Sinoć su u mom gradu svirali Zagrebački solisti. Repertoar savršen. Mozart, Respighi, Grieg…..reći ćete …i…..kako je bilo?....bilo je izvrsno, užitak za dušu ali kako mene uvijek prati nekakvo čudo po koncertima tako je bilo i sinoć…

Krenula sam sama jer je moja kompanjonka za koncerte radila drugu smjenu. Kad krećem na koncerte klasične glazbe zapravo mi nitko i ne treba jer čim počne svirka stopim se sa glazbom i u tom trenutku za mene ne postoji nitko i ništa …..ja i glazbaJ)

Tako je bilo i sinoć. Nisu nego počeli prvi Mozartovi taktovi a ja čujem gdje netko iza mene uzdiše, mumlja, pjeva. I sad, bilo je samo pitanje dal da se okrenem ili ne. Odlučila sam se malo strpjeti jer možda čovjek samo uživa na svoj način. A onda u jednom trenutku čujem gdje čovjek šuška sa kesicom u ruci….šuška ko lud……šušššššš….šuššššššš. ma koji je ovo vrag, što li vadi iz kese, sendvič?bombone?,  i okrenem se da vidim tko li dolazi na koncert klasike za plastičnim kesama u ruci. Isuse Bože i Majko Božja…..iza mene sjedi Robinzon Crusoe glavom i bradom i lijeva rakijicu niz grlo………?????????........

Na glavi stupasta bijela kosa koja prekriva ramena, u kosi upleteni konopčići, lice vedro, dobroćudno ali pijano..:)))…..crveni se sreće i zadovoljstva. Na njemu planinarski look, debeli džemper a na nogama cokule, ej, čovjek je zalutao, kompas mu se pokvario. Htjela sam mu reći, haloooooo čovječe falio si, Pakelnica je u Starigradu a ne na Filozofskom fakultetu.

Okrenula sam se od njega ali sad već kužite, nisam više opuštena, napeta sam ko struna na violini. Od svih stolica u ovoj dvorani on baš sjedne iza mene, i dok se miris alkohola širio oko nas Zagrebački solisti su neometano svirali i dalje. Čvrsto sam se držala na rukohvat stolice kao da će me on spasiti iz nevolje jer moj je um sad već turbo radio i zamišljao svakakve situacije a ona koja mi se provlačila od početka do kraja je bila ta da će tip početi povraćati…L((….on će se sad fino izbljuvati po meni i ja ću doživjeti živčani slom., ali ništa se od svega toga nije dogodilo.

Tip je gotovo do samog kraja šuškao sa kesom i lijevao piće niz suho grlo i nakon svakog tog čina zadovoljno je mrmljao i pjevuckao, da li je više uživao u piću ili koncertu ne bi znala samo znam da sam ja u jednom trenutku osjetila da ga ne čujem. Nema šuškanja i zvuk ispijanja pića. Što je sad?

Okrenem se da vidim a on...... u blaženom snu pijanog čovjeka, sve se opustilo na njemu, prazna boca između nogu, ruka do poda, glava na ramenu, noge ispod moje stolce…..ništa ga više nije moglo podići ni bis ni urnebesni pljesak zadovoljne publike. Ali i njegovim lice širio se neki zadovoljni smiješak

Pa kad su svi bili zadovoljni a što ne bi bila i jaJ