ZLATNE POLUGE NARODNE BANKE JUGOSLAVIJE

Ja nisam bio nikakav Premijer niti ću to biti. Ali je također istina da sam pratio zbivanja na tlu bivše Jugoslavije i to od vremena Premijerke Milke Planinc i Premijera Mikulića i Markovića. U sva ova tri slučaja Jugoslavija je stajala prilično ''loše'' i ta se situacija kretala od '' moratorija'' države do ''konvertibilnoga dinara'' gospodina Markovića koji je bio uvertira totalnom raspadu države. Zašto? Zato jer nisu znali izraziti ekvivalent novca u zlatu i zlatnim polugama i jer su vrijednost preljevali za financiranje rata u Bosni i na Kosovu. Odatle Miloševilovo stajalište da ''samo inflacija može spasiti Jugoslaviju''. Što vlada Markovića nije znala? Nije znala ovu formulu: ako pretpostavimo da svaki junit zlata cirkulira samo jedanput na godinu dana jednakost 1000000 tona željeza

a to znači daisti kvantitet socijalno potrebnog apstraktnog rada /recimo 100000000 ljudskih sati) je bio potreban da bi se proizveo respektabilan kvantitet željeza i zlata. Ako 1000000 funti reprezentira 1000 kilograma zlata onda u tome slučaju cijena jedne tone željeza je 1 funta i to je točni izraz jednakosti u vrijednosti između 1 tone željeza i 1 kilograma zlata. Ali ako preko papirnatoga novca 1000 kilograma zlata biva reprezentirano sa 2000000 funti umjesto 1000000 funti tada uzimajući jednakost svih stvari cijena željeza rasti će od 1 funte na 2 funte u striktnoj aplikaciji radne teorije vrijednosti. Ovu formulu vlada Jugoslavije nije znala a niti jedna druga vlada joj nije htjela dati tu formulu. Odatle se postavlja pitanje: što se dogodilo sa zlatnim polugama NBJ u doba sloma države. Ako je - pretpostavimo- sveukupno bogatstvo Jugoslavije bilo procijenjeno na 1 ili 2 trilijuna dolara onda je ono bilo reprezentirano zlatnim polugama u NBJ sa 1000 odnosno 2000 tona zlata. Ovo zlato kao KOVINA ima vrijednost od 15 do 30 miliona dolara. I ja sada pitam gdje je to zlato ako nam je poznato da je za razdiobu među novonastalim državama preostalo svega 46 tona što se držalo preostalom imovinom bivše države? To je sve pokradeno u najvećoj pljački koja se ikada dogodila a mi danas sumiramo rezultate vlastitih nastojanja. Ili možda netko misli drugačije? Što bi rekao Budimir Lončar, posljednji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, sahranjujući svoga dugogodišnjega prijatelja Antu Markovića: '' Dragi moj Ante, ovo nije zbogom nego doviđenja!''

zlatan gavrilović kovač