Kamen živi u našim očima dok pogledom milujemu kameniti krajolik, oživi dok gledamo monumentalne kamene skulpture, dok se saginjemo da skupimo oblutke, koje ćemo možda oslikati, a možda samo složiti u staklenu zdjelu kao kolekciju rijetkih boja i oblika.

Kamen oživi kad njime oivičimo cvjetne gredice.

Zar bi ijedan kipar mogao udahnuti kamenu život da kamen nije već živ i govori samo onima koji ga razumiju.

Čudesno je kako umjetnik vidi lik i figuru koju kani isklesati u sirovoj gromadi uzetoj iz prirode.

Možda baš kamen simbolizira ono što napravimo od svog života, u nemogućim uvjetima.