Ne želim govoriti pro i kontra vegetarijanstva, meni je to stvar izbora, ali želim malo o vegetarijancima koji gorljivo, često na vrlo agresivan način žele preobratiti cijeli svijet na vegetarijanstvo. Veliki dio njih to radi u ime zaštite životinja, a meni su i biljke žive i svet mi je svaki oblik života.

Ljudi koji fanatično zastupaju svoje ideje i spremni su čak i ubiti drugo ljudsko biće da bi zaštitili životinje pomalo plaše, jer je to bolesno. Vegetarijanci se ponašaju k'o sljedbenici nekog kulta, poput nekih misionara ili Jehovinih svjedoka preobraćaju svakoga tko ih želi slušati. Često se žale da zbog vegetarijanstva gube prijatelje, da ih nitko ne razumije, što nije istina.

Prijatelje gube zato što ne znaju više o ničem drugom razgovarati, nego samo o vegetarijanstvu, to čak i nisu razgovori, oni i svojim prijateljima drže predavanja ili "propovijedi" o vegetarijanstvu, a nerijetko otvoreno izražavaju gađenje na hranu na tanjurima njihovih prijatelja iako su se ovi prijateljski potrudili za njih spremiti nešto vegetarijansko.

S druge strane u protekloj godini na tržištu je buklnula eksplozija vegetarijanskih proizvoda nalik mesnim proizvodima i čak sa istim nazivima samo sa prefiksom vege ili vegetarijanski/a. Nabrojat ću neke: Veganski odrezak (seitan), Razne vrste veganskih ili vegetarijanski kobasica i salama, vegetarijanski i veganski burgeri, vege paštete (namazi), sojin sir (tofu), čak i vegetarijanski kulen.

E sada, ako im se meso toliko gadi koliko pokazuju, čemu veganski i vegetarijanski proizvodi nalik na mesne proizvode i čak se i reklamiraju kao kobasice, salame, odresci, burgeri itd.

Europska unija i problem vegetarijanskog hamburgera

Europski parlament odlučuje o tome smiju li se namirnice koje ne sadrže meso nazivati „burgerima“ ili „kobasicama“.

Naravno političari imaju svoje razloge za bavljenje ovom temom, a mene više zanima što se vegetarijancima motalo po glavi dok su kreirali ove i slične proizvode.

Poznata je krilatica da čovjek jede prvo očima i da je ljudska vrsta jedina razvila gastronomiju, kuhanje, pečenje, pohanje i ukrašavanje hrane.

Mislim da su slike mesnih proizvoda još uvijek žive u glavama i najzakletijih vegetarijanaca i da ih te slike iz glave često dovode u iskušenje. Da izbjegnu to mučenje odlučili su zavarati vlastiti mozak namirnicama nalik onima iz kolektivnog pamćenja ljudske vrste, jer hranidbeni lanac je takav kakav jest.

Ako vegetarijanski mozak pamti meso, želi meso, napravi vjernu kopiju i zavaraj mozak...