Ateist u šumi

Ateist je šetao šumom:

- Kako je veličanstveno  drveće!

- Kako su moćne ove rijeke!

- Kako su divne životinje!

reče u sebi. 

Dok je šetao pored rijeke, začulo se šuštanje u žbunju iza njega.

Okrenuo se i ugledao ogromnog grizlija od 2m kako juri prema njemu.

Potrčao je stazom koliko ga noge nose. Opet pogleda preko ramena i vidje da ga medvjed sustiže. 

Pogleda opet preko ramena a medvjed je bio sve bliže i bliže.

Saplete se i pade na zemlju.

Pokuša da ustane  ali vide da je medvjed iznad njega i pruža se da ga dohvati lijevom šapom a desnom  podignutom da ga udari. 

U tom trenutku ateist uskliknu :

O Bože ! 

- Vrijeme se zaustavi.

- Medvjed se ukoči!

- Tišina zavlada šumom..

Čovjek bi osvijetljen nekom blistavom svijetlošću a sa neba se začu glas:

- Ti poričeš moje postojanje sve ove godine, učiš druge da ja ne postojim;

čak i stvaranje svijeta pripisuješ nekom kozmičkom slučaju.

- Da li od mene očekuješ da ti sada pomognem u ovoj nevolji? 

- Je li od sada treba da te računam kao vjernika? 

Ateist pogleda direktno u svijetlost i reče:

- Bilo bi licemjerno s moje strane da sad iznenada zahtijevam od tebe da me tretiraš kao kršćana,

ali možda bi mogao da medvjeda učiniš kršćaninom? 

- U redu! reče glas.

Svijetlo nestade. Zvuci u šumi ponovo oživješe. A medvjed spusti svoju desnu šapu,

prinese je lijevoj, pogne glavu kao u molitvi i reče: 

"Bože blagoslovi ovu hranu koju mi pružaš danas kroz našeg gospoda Isusa Krista , Amen!"