“Mislim, dakle postojim“ (Cogito ergo sum),  izreka francuskoga filozofa René Descartesa u sjeni umjetne inteligencije će prije ili kasnije morati biti preispitana.

Umjetna inteligencija stvara umjetnost, kažu, bolje od ljudi, a i sama umjetnost jest umjetni odmak od stvarnosti, pa nekako i idu zajedno.

Kanone umjetnosti su uspostavili ljudi, za ljude i njihova djela, a tko će ocjenjivati i procjenjivati novovremmene kulturne novotvorine?

Umjetna inteligencija može znati sve ljudske riječi, sve izreke i citate, sve postojeće što je napisano, no, može li smišljati neke svoje riječi za neko neopisivo i do sada još neopisano iskustvo.

Ili će to biti samo još jedan "Novi Babilon.?"