PROTIV SVIH STRUJA

 

Želite me dragi gospodine bankaru,

Gurnuti u divlju rijeku ,

Da plivam niz struju,

Ali ja sam vam čudna divljač,

Lovče moj,

Oduvijek plivam protiv svih struja;

Kad se digne smrt iz svoje sudačke stolice,

Da je ljubi samoća,

Jutro će krenuti,poput nekog hodočasnika,

U susret novom danu,

U srcu građevine od mramora i pozlate,

Oriti će se pjesma u čast gospodina bankara,

Što u svojem svilenom carstvu plete mrežu,

Da u nju lovi neoprezne ljude;

Gospodin bankar vrlo je lukav lovac,

On zna sve putene putove ovog svijeta,

I uvijek će pustiti druge da trče ispred njega,

Jer vrlo dobro zna da je svaki put za pakao,

Popločen zlatom;

Da,gospodine bankaru,

Da, i vi gospodine lovče,

Koji bez imalo stida i grižnje savjesti otkidate krila anđelima,

Kao nekim dosadnim muhama,

Da ih bacite u divlju rijeku života,

Da plutaju niz struju,kao vaši preparirani trofeji.

U mramornom dvoru opet počinje igra na život i smrt,

Miris parfema mješa se sa vonjem znoja,

Što iz pora usoljen curi,

Da riba bolje cvrči na vatri strašne pohlepe,

Kad se zvrk života zavrti,

Ja znam gospodine bankaru,

Da ćete vi stajati iznad kao glavni krupije,

Vidim u vašim očima sjaj,

Ne,gospodine bankaru,

Nije to svjetlo sretno oko,

To je groznica lovca na trofeje!

Ja bih rado vaše ljudske suze iz tame izmamio,

Svu vlast i pohlepu duboko u zemlju zakopao,

Mrtve bih osjećaje iz zemlje iskopao,

Ali vi i dalje gledate u mene kao u nekog kapitalca,

Ja se ipak nedam!... Da,gospodine lovče,možda jesam prljav,

Odbačen od malenih i velikih riba,

Koje uvijek plivaju niz struju,

Ipak, u meni ima prkosa,

Jer ja sam nepotkupljivi svjedok u divljoj rijeci života,

Koji će uvijek plivati protiv svih struja!

 

©Walter William Safar