojama i kistovima te šarenim jajima. Cijelo je poslijepodne morala na to misliti. I kad je konačno navečer ležala u svom krevetu, nije se mogla više veseliti što je sutra Uskrs.
    Već je neko vrijeme spavala kad iznenada začu da je netko zove: "Maja, probudi se!"
    "Hm - tko je tu?", upitala je Maja sanjivo. "Ja sam - us­krsni zec!"
    "Uskrsnih zečeva više nema", promrmljala je djevojčica. "Ha, ha, ha - onda mora da sam ja sam svoj duh!", cerekao se jedan tihi glas u njezinoj sobi. Maja se uspravila. Široka mjesečeva zraka padala je na malog bijelog porculanskog zeca na njezinoj polici za igračke. "Zar si već zaboravila da si me dobila za prošli Uskrs?", upitao je zec prigovarajući. "Nisam", odgovorila je Maja oklijevajući. "No, vidiš", rekao je zec, "ja sam ipak uskrsni zec - tvoj uskrsni zec, zar ne?" Maja je potvrdno kimnula. "I sve dok me, ne razbiješ, imat ćeš svog vlastitog: uskrsnog zeca". Zec se zadovoljno smješkao, tapšao se po svom okruglom trbuščiću i pokazivao svoje duge zube. "A, jer si, se već malo razbudila, mogao bih ti ispričati o uskrsnim zečevima. Hoćeš li?"
    Maja je pristala. Ona čak nije ni znala da njezin zeko može govoriti. Zašto to već ranije nije bila primijetila? "Dakle, sada dobro slušaj", počeo je zec, "davno pri­je, kad su još ljudi za sve mogu­će imali svoje bogove, za kišu i sunce, za žetvu i vodu i. "Ah, znam, bilo je to kod starih Germana! Darko ima knjigu i sve je to unutra!", povikala je Maja. "Nemoj me prekidati", re­kao je zec prigovarajući, "inače ću izgubiti nit. Dakle, u poganska su vremena ljudi vjerovali i u božicu proljeća. Zvala se Uskrsnica i bila je božica svjetla. Kad se ona pojavila, zima je već bila na kraju. I kao svi poganski bogovi, i ona je imala jednu svoju životinju koja joj je bila sveta. I što misliš, koja je to bila životinja?"
    "Ti", povikala je oduševljeno Maja. "Zec", ispravio je porculanski zeko, "zec joj je bio svet. I kako se nakon hladne zime sve u proljeće budi u novi život, cvijeće i grmlje i životinje, Uskrsnici je njezin zec donio jedno jaje, kao znak novog života. Kopčaš?" Maja je potvrdno kimnula. Dakle, i ljudi međusobno darivaju šarena jaja nakon sivila zime. I oni ih jedu i ljuske mrve po poljima. "A čemu to?", upitala je Maja. "Jer su mislili da onda zrna bolje rastu i da će imati više za jesti. Doduše, danas se više ne zakapaju ljuske od jaja, ali ljudi ipak još uvijek darivaju za Uskrs šarena jaja. I još uvijek vjeruju u uskrsne zečeve!"
    "Ja ne!", rekla je Maja. Zec se nasmijao. "Naravno, ti ne! Danas Sam prisluškivao dok ti je Ivo pričao kako uskrsni zečevi ne postoje. Ali, ti ga i ne trebaš jer imaš mene." Maja je razmišljala o svemu. Ako stvari tako stoje, mogla se zapravo sasvim mirno, opet veseliti sutrašnjem danu. Uskrsnog će zeca uzeti s njegove police, a za šarena jaja pobrinut će se mama i tata. Nije li to i Ivo rekao? Smireno se umotala u svoj pokrivač. "Tako sam sretna što si tu, dragi uskrsni zečiću!", uzdahnula je. Ali s police za igračke nije došao ni­kakav odgovor. Mjesečeva se zraka povukla dalje, a zeko je zaspao. Tako se i Maja okrenula na stranu. I još u polusnu veselila se kako će Ivi ispričati da za n ja ipak postoji jedan uskrsni zec. Njezin vlastiti, najvlastitiji zec - u polici za igračke.


     


    Bičem do "blagoslova"


    Najviše batina u djetinjstvu dobio, sam između Velikog četvrtka i Uskrsa. Nije to bilo nikakvo pokorničke batinanje, nego pljuske iza ušiju da se na­učim redu. Kako Uskrs pada uvijek u proljetno vrijeme, nas djecu je sunce toliko razigralo da smo bili razigraniji i raspjevaniji od onih leptira i kukaca koje smo bezdušno hvatali i tamanili. I baš u tom našem zamahu naiđe Veliki četvrtak, kada se zavežu zvona, a bio je nepisani zakon da se od tada sve do uskrsnog jutra, ne smije niti pjevati, niti fućkati, niti se bilo na koji način glasno veseliti. Sve je to bilo iz solidarnosti prema Isusovu trpljenju i smrti, ali mi djeca, to još nismo shvaćali. U igri smo na to zaboravili pa bismo uda­rili u pjesmu i ciku, netko bi i zafućkao kakvu pjesmicu... Iz tog proljetnog sna redovito bi nas probudila pljuska ili šiba. Tada bi došle suze, pa igra, pa pjesma, pa opet pljuska i tako dalje, sve dok nismo postali mir­ni, pod odgojiteljskom "pesnicom" naših roditelja.
    Na uskrsno jutro sve bismo za­boravili; zvona su se razvezala, opet je došla pjesma i prošao je onaj strogi post. Na jutarnju mi­su nosilo se jelo na blagoslov. Stare babe su pričale: tko prvi donese blagoslovljeno jelo kući, imat će sreću: djevojka će se dobro udati, mladić oženiti; u kući će blago biti zdravo, polje će bolje roditi itd. Stoga je i moja baka na taj lijepi dan prihvaćala blagodati tehnike i hvalila me kao dobrog biciklista, samo da bih prvi stigao kući. A inače, kad god bih gurao bicikl iz dvorišta, uvijek je baka proricala da ću na tom čudu vrat slomiti, da ću dobiti galopirajuću sušicu. Ta joj je sušica dolazila na pamet zbog utrke konja, a ne zbog mojih dječjih pluća. Mi, dakle, tehnički napredni dobro smo podmazali bicikle, a oni "konzervativni" naglancali su konje i dobro pregledali bičeve da mogu što bolje dati gas na svojim drvenim formulama. Trebalo se provesti kroz tri sela s košarom punom jaja, kolača, kruha, soli, mladog češnjaka, i one divne šunke zbog koje su mi umalo prste otepli na Veliku subotu kad sam s nožem obilazio oko lonca u kojem se ta slatka no­žica kuhala.
    Što smo mi sve za ta uskrsna jutra spremali, ne smijem ni reći, jer bi mi vaš strogi urednik izrezao ono o divnim košarama koje su se izvrtale po cesti jer su mnogi nogom o nešto zapinjali. No budući da su padali oni što nisu dobro preskakali, mi ćemo sve to preskočiti.
    Vratimo se mi onim konzervativcima na konjima. Kod nas u Slavoniji nije bilo loših konja, nego dobrih i boljih, a koji su najbolji, odlučivalo je uskrsno jutro. Sve je to išlo nekako dobro, dok jedne godine Joca i Ma­ca nisu postali pobožni supruzi. Odlučiše i oni blagosloviti jelo, a kako su vjerovali da sreću mogu donijeti i najbolji konji (a njihovi baš nisu bili najbolji), skovaše plan. Mjesto jednog dobrog biča ponesoše dva (formu­la s dva gasa još ne postoji). Nakitiše kola, na konje objesiše divne praporce (zvončiće). Znali su oni da će ih sva sela gledati. Joca je ostao podalje pred crkvom na startnom mjestu, a Ma­ca je stala na sama crkvena vrata, I drugi su slično učinili, samo što je Joca stigao posljednji da može pobjeći prvi. Čim je doletjelo malo svete vodice do Ma­cine košare, počela je utrka. Svi su zafijukali bičevima, svi su uz lomljavu i tutnjavu krenuli. Joca na čelu s bičem, Maca iza nje­ga također s bičem gledajući unatrag. Kad su se brži konji pri­bližili da preteknu Jocu Maca bi komandirala: "Joca, lijevo!" ili' "Joca desno!", već prema potre­bi, i usput svojim bičem fijukala ispred očiju suparničkih konja. Tako je to leteće kazalište, leteći "Cinemascope", sa stereo zvončićima i stereo bičevima jezdio kroz sela. Rezultat znate: Joca i Maca bili su prvi. Sveti Pavao je rekao da se trkači u kazalištu bore za raspadljivi vijenac, a mi za neraspadljivi (mislio je duhovni, nebeski). Joca i Maca, kojih se svi mi iz djetinjstva rado sjećamo, bili su priprosti vjernici i nisu mnogo o vjeri znali. Mislili su da se sreća, Božji blagoslov i "neraspadljivi vijenac" mogu postići jednim spretnim činom bez unutrašnjeg duhovnog preokreta. Nisu znali da osim hodanja u crkvu treba obraćenje, osim dobrih djela da treba ljubavi pre­ma ljudima. Bog ih blagoslovio. Da su to znali, možda bi i to učinili

    		  
     

     


    jaja

     

     

     

    https://www.ministrant.net/pocetna-uskrs-pr
    ice.html

     

  • 31.03.2012. 15:19h

    Član iridaMerlin42

    Uskrsna dječja priča

     

    Dragi roditelji, pročitajte ovo vašoj djeci. Neka kroz zanimljive priče nauče i shvate zašto obilježavamo Uskrs.

     

    RUTINA PRIČA

     

    Ja sam Ruta, kći trgovca miomirisima i začinima, i sjećam se što se dogodilo nakon što su razapeli Isusa. Moj je otac i dalje prodavao ljudima u dućanu, kao da se ništa posebno nije dogodilo. Ispustila sam kosaru s datuljama i smokvama po koje su me poslali i viknula iz svega glasa: »Isus je živi« »Kakva besmislica, Ruto!« rekao je moj otac. »Znaš da su Gospodina razapeli! Bila si jučer ovdje kada su Saloma i njezina prijateljica došle kupiti miomirise i ulje da pomažu njegovo mrtvo tijelo.« »Upravo sam srela Salomu i ona mi je sve ispričala«, rekla sam. »Otišle su na grob s miomirisima i vidjele nešto nevjerojatno!«

    Isus je oživio!


    Vrlo rano toga jutra žene su otišle na grob u koji je bilo položeno Isusovo tijelo. Marija Magdalena, Jakovljeva majka, Marija i Saloma nosile su miomirise koje su ponijele da ga pomažu. »Kako ćemo ući u grob?« pitale su jedna drugu zabrinuta glasa. »Onaj kamen koji je Josip na njega navalio za nas je previše težak, a vrtlara još nema jer je prerano pa nam nema tko pomoći.« Ali kada su stigle na grob, vidjele su da je teški kamen odgurnut i mogle su ući ravno u pećinu. Kamen na kojem je trebalo ležati Isusovo tijelo bio je prazan i na njemu su našle samo smotane povoje. Isusa nije bilo! Tada su vidjele da je ondje još nešto. Nedaleko je sjedio neki čovjek u blještavo bijeloj odjeći. Prepale su se i čučnule od straha. »Ne bojte se!« rekao im je. »Znam da tražite Isusa Nazarećanina. Ali zašto ga tražite ovdje, na mjestu za mrtve? On nije ovdje. Ustao je od mrtvih, baš kako je i rekao da će biti. Isus je oživio! Pošao je prije vas u Galileju, ali ne brinite, ondje će vas naći. Ali, prvo se vratite i recite Petru i ostalim učenicima da je Isus uskrsnuo!« Žene su bile zaprepaštene, ali pune radosti. Pohitale su natrag ispričati svojim prijateljima, koji su jedva povjerovali u to što se dogodilo. Petar i Ivan pohitali su uvjeriti se da je tako. Ivan je bio brži i stigao je prvi, ali se bojao ući i pogledati. Zato je Petar ušao ravno unutra i vidio prazan grob, na kojem su ležali složeni mrtvački povoji. Na posljetku je za njim došao i Ivan i obojica su iznenađeno gledali. Istina je. Isusa nema. Uistinu je opet živ!

    BENJAMINOVA PRIČA

    Prvo ukazanje

     

     


    Zovem se Benjamin i kad odrastem bit ću vrtlar, baš kao moj otac, kao moj djed i kao njegov otac. Moj je djed radio za }osipa iz Arimateje i održavao njegove vrtove pa tako i onaj u kojem je bio grob u koji su položili Isusa. Djed je bio jedan od četvorice koji su pred pećinu dogurali veliki kamen. Ali, kada su žene našle prazan grob, još je bio kod kuće. Uvijek govori kako bi volio da je bio ondje, a ne samo slušao što se dogodilo. Da sam barem i ja bio ondje!



    »Zašto plačeš?« pitali su. »Odnijeli su Učiteljevo tijelo i ne znam kamo su ga stavili«, jecala je. Okrenula se i ugleda¬la još jednog čovjeka. »Zašto plačeš?« pitao je. »Tražiš li koga?« Pomislila je da je to zacijelo vrtlar. Možda on zna što je bilo s Isusom. »Molim vas, gospo¬dine«, rekla je, »ako ste vi uzeli njegovo tijelo, samo mi recite gdje je da mogu otići po njega.« »Marijo!« čula je glas koji je vrlo dobro poznavala. »Učitelju!« rekla je zgranuto i pružila ruke »Još me ne dodirnuti jer tek moram otići kući k svome Ocu. Nego idi i reci drugima da si me vidjela«, rekao je Isus. I odmah je pohitala natrag naći učenike i priopćiti im vijesti.

     

    Preuzeto iz knjige "Najljepše biblijske priče" autor: A. Adeney objavljeno uz dozvolu izdavača Mozaik knjiga d.o.o.

      

    https://www.trudno
    ca.net/tekst.php?id=194&Uskrsna_dje%C4%8Dja_pri%C4%8Da



     

     

     

  • 31.03.2012. 15:24h

    Član iridaMerlin42

    Uskrsna priča

     

    https://www.hrskole.com/portal.php?&IDzup=&IDsk=1&IDrad=293&VarC=95  

     

     

    Autor: Štrukelj Vanja , OŠ Nedelišće

     

    Bila jednom jedna obitelj Poznanić iz Marakovca. Nikad nisu slavili Uskrs jer nisu vjerovali u Isusa Krista, ali ove godine dogodilo im se nešto jako jako neobično.

    Sve je počelo na VELIKU SUBOTU kad je mali Sandi dobio neko pismo od Uskrsnog zeca. Pisalo je:"Dragi Sandi! Pozivam te da danas u ponoć dodeš u Zečji grad." On uopće nije imao pojma gdje je taj Zečji grad i nije se spremao. Do kraja dana tako nešto mu se nije dogodilo. Točno u ponoć dode jedan mali zeko u Sandiovu sobu i reče mu:"Podi sa mnom i dogodit će ti se nešto vrlo neobično." I pode Sandi s njim. Išli su na vremensko putovanje i to u daleku prošlost. Sandi je samo blijedo gledao. Otišli su u Betlehem i vidjeli kako se Isus rodio. Preskočili su vrijeme sve do Isusovog sudenja. Malui Sandi je plakao kad su njega nepravedno osudili na smrt. Sandi kad je vidio kako su ga nepravedno bićevali odmah je poćeo plakati kao i kad su ga razapeli na križ. Opet su otišli malo dalje i vidjeli kako je Isus uskrsnuo i sišao s neba.

    Kad je mali Sandi došao kući nestrpljivo je čekao da se svi probude i da im ispriča ono sve što je kroz tu jednu neobičnu noć doživio.

    Kad je svanulo jutro Sandi je sve ispričao svojoj obitelji, a oni mu to nisu vjerovali. Sandi je zbog toga bio jako žalostan i otišao u svoju sobu. Na krevetu je vidio ono pismo što mu je napisao i poslao Uskrsni zec. Odmah je odjurio dolje i to pokazao svojim roditeljima koji su znali da Sandi ne zna pisati i povjerovali su mu taj dogadaj.

    I od tog dogadaja obitelj Poznanić vjerovala je u Isusa i proslavila najljepši Uskrs koji su ikad slavili.

     

     

  • 31.03.2012. 16:14h

    Član srceMerlin4

    Molim ovaj članak, prvenstveno zbog priča u komentarima u naš izbor. copy za uspomenu od tebe i dar mojim potomcima za Blagdan. hvala.

  • 31.03.2012. 16:30h

    Član srceMerlin4

    Irida šteta da nisi dala kao poseban članak. morala sam kopirati pa prebacivati u Word, a razmaci su ostali. zato su slikice super imam novi toner :) nekako ću već urediti tako, da bude jedan za drugim.

  • 31.03.2012. 16:34h

    Član kazukihrcMerlin3

    Danas podignem na pošti preporučenu pošiljku za koju me čekala obavijest u kasliću, već na na poštanskom šalteru vidim da je koverta od banke - pomislim: evo ga "čestitka" za Uskrs (!) - otvorim i nađem iznenađenje - nudi mi banka nagodbu, ako im do 15.04. platim glavnicu, otpisuju mi sve kamate (koje nisu male) - obzirom da sam opet bez posla - ovo je ipak ispala prava čestitka i prava Uskrsna priča - jer su kamate rasle u nebo, zbog nemogućnosti plaćanja - uz rođenje moje druge kćeri, ja doista imam pravu Uskrsnu priču - jer su me  i nazvali za neki posao za koji idem slijedeći tjedan na razgovor - obzirom da na milion zamolbi nitko ni ne odgovara, ovaj poziv je ravan čudu - a još je tjedan dana do Uskrsa, možda se moja priča još proširi. 

  • 26.03.2014. 18:17h

    Član ljubicaMerlin4

    Imam ja Uskrsnu priču.  Od nje steglo bi se srce svakome tko smatra da ga ima, potekle bi suze...zato ju neću ispričati - previše je osobna, i jer još uvijek svijet je besčutno mjesto puno predrasuda i osuda, i to ponajviše od krščana- vjernika....

    svaka moja kritika na temu vjere i biblije, nije kritika na to tko će što i u što vjerovati, nije upučena ni jednom ljudskom biću, već na nerazborite činjenice koje su postale zakoni, i to po meni besmisleni, samo da stvaraju razdor među ljudima a moćnicima daju vlast nad narodom.

      Kad gledam svijet sa punom odgovornošću ovdje pred svima izjavljujem da sam veći krščanin od mnogih koji mašu biblijom a ne žive po njoj i ližu oltare.

    zato samo jedna rečenica.... uskrsnula sam tog Uskrsa jer sam vjerovala, digla se  praktički iz mrtvih... zahvaljivala sam Bogu na pomoći i zahvaljivat ću dok živim.

    nadam se da ovo neće opet podići buru i nikoga uvrijediti

    pozdrav

  • 26.03.2014. 19:12h

    Član bibMerlin3

    Ljubice.... šteta što nećemo ovdje čitati tvoju priču, s jedne strane gledano.... a s druge strane.... tako je kako kažeš....

    šteta što neke priče ne ugledaju svjetlo dana tj, magicusa, jer trenutno portal i nije baš u fazi koja motivira za pisanje priča (barem je takav moj osjećaj, iako bih svakodnevno mogla napisati barem jednu pričicu, ali eto....) valjda je prolazna faza.... :)

  • 26.03.2014. 19:18h

    Član ljubicaMerlin4

    bib volim reći sve ima svoje vrijeme i mjesto i ništa nije bez razloga

    i da svatko ima svojih priča koje ostaju neispisane, bile one tužne ili lijepe

    prihvatimo to tak kak je, važno da smo tu i živi :-)

  • 26.03.2014. 19:27h

    Član bibMerlin3

    i to što kažeš :))))

SADRŽAJ UPISAO

Član iridaMerlin42 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana irida dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝

Napiši nešto, ostavi trag

Napiši nešto, ostavi trag
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba
MAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinu

DUHOVNOST U LISTOPADU...

LISTOPAD...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član iridairida

    je, je i što je bliža kraju, sve je čudnija...

    25.10.2025. 01:42h
  • Član med.mlijekomed.mlijeko

    bome je čudna, godina preobrazbe

    24.10.2025. 19:33h
  • Član iridairida

    i tako...već je listopad...lete dani...'ajde da nekako preturimo preko glave još ova 3 mj. ove čudne godine..❤

    01.10.2025. 11:03h
  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    L. O. ( lijep otpozdrav).

    19.09.2025. 11:02h
  • Član vanessavanessa

    ✿ *L.p

    31.08.2025. 17:08h
  • Član bglavacbglavac

    Kišica pada, zrak je svježi što dalje od problema bježi. Dragi magicusi uživajte u ovom danu. Lp

    22.08.2025. 08:03h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi, sretnu nedjelju vam želim. Lp

    13.07.2025. 06:58h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

‹Moj Uskrs u Budimpešti - podižem članak iz 2009.g. zato jer je opet ekonomska kriza Imam vrtoglavicu od ove korone›