Još uvijek rudarim po meandrima naše ogromne arhive, ali naišla sam na tehnički problem koji mi moram naš programer riješiti, pa dok čekam da napišem nešto...

Radim svakodnevne stvari, završila i poslala fakture za rujan, platila našeg knjigovođu, odrađujem uredničku tlaku, odgovorila na redakcijsku poštu, radim na telefonu, između poziva smišljam neki zdrav 15 - minutni ručak, odgovaram na javljanja svoje djece, ma pravi sam multitasker...

Ionako su mi djeca dok su odrastala govorila da najbolje kuham kad kuham nabrzaka...

Zvučna kulisa su mi neprekidne vijesti, jer ovaj naš svijet ne ide u dobrom smjeru, a zbog mog posla moram biti u tijeku i čuti i ono prešućeno...

Ovu sliku neobične nesreće mi je poslalo jedno od moje djece...

Građani ugroženi od onih koji im trebaju pomagati i štititi ih......Hitna grunula ženu u renou a policija hitnu...

Moje drugo dijete mi javlja da je jedna od mojih unučica dobila poziv u ansambl ORAŠARA  za sve ovogodišnje predstave, što me silno razveselilo...🧡

Moje treće dijete mi samo šalje najnoviju sliku moje najmlađe unučice, to su čarolije digitalnog svijeta, svaki dan njezinog odrastanja je ovjekovječen u foto dnevniku...🧡

Sve više mojih klijenata žale da opet imaju koronu...

Udarna domaća vijest je rasprava o tome hoće li biti kolinja u vrijeme pomora svinja svinjskom kugom...

Idem se sada vratiti mom POVRATKU U PROŠLOST, da barem imam neki vremenski stroj...

Naime, unatoč napretku umjetne inteligencije, svaki prilog moram otvoriti i pregledati prije eventualnog brisanja, a to je tek prvi krug...

Ovo je k'o u DANTEOVOM PAKLU...