OSTANI SVOJ!

Kad stojiš u mraku zapamti:

Na drugoj strani čake te nada,

Milosrdan oltar obasjan svjelošću Tvoje plahe duše!...

Znaj da ne pripadaš tu,

Jer svjetlo je tvoj pravi dom;

Kad stojiš u mraku tebi se čini,

Kao da je tvoj jedini prijatelj snjegović,

Koji sada tako milo gleda u tebe,

S klupe na koje ga je postavila neka nježna,

Ljudska ruka,

Mnoga prijatelja koji te čeka na drugoj strani.

Da ,Ja to znam, tebi se čini,

Kao da čitav svjet oko tebe tone,

U san bez snova,

Jer i ja sam stajao u mraku,

Upravo na onom mjestu,

Na koje ga je gurnula hladna ruka čovjeka,

U čijim grudima kameno srce vlada;

Kad se tama spusti među ljude,

Ti se pitaš zašto je svjetlost tako slaba,

Iako ljudi tako grozničavo pale svijeće?...

Zašto je nebo tako vlažno i crno,

Kao rosna mahovina na bezimenu grobu,

Iako ljudi tako grozničavo pale svijeće?...

Zašto šutljiva tama guši tihi jecaj slobode,

Iako ljudi pjevaje ode slobodi?...

Znam da ti nije lako,

Jer i ti,kao i mnogi čovjek,

Za hladni sustav,

Tek si mjesečeva sjena;

Kad kroz šutljiv mrak,

Poseže vjetar noseći na svojim nježnim leđima Tvoju suzu,

Ostani svoj!...

Ostani svoja!...

Ostani čovjek!...

Iz mraka,

Izaći ćeš na svjetlost,

Kao pobjednik!

©Walter William Safar