Tužne sestre tišine
cvjetovi što nemaju ništa
do svoje ljepote i usamljenosti
cvjetovi, zemljina ustreptala srca
spavaju li sanjajući
kraj svoj?
Prsti koji ne traže ništa
do njihovu mladost
svi prsti se ponašaju kao pljačkaši
na toploj bjelini njihovih latica
osim mojih koji su nježni
i koji znaju tajnu
njihovih krhkih tijela.
Moje usne dotiču cvjetove
oni postaju ljepši
neuhvatljiviji
iznenada
počinju da venu
surovo.
Čekam
izmiješan sa dahom bilja
njihov posljednji šapat
Ah Gospode, kako će biti tužno
kad ostanem
bez tih mirisa
što otiču
sa njihovim životom.
bglavac
irida
