Ustala sam rano,pozivalo me tapkanje kiše..

one prekrasne kapi u proljetno jutro ...

miris zemlje mami da izađem bosa ......

otvaram vrata terase.....

nalazim se na ravnij liniji vremena...

znam da sve negdje počinje i završava...

ali se nisam nadala da ću biti..

jednom rukom na kiši a drugom na suncu...

granica je bila toliko jasna ...

da je izgledalo kao mašta ....

prestala sam disati....

oduševljenju nije bilo kraja ....

okrećem se prema sunčanoj strani...

kao da je vrijeme stalo ..

ne mogu se pomaknuti ...

nedaleko od mene uzdiže se duga ..

jasnih boja ,gusta,čarobno svjetlucava....

o Bože.....kao sve tajne da znam ...

ovo je tvoj poklon ...tvoja poruka ....

ovo je sve što treba da znam..

nekoliko koraka i u dugi sam ..

ali se nisam pomakla....

i još uvjek nisam udahnula....

koliko života sam trebala proživjeti...

da bi ovo doživjela...

čitav svemir se potrudio....

da bi me probudio.....