Priroda živi svojim ritmom: nebo se plavi, trava zeleni, proljetnice se otvaraju suncu, drveće diže svoje rascvjetane grane u nebo.
Samo čovjek neurotično posrće između svojih želja, potreba i mogućnosti.
Hoće li civilizaciju, hoće li čovjeka osvijestiti korona ili išta drugo?
Funkcionirati svaki dan u obitelji, na poslu, u društvu, među prijateljima, u partnerskom odnosu može ponekad biti vrlo težak zadatak.
Osjećaj skakanja iz uloge u ulogu postaje veliki pritisak, ako smo razapeti između tuđih očekivanja i vlastitih želja.
Kako je tek u izvanrednim situacijama?
Kad osvijestimo da smo savršeni i cjeloviti, nestaju uloge, nestaje napor i dolazi savršen osjećaj potpunosti u svakoj prilici i na svakom mjestu.
...Pa i u vrijeme korone...
bglavac
