Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
926
OD 14.01.2018.PUTA
RANJENO DIJETE
Ponovo čujem ne i ponovo se borim,bunim i protivim. Čujem ti nisi dovoljno dobra, ti to ne možeš i sklupčana na krevetu se borim za malo pažnje,ljubavi. Od svakog otkidam dio, dio ljubavi,sreće,pažnje,naklonosti,al moja glad ne prestaje,sve je veća i veća. Trebam da me vide,primjete,trebam to. Zar ne vidite kako sam tužna? Plačem,to su prave suze,suze ranjenog djeteta. Dižem nos jer nisam dobila i okrećem se i odem, rušim stvari i ponovo sam ljuta i ponovo vičem da me briga i da nije niti bitno. Al onda ponovo sam tužna,jer navikla sam dobivati a ne gubiti,navikla sam doći do toga na ovaj ili onaj način. Kako netko može biti sebičan i ne igrati se samnom, kako me netko može odbijati?? Zar ne viditi da sam to ja,idalje sam to ja,al ja bi ljubavi,tako velika al opet tako mala. Možda mi je i dajete al dijete u meni je ne vidi na taj način,premaleno je da shvati da joj sada na taj način dajete ljubav...
bglavac
irida
