KAMP GOZD - 2008, Gozd Martuljek, Julijske Alpe, Slovenija
U kraljevstvu patuljaka ili "Patuljkovoj državi / Palčkova dežela", ili
"V kraljestvu škratov", tu je uz Sonju Kopinc prisutna i Janja Pokleka,
naša martuljška riječna vila.
U "Patuljkovoj državi" na rubu livade jasa uza sami kamp u šumici, odvija se program za djecu. Dok roditelji prate program i slušaju predavače od 10-12 i 16-18 sati, Sonja i Janja igraju se i rade s djecom.
A kako se to odvija, pogledaje iz priloženih fotografija:
Izložba dječjih radova u "Patuljkovoj državi" obešenih o stablo. Naša draga Štrumfeta i riječna vila Janja, strogo pazi da na poleđini slike budu kvačice, tako se slike vješaju o koru stabla. Bez eksera, jer to je poznato da "buba drvo!" Drvo onda pati i plače, a šuma potom roni gorke suze i svi plaču... Toga u "Patuljkovoj državi" nema niti se dešava. Svi su veseli i dobro se osjećaju, nema plakanja a ni suza među djecom... Naša Sonja i Janja to dobro znaju, a tako i djeca...
Djeca izrađuju skulpture od gline ili krušnog brašna. Oni to rade na oba načina i iskušavaju svoje umijeće....Kad sam ja bio mali znao sam ljepiti neke stvari s krušnim brašnom, i to može lako zamijeniti pravo ljepilo... Civilizacija s napretkom tehnike uznapredovala, pa brašno koriste samo za kruh ili gibanice, a ljepi se raznim ljepilima.... Volimo svi a tako i djeca "Patuljkove države", svakako i ja, kad nam kruh premažu čokolinom ili pravom kuhanom čokoladom, postave na stol tortu ili tek pečene i vruće razne kolače... Mljac, mljac, sve mi to smažemo u slast i mast... Ha-ha, ha-ha, ho-ho, ha, ha... Prisjetio sam se i kada su djevojčice svaki put nakon obroka pitale: - A gdje je desert!?, - A, desert!? A ja bih odgovorio: - Kruha imate, donest ću vam teglu đema i mažite si!
- Netko će me ubiti, ili djeca, ili djevojčice a moguće i Organizacioni odbor kampa Gozd... Ha-ha, ho-ho, ha, ha, ha...
Bojanje skulptura je mnogo lakše. Koju godinicu ranije po golom tijelu se probalo bojat, i bilo je uspješno od strane jedne umjetnice tog načina umjetničkog izražaja... Trebalo bi vježbati i učiti se bojati lice za karneval ili neke druge fešte. Tako unatrag desetak godina na jednom performansu u prigodi EX-TEMOPRA Mandrać u Voloskom pokraj Opatije, ja i Alenka Zorman bojali smo se po tijelu. Bilo je tu i temper laka, pa je bilo to teško skinuti sa tijela... Za tijelo čime i kako se bojat, nadam se da će nas podučiti naša draga Janja...Ah, kako bi volio da me ona poboji po licu, da me nauči tu tehniku slikanja, - nadam se do godine na kampu, a tako i djecu...
Bojanje po asfaltu je ko u priči, i sve se odvijalo uz "trim stazu", van "Patuljkove države". Vidite li na fotografiji pokušaj izrade bojom prekrasne mandale, a tako i drugih uradaka... Zasigurno naši uratci, radovi naše djece, su identični ako ne i bolji od onih iz Damanhura. Svaka čast mladim umjetnicima, a tako i Sonji i Janji na značajnoj poduci... Ako ne sad, doznat ćemo to za koju godinu, jer čvrsto vjerujem u našu djecu da su na dobrom putu... Svake godine iziskribarem po jedno dijete, uz nagovještaj da je božanska iskra prodrla u
mlado tijelo, a po inkarnacijama staru dušu...
Toliko iz "Patuljkove države" od Janje i Bore.
Pozdrav dragoj dječici "Patuljkove države", Sonji i riječnoj vili Janji.
Borivoj
Fotografija: Janja Pokleka
------------------------------------------------
--- On Mon, 9/15/08, Janja Pokleka <danijela.pokleka@guest.arnes.si> wrote:
From: Janja Pokleka <danijela.pokleka@guest.arnes.si>
Subject: Tretji pakek-nova vibracija (2.deo)
To: borivojbukva@yahoo.com
Date: Monday, September 15, 2008, 6:16 PM
Jos jedan…..pa i jos treci, poslednji zagrljaj iz kisopadastega i mrzlega Velenja,
Samo da znate, da nam trebate poslati malo vasega divnega rijeskega sunca i klime……
Janja
irida
bglavac
