Moji koraci kroz jutarnju rosu, ukrašenu sunčevim sjajem, ne čuju se u tišini šume..Kao da koračam po tepihu sačinjenom od tisuću zlatnih  perli..

Zasada koračam sama..tek poneki cvrkut ptice, i šušanj neke malene životinje u lišću, odaje, da sve odiše životom..

Ljudi su u svojim snovima..I toplim posteljama..Razmišljam ponekad, kako izgledaju dok spavaju..prepušteno..nevino..svatko od nas , kada sklopi oči, ne razmišlja, hoće li ih opet otvoriti, ili ne..

O tome i ne treba razmišljati.. Ali treba ponekad, prije sna, makar pomisliti, koliko smo zapravo, bogati?

Bogatstvo, koje zapravo jedino i možemo uvijek ponijeti sa sobom, je, svaki sveti trenutak, kada se otisneš na pučinu, daleko od sebe, da bi, uranjajući u potrebe drugih, k sebi se opet vratio..

A drugi su često, makar okruženi izobiljem, često gladni i žedni, baš one male mrve ljubavi, koju jedino posjeduješ, koja ih oplemenjuje, i čini ih opet mekim, koja ih uči malim radostima u životu..

Ali..prvo moramo proći hrabro, baš kao što rekoh, kroz pustinje i prašume vlastitih igara sa samima sobom.. Koliko toga u nama postoji, što trebamo raskrčiti, uzeti mačetu, i probiti put do onog pravog srca u nama, koje, okruženo trnjem, kao obranom, strahuje od ponovnog otvaranja?

Koliko strpljenja i volje treba, da bi priznali sebi svoje pogreške, i tako otvorili novu stranicu života?

Postoji jedna lijepa misao K.Džubrana:

"Neprijatelj mi reče, da zavolim svoga neprijatelja, a ja sam tada..zavolio sebe..."

Da.. prvi korak ka otkrivanju bogatstva u sebi, je baš to..Shvatiti, da za vlastite greške nije nitko kriv, osim nas samih.. I tada shvatimo, da smo stalno u ratu sa samima sobom.. Tada trebamo prestati..

Zaboraviti žalopojke i samookrivljavanje.. oprostiti svom neprijatelju u sebi, i završiti bitku..

Rame uz rame sa sobom, koračati ispunjen i bogat iznutra..

Kaže Momo kapor : "Na sebi nosim, ono što imam.

                               u sebi nosim, ono što volim."

A u sebi, možemo, kad smo pomireni sa sobom, voljeti cijeli svemir, i još bi stalo u nas..

I evo, za kraj, predivna misao Majke Tereze.. Trebamo nahraniti sve u potrebi, ali..sve počinje od vlastitog doma..Od nas, od naše duše..

Uživajmo u ovoj lijepoj nedjelji..