O podrijetlu Boškovićevom I njegovom engleskom iskustvu

Zlatan Gavrilović Kovač

Niti od jednog velikog nam sina Hrvatskog naroda nije sačuvana tolika I tako zanimljiva korespodencija kao što nam je od našega Rudžera Boškovića. Nešto poradi njegovih brojnih osobnih kontakata sa osobama od europske znanosti, učene knjige, diplomacije, Crkve I Dvora sve tamo od Rima, Milana, Beča pa do Pariza, Londona, Petrograda I dalekog nam Carigrada, a nešto poradi njegova svestrana zanimanja ne samo za strogo znanstvene probleme europske znanosti nego I poradi njegova zanimanja za posve moderna I svjetovna zbivanja, ono je desetak tisuća njegovih pisama koja su do nas došla jedna od najbogatijih korespodencija u Europi 18 stoljeća. U toj se bogatoj korespodenciji odrazuju različne strane njegova života ali I života njegova vremene I njegova Grada tako da ona nije važna samo poradi našega Boškovića samog. Mnoga njegova pisma koja nijesu određena za javnost I koja su višeput I štonoriječ posve intimna najpouzdaniji su izvori za povijest Dubrovnika a I za njegove odnose sa stranim svijetom kako na Mediteranu,dalekom Istoku tako I dalekom Zapadu.

Mi ćemo danas u ovom predavanju o našemu Boskoviću, pored svega ostalog izreći ponekoju riječ o književnom radu Miss Ellis Cornelia Knight koja nam je ostavila o Boškoviću više podataka no ma koji drugi engleski I bilo koji drugi književnik. I poradi svega toga ona zaslužuje da se ovdje spomene jer je rijetko koji stranac u njezino doba s toliko oduševljenja I simpatijama govorio o Hrvatima, napose o Dubrovčanima.

No najprije kažimo ponešto o suvremenoj recepciji ovog Dubrovčanina. Ako kritički pogledamo suvremena enciklopedijska izdanja objavljena na engleskom jeziku u posljednjih tridesetak godina o učenim ljudima europske znanosti 18 stoljeća onda mi vidimo da nam se ime našega sina rijetko ili gotovo nikako ne spominje. Tako ime našega Rudžera se ne spominje niti u enciklopedijskim izdanjima kao sto su The Concise Encyclophedia of Western philosophy and philosophers koju je uredio izvjesni J.O. Urmson izdane u Londonu 1960 godine, niti u riječniku A Dictionary of philosophy kojeg je uredio Thomas Montner izdane u Oxfordu 1996 godine niti u nekijem enciklopedijskim izdanjima kao što su Wagnalls New Enciclopedia izdane u New Yorku 1971 godine. S druge nam pak strane niti ruskije izvori ništa bolju sliku ne daju tako da se ime našega najboljeg muža ne spominje niti u uticajnoj Povijesti filozofije na ruskom jeziku u redakciji Aleksandrova, Bihovskog, Mitina I Judina, a valja nam takoder spomenuti, niti u predavanjima iz povijesti filozofije iz 1805/6 I Povijesti filozofije Wilhelma Hegela, a niti također u utjecajnoj Rusellovoj Povijesti zapadne filozofije iz 1946 godine u kojoj ima Russel riječi više I za Bogumile ali ne I za našega nam Boškovića.

U Multibiografiji o Jezuitima izdane u Parizu 1991 godine a prevedene na engleski u Londonu 1995 godine Jean Laconture spominje Boškovića tek posve nakratko u poglavlju o Teliardu de Shardenu u smislu da paleontologija za razliku od astronomije, matematike ili kartografije nije bila jezuitska specijalnost te da Telijard u neku ruku štonoriječ nije dotakao tu briljantnu galaksiju izuzetnih učenih ljudi kakvi su bili Kristofus Klasius, Atanasius Kirser ili otac Ruđer Bošković. I konačno, spomenimo I uticajnog Johna Gribbina koji je objavio rad pod naslovom Science, A History 1543-2001 izdan u Londonu 2002 godine koji je imao velike ambicije prezentirati sve bitne razvojne tendencije zapadne europske znanosti od Renesanse do danas, također niti jednim jedinim izrijekom ne spominje ime velikog nam muža mada je naš Rudžer učenima danas poznat kao onaj koji je zajedno sa svojim prijateljem Marinom Sorkočevićem šečući po Rijeci Dubrovačkoj došao na misao o mogućnosti sinteze Leibnizove I Newtonove koncepcije strukture materije što nam sve jasno pokazuje da je Ragusa prije mnogo stoljeća bila na visini tadanje aktualne europske filozofske I prirodoznantvene problematike.

I ne samo to nego nam se, što je još I teže, danas, s druge pak strane, oduzimlje I ime I istinsko podrijetlo našem Hrvatu. Tako u oxfordskom Riječniku filozofije, Oxford dictionary of philosophy, kojeg je uredio izvjesni Simon Blackburn štampana u Oxfordu 1996 godine stoji zapisano: “Boškovic Rudžer Jozef 1711-1787, jezuit, matematičar I znanstvenik. Rođen je u Dubrovniku od srbijanskih I italijanskih roditelja, Rudžer Josip Bošković bio je obrazovan u Rimu I postade profesor matematike na Colegium Romanum 1740 godine.” Da naš Rudžer nije nikakav Istočnjak a još manje Talijan prema svom podrijetlu to je posvema jasno učenima ljudima danas, a da je tome tako govori I ogranak dubrovačke porodice Bošković koja I danas postoji u Dubrovniku I koja je svagda bila ništa drugo doli Hrvatskoga roda I časti. Da je do ove zbrke I pomutnje došlo od ranije možda je razlog tome treće dvojezično divot izdanje s paralelnim engleskim prijevodom Boškovićeve Teorije Prirodne Filozofije štampanim u Londonu 1922 godine kada je srbijanski filozof Branislav Petronijević zajedno sa Nikolajem Velimirovićem, budućim vladikom Nikolajem pripremio za štampu prevod Boškovićeve Teorije. Naime imade pet izdanja ova Teorije. Prvo izdanje štampano je u Beču 1758 godine, Drugo u Veneciji 1763, Treće kako rekosmo u Londonu 1922 , Četvrto izdanje na engleskom jeziku u Americi 1966 I konačno Peto izdanje, takoder dvojezično latinsko-hrvatsko, u Zagrebu 1974 godine I činije nam se da je ovo posljednje I najbolje.

Pored bogate literature o životu I djelu Rudžera nam Boškovića još smo mi daleko od toga da imademo potpunu I definitivnu njegovu biografiju. Građa još nije prikupljena, dobar dio njegove korespodencije još je razasut svojekako po stranijem knjižnicama, privatnim zbirkama, a mnogi dragocijeni podaci razbacani su svojekako u raznijem književnijem djelima, memoarima I pismima velikijeh ljudi svih narodnosti s kojima je Bošković dolazio u dodir. To osobito vrijedi za njegov boravak u Engleskoj gdje je proveo sedam mjeseci, od svibnja 24. do 20 prosinca 1760 godine. U svojim pismima iz Engleskog perioda Bošković priča o engleskom životu I običajima, o engleskom jeziku kojeg uči sa svojim domaćinom, đenoveskim ministrom Agenom, spominje osobito razlike izmedu izgovora I ortografije te opisuje engleski način izgovaranja latinskijeh riječi. Zatim govori o sudstvu I pravdi, o ratnoj mornarici, o društvenijem zabavama I teatru u Oxfordu I Tunbriđu, o londonskoj klimi I magli, o modi I vlasuljama, o engleskijem ženami , o njihovoj obrazovanosti, samostalnosti I čestitosti. Na primjer, on piše o londonskom Spomeniku, The Monument koji je podignut na spomen požara iz 1666. Zanimljivo je međutijem, da ne primjećuje da se u natpisu na Spomeniku okrivljuju isusovci, ali zamjerava nezgrapnosti latinskog teksta. U Kembriđu stigaše 5 studenog, Guy Fawkes Night, kada se u Čitavoj Engleskoj slavi uspomena na neuspjeh lagumske urote,Gunpowder plot 1605 godine, za koju su se katolici smatrali odgovornima. Našemu je Boškoviću bila neugodna ta “ gran festa per conto della liberazione del timor di diventar cattolici” I kao isusovac bojaše se da ne bude imao neprilika, ali u Kembriđu mu “odmah iskazaše svaku pažnju”. Osim Londona, Kembriđa I Oksforda Bošković posjećuje zvjezdarnicu u Griniču I opisuje tamošnje ulice, posjećuje rodnu kuću pjesnika Aleksandra Popea u Tvikenhamu. Jednom drugom prilikom priča kako su na nekom sastanku engleskih isusovaca uzvanici “pili u zdravlje Dubrovnika I svih Dubrovčana”- “bebbero alla salute di Ragusa e di tutti I Ragusei” ,pismo je datirano 17.novembra 1760 godine. Bošković se također za svojega boravka u Engleskoj susreo sa pjesnikom Barettijem koji se proslavio svojim talijansko-engleskim riječnikom a usto je bio poznata osoba u krugu dr. Đonsona I koji je uređivao časopis La frusta lettteraria u kojem su se vodile I takve diskusije kao što je I ona da I na ostalim nebeskim tijelima , a ne samo na Zemlji, imade vjerojatno nekijeh vrsta razumnijeh bićami I da Zemlja prema mnogim pravovjernim astronomima “ među kojima ću spomenuti samo oca Rudža Boškovića, papinskog astronoma, ne pretpostavlja Ptolomejev sustav Kopernikovoj hipotezi, a kao krščani ti astronomi odgovaraju onima koji još uvijek vjeruju u Gedeonovu zapovijed I tvrde terra autem stat da Sveto Pismo govori prosječnoj inteligenciji ljudi, koji su svi ljudi ali nijesu svi Boškovići ,” I quali sono tutti uomini ma non sono tutti Boscovich”. U jedanaestom broju svog časopisa Baretti raspravlja o pedagoškom djelu, namjenjenom odgoju mladića i on kaže : učeni ljudi nisu sretni zato sto su učeni. Da bi čovjek bio sretan nije dovoljno znati da su Merkur i Mars planete manje od naše Zemlje i da se oko Saturna okreće lijepi krug mjeseca. "“Sve astronomsko znanje Boškovića i Bredlija lijepo je i dobro a služi da upravlja kormilom broda koji hrabro plovi ovim ili onim morem; ali…” I dalje, uz Boškovićevo ime Baretti tumači : “To je vjerojatno isusovac koji je dobro poznat u cijelom literarnom svijetu” Usput samo da napomenem da I sam Bošković upozoruje na opasnosti manjkavosti moderna naukovanja I naobrazovanosti te on u Posvetnoj Poslanici knezu I Bečkom Nadbiskupu I Kardinalu Kristoforu Grofu De Migazzi svoje Teorije Prirodne Filozofije piše: “Na vrhovnog Ravnatelja svetih tajni spada I ta briga da se u prvom poučavanju bezazlene mladeži koje svagda mora polaziti od proučavanja prirode, ne potkradu u nježne duše kriva I opasna načela koja bi mogla osjetno vjeru pokvariti ili je čak potpuno preokrenuti I iz temelja potkopati, što, nažalost vidimo da se nekako sudbinski zbiva svugdje u Europi, pa to zlo iz dana u dan sve više preotimlje maha tako da su ti mladići usisali neka primamljiva, ali u stvari vrlo opasna načela te izgleda da konačno tek onda nešto znaju kad su I samog Boga I premudrog Tvorca I Ravnatelja svijeta izagnali iz svoje duše.”

Naročito je zanimljiv Boškovićev susret u Londonu sa ruskim knezom Galicinom s kojim je razgovarao na nekom slavenskom jeziku: on kaže “ nostra lingua comune”. Bošković je naime Galicinu govorio hrvatski a ovaj ga je razumio te Bošković zakljucuje da su “della stessa nazione”.

U svojim engleskim susretima jedan je posebno značajan a to je susret Našega nam Rudžera sa Miss Ellis Cornelia Knight koja u svojoj Autobiografiji ostaviše o Boškoviću više podataka no ma koji drugi engleski književnik. Pored Boškovića ona je osobno poznavala Rajmunda Kunića, Marka Bruerovića I Antuna Sorga a zanimala se I za stariju dubrovačku književnost te je na engleski prevela jednu pjesmu Ignjata Đurdevića. Cornelia Knight bila je kći admirala Josepha Knighta. Već kao dijete dobila je izrsno obrazovanje I upoznala se sa engleskim velikanima onoga doba, dr. Johnsonom, Goldsmitom, Burkeom I Rejnoldsom. Nakon očeve smrti 1775 lutala je Francuskom, Italijom, Rimom I Napuljem krečući se u visokom društvu. Upoznala je tako Lady Hamilton I njenog joj muža Sir Vilijama Hamilton koji je u Napulju bio engleski poslanik. Poslije bitke kod Abukira pridružio im se tamo I Lord Nelson. Nakon smrti svoje majke 1799 Cornelia je prešla sasvim pod okrilje supruga Hamilton i 1800 vratila se s njima I s Lordom Nelsonom u Englesku. Dio je puta s njima putovala I napuljska kraljica Marija Karolina, kći Marije Terezije. Zanimljivo je da je čitavo društvo prevezla od Ankone do Trsta ruska eskadra koja se sastojala od tri fregate I jednog briga I kojom je zapovjedao “grof Vojnović, Dalmatinac”, Count Voinovic, a Dalmatian. Taj Vojnović koji je, piše ona, “prošle godine kod opsade Ankone vidio kako su Nijemci zlostavljali njegov narod I uništili njegovu Zastavu, zavjetovao se, da nikada neće stupiti na kopno, I toga se zavjeta pobožno drži, jer nije uzvratio kraljičin posjet.”

Za našega nam Boškovića Cornelia Knight kaže da je “bivši isusovac, Dalmatinac iz Dubrovnika koji je grad na glasu sa svojih književnika I učenjaka” da se kreće u “najboljem društvu” I da ga svi poštuju. Ona mu se divi kao matematičaru I astronomu ali I kao dobru latinskom pjesniku “ koji je poput mnogih drugih svojih zemljaka imao dar da velikom lakoćom ex tempore slaže latinske stihove”. Dva stiha iz njegova epigrama o planetama gdje se kaže da se Zemlja kreće između Marsa I Venere I kako je stoga prirodno da svijetom upravlja ljubav I rat, toliko su joj se svidjela da ih je prevela na engleski:

“Twixt Mars and Venus as this globe was hurled, Tis plain that love and war must rule the world.”

Pišući 1835 ona kaže da bi trebalo izmijeniti ili radije popraviti te stihove ovako: “ So Boscovich has sung, but now ‘tis plain - that fear of war and love of money reign.” ( Tako je pjevao Bošković, ali sad je prirodno da vlada strah od rata I ljubav za novcem)

U biografskim bilješkama kaže da je “Dubrovnik mala republika u Dalmaciji, na obalama Jadrana, slavna po radinosti svojih stanovnika I po jedinstvenosti svog političkog položaja” I zatim nastavljaše:

“Još nikada nisam upoznala Dubrovčanina koji ne bi bio nadaren I učen ( who did not possess genius and learning). Ona konačno o našemu ocu Boškoviću I presvetom sinu hrvatskoga roda dodaje: “Bio je intiman s mnogima od prvih porodica Francuske, ali nikada ulizica. U odmakloj dobi odlučio je da posjeti svoj zavičaj I da obiđe majku koja je još bila na životu I u dobru zdravlju… Konačno je podjetinjio ali srećom je umro prije francuske revolucije koja bi ga bila lišila mnogih udobnosti.”

Hvala!