Zađoh u čudesno bajkovitu demokraciju gdje svi krikom žele objasniti, pojasniti svoj slobodni stav, a šapatom se bore sa svojom uzdižućom akceleracijom sa svojim čistim DA, JA postojim, sa svojim DA-iskrenosno,protiv Ne-iskrenosnih ovacija i jalovih prezentacija.. O,čisto jezero spoznaje,prekriveno žabokrečinom uljuljanih i uspavanih duša,koje se plaše dodira zmije smaragdne koja virom čisti zelenu žitku površinu koja mirisom močvarnim guši kristal jasnoviđenja,koji na dnu prkrit blatom i pijeskom leži... o, zaronimo bez daha do alem-kamena, pretvorimo šapat u jecaj, jecaj u krik koji razdire gnjecavost slatke patvorene idile koja gorka na kraju svega u grlu zastaje... Ne-ljudi ljude uče iskrenosti..Zaboravom truju čista nadanja.. Nikad istina nije zašutjela pred glasom Vječne Ljubavi, koju ludilom nazivaju.. Smijem se glasno tom nesretnom žabljem pjevu i kralju sluzavom,mutnih očiju.. On istinu sakri pred mnoštvom malenih željnih suštine radosti.. Ali zmija divna zanosna u plesu spiralnom sve malene u zagrljaju će ponijeti.. ne u beskraj smrti.. već u beskraj života i srebrne vječnosti...